MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!




MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

28.06.2017., srijeda

Isusov komentar?

"Caru carevo, Bogu božje. Tko ima uši, neka čuje"
- 12:27 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

03.06.2017., subota

Duh hrabrosti-biti drukčiji

Sutra je blagdan Duhova. Isus,sin Božji je prije više od dvije tisuće godina svojim definitivnim odlaskom kod nebeskog Oca poslao treću božansku osobu da nas vodi, snaži, urazumljuje, čini jačima i mudrijima…
Ili je to sve bajka, pričica za „ovčice“ koje ne razmišljaju svojom glavom, već ih vodi i obmanjuje najmoćnija zemaljska institucija, držeći ih u strahu pod prijetnjom vječnoga ognja?
Teško je o otajstvu vjere pričati nekome tko priznaje samo opipljive dokaze, premda su ljudi koji se nazivaju ateistima i agnosticima često bez riječi kada ih pitate da vam „dokažu“ ljubav koju osjećaju prema bližnjima…ali to sada nije tema.
Tema je hrabrost i duh „drugačijosti“, bez obzira na uvjerenje dolazi li od Boga ili od čovjeka.
Naime, u mom zavičaju se zaoštrila borba tzv „napredne, ljevičarske, sekularne“ i „zaostale, desničarske, klerikalne (katolibanske) Hrvatske.
Sasvim je svejedno dotakne li se tema abortusa, školstva, izbjeglica-lome se koplja uglavnom ne slušajući sugovornika što ima za reći, već s ucrtanim uglavnom iznerviranim i agresivnim tonom, braneći navodno „svoja“ uvjerenja. A sve bez hrabrosti, ne one građanske, koja fala Bogu (isprika ateistima) još postoji, pa se ljudi skupe na prosvjedima jedne ili druge opcije, nego bez one hrabrosti da se međusobno saslušaju i priznaju svoje greške, slabosti, nedosljednosti ili zablude u vlastitim redovima kao prvi korak u nekoj daljnjoj komunikaciji.
Sasvim konkretno, ja kao grešna i nesigurna ali uporna vjernica, (hrabro priznajem svoju nesavršenost i sumnjičavost) smatram da bi za Crkvu tj. narod Božji bilo puno bolje kada bi se nominalni i ne-uporni članovi hrabro oduprli masovnim tj. automatskim (Hrvat=katolik) krštenjima, Prvim pričestima,Krizmama i vjenčanjima u Crkvi bez propitivanja što meni, mom djetetu to doista znači i šaljem li njega, nju, sebe u sve to samo zato „jer svi idu, pa neka se ne izdvaja“ ili kao kruna vjerskog odgoja koji se onda i u svakodnevici prakticira?
Ili kao dio te Crkve imati hrabrosti kritizirati njezin velikim dijelom klerikalni, zatvoreni pristup prema tzv. laicima u Crkvi u Hrvata.
Ili imati hrabrosti kao dio te Crkve reći da vjeri i autentičnosti Crkve, vjeronauk kao obavezan predmet u školskom sistemu više šteti, nego donosi plodova i koristi.
Ili reći da udruge kao U ime obitelji, razni Batareli i Stojići ne govore mojim duhovnim jezikom,a sveprisutni karizmatici, hagioterapeuti i hodočasnici u Međugorje također ne pripadaju mojoj duhovnoj praksi. Ali ih prihvaćam potpuno i smatram jednako tako dijelom „moje“ Crkve i vjere. Nadam se da i oni imaju hrabrosti prihvatiti mene, jer katolik je onaj „opći“ koji bi trebao prihvaćati, uključivati, jer putevi i jezici Duha su mnogi…
Crkva koju želim graditi i vjera koju želim živjeti je prije svega ona koja ne isključuje nikoga i bavi se konkretnoj pomoći najslabijima, onima na rubu društva u bilo kojem kontekstu, koja je dovoljno hrabra da progovara I o socijalnim problemima, ali bez politiziranja I podupiranja bilo koje političke opcije. Duhovnost koja se bazira na čitanju biblijskih tekstova u kontekstu konkretne čovjekove situacije, individualizirani sakramenti I rituali. Od bilo kojeg crkvenog velikodostojnika, teologa ili karizmatika, najveću prisutnost Božju osjećam u molitvi s dementnim ljudima I najveću neposredost u odnosu s Bogom učim odljudi s intelektualnim ili fizičkim “nedostacima”.
Moju vjersku molitvu pjevaju Cohen I Cave, a od novije hrvatske duhovne glazbe me uglavnom prati osjećaj nelagode izuzev Čedu Antolića I Gibbu, ako se I njega može ukrcati u taj brod…
Pa molim braću I sestre po vjeri I ne/vjeri da ne trpaju sve svoje ne-istomišljenike u isti koš, ima nas I onih koji ne podupiru sve u vlastitim redovima I nema potrebe za agresijom I poistovjećivanjem s „vođama“, bilo svjetovnim ili crkvenim. Moj jedini vođa je Isus, ali to ne znači da sam „ovca“ koja samo bleji ono što joj kažu, premda biblijska slika pastira i ovce ima jednu vrlo lijepu i potpuno drukčiju konotaciju.
Ponekad sam crvena (u socijalnim pitanjima) , ponekad zelena (u očuvanju ovog našeg prebivališta), ponekad sam crna (u dobrim starim receptima koji čuvaju zdrav razum), a ponekad sam u duginim bojama (interpretirajte kako hoćete). Smatram da vjera ne isključuje razum i znanost, dapače, uz otvorenost se mogu divno nadopunjavati i skladno ko-egzistirati. Uostalom, jedan od sedam darova Duha Svetoga je i znanje (uz razum i mudrost).
U mojem osobnom duhovnom bdijenju molim se za više hrabrosti . Konkretno mislim na svoju domaju koja mi leži na srcu i u kojoj su duhovi trenutno vrlo uzburkani netrpeljivošću sa svih strana. Hrabro napasti drugoga nije jedina vrsta hrabrosti. Ali hrabro saslušati i pokušati razgovarati tamo gdje nam se čini nemogucćim je luda hrabrost o kojoj govorim i koju je i Isus nosio kada se družio sa ne-istomišljenicima.
Jer Duh puše gdje hoće i tko smo mi da ga sputavamo? Možda zapuše i u srcima najokorjelijih netrpeljivaca. To je za mene najveće čudo vjere koje nije rezervirano samo za neke, ispravne, poslagane u predviđene ladice…već i za one, drukčije, nesigurne, nepotpune…
To je za mene pravo značenje Duhova, kako nekada, tako i danas-kada se ljudi koji govore "različitim jezicima" međusobno razumiju.
Svima od srca sretan blagdan Duhova!Neka zapali naša srca hrabrim prihvaćanjem onih-Drugih.

Pozdrav od Hrvatice iz dijaspore koja nije birala kao većina dijaspore i katolkinje koja ne razmišlja kao (navodna) većina hrvatskih katolika.





- 19:56 - Komentiraj (11) - Isprintaj - #

16.11.2015., ponedjeljak

Metastaze društva

Moj tata je bolestan, metastaze su mu zahvatile sve kosti i trenutno je u fazi trpljenja bolova. Unatoč dostignućima medicine i tehnološkom napretku, unatoč zdravstvenom sustavu dostupnom gotovo svima... Unatoč svemu što mu daje snagu i volju za život... snaga ga napušta, bolest ga uzima.

Nama koji ga pratimo u tome (ja iz daljine, mama i braća sa svojim obiteljima aktivno iz blizine) ostaje izdržati tu nemoć i promatranje patnje. Unatoč raznim pomagalima, pripravcima, čudesnim prirodnim i natprirodnim lijekovima - o zapadnoj medicini primjenjenoj u domaji ne želim trošiti riječi, jer se sve isprobalo i učinilo...

Neizlječiva bolest kao rak nosi sa sobom dehumanizaciju ljudskog bića.
To je dio priče koju čovjek više ili manje promišlja, ako ima dovoljno snage i sklonosti refleksiji, s kojom se bori i konačno možda i pristaje na nju, jer drugog izbora nema.
O tatinim osjećajima i promišljanjima ne bih na ovom mjestu, to je njegova intima i nije moje da o tome pišem.

Imam ipak potrebu pustiti krik protiv nepotrebne i dodatne dehumanizacije koja se događa, barem u njegovom slučaju, a ima veze s ne-organizacijom i pasivnošću kako zdravstvenog sustava, tako i s općenitim društvenim odnosom prema ljudima s neizlječivim bolestima.

Premda sam ljuta zbog takvog stanja, probati ću se suzdržati od nekih općih izjava kao primjerice one koju mi je dragi prijatelj na moju jadikovku u telefonskom razgovoru izgovorio: "A znaš i sama kako smo mi Hrvati najpametniji i svi sve znamo, uključujući i tvog tatu."

Prateći tatu već zadnjih pet godina od početka liječenja po bolnicama nisam se mogla oteti dojmu kako se (uglavnom na prijemu i dobivajući informacije) s ljudima komunicira na jednom ponižavajućem nivou, bešćutno i rijetko izlazeći u susret s nekim sitnim, ali za ljude u takvoj situaciji, bitnim i olakšavajućim organizacijskim postupcima. Tako je čekanje doktora po deset sati u čekaonici na neudobnim stolcima najnormalnija pojava. Jednom prilikom sam tako čekajući na tatin prijem prisustvovala razgovoru onkološke pacijentice koja je doputovala negdje iz Zagorja i nešto nije bilo zadovoljavajuće za prijem - ali me način i prijekor službenice prema toj zdvojnoj ženi rastužio, jer mogu zamisliti kolika snaga je potrebna za suočavanje s dijagnozom i proces umanjivanja simptoma, pa čemu onda još i takav neljudski pristup u komunikaciji?

Zar je teško ljudima za koje se zna da će unatoč dogovorenom terminu pola ili čitav dan provesti čekajući, napraviti neke grupe i podijeliti ljude da mogu otići nešto pojesti ili obaviti?
Neku noć je tata prokrvario i brat ga je odvezao na hitnu u Vinogradsku, gdje su čekali na prijem od šest po podne do tri sata u noći, samo da ga pregledaju. Sama doktorica koja ga je pregledala je na tatino pitanje o razlogu tako dugog čekanja rekla da bi bilo i doktora i kapaciteta, ali nedostaje organizacija.

Priču o palijativnoj skrbi i nepostojanju hospicija u Zagrebu ću možda ispričati drugom prilikom, jer sam profesionalno i osobno vezana uz nju...
Ali zanima me, ovisi li organizacija ili ljudskost u postupanju prema bolesnim ljudima stvarno samo o novcima?
Da, ne živim već dugo u domaji i ne, ne želim pametovati (premda sam i ostajem Hrvatica) i ne, nije tako svugdje i ovakve stvari se u Austriji ne podrazumijevaju. I znam da nisu svi u zdravstvu grubi i beščutni, dapače tatina doktorica je (kad uspije doći do nje) vrlo susretljiva i voljna sve učiniti, a i dio osoblja se pokazao onakvim kakvim bi trebali biti svi koji se profesionalno bave takvim ljudima - s osjećajem za ljudsku patnju. Govorim o sistemu, o onoj platformi koja u korijenu dodatno otežava već postojću patnju.

Kao primjerice (ne)prijem u bolnicu za onkološke pacijente ili neke druge ljude koji se teško kreću za predoperativne pretrage, a ne da moji moraju razbijati glavu kako će tati u jednom danu organizirati sve pretrage da ga tako slabog i u bolovima ne maltretiraju sa pojedinačnim pretragama čitav tjedan. Jer interna uputnica za takve slučajeve postoji i tata ju je dobio od doktorice opće prakse koja je kopirala paragraf iz zakona koji to omogućava, ali u bolnici to ne priznaju. Pa se čovjek nađe u situaciji da moljaka nešto na što ima pravo, jer je svaki dolazak novi atak na izmučeni organizam, koji se znajući ishod bolesti mora još dodatno operirati da bi se izbjegla krvarenja...
Je li to normalno?Je li to ljudski? Razmišlja li netko koliko je to ponižavajuće?

Čitam vijesti, forume, fejsove - lijevi, desni, navodno umjereni - svi protiv ili za nešto, svijet je u raspadu - ubijanja, mržnja, ratovi i teror sa svih strana.
Znam da priča mog tate nije tako važna ni prioritetna za društvo, za ovaj svijet.
Ali odnos društvenih institucija prema bolesnima i umirućima pokazuje na kojem je stupnju svijesti i ljudskosti neko društvo. I ako institucije zakažu, ne mora naša ljudskost.

Ako vjera u Boga nije dovoljno jaka (broj službenih pripadnika katoličkoj Crkvi za mene ovdje nije relevantan) što nas još priječi da više vjerujemo u čovjeka?
Ako ne vjerujemo u Isusove riječi: "Ono što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste" možemo možda zamisliti da je svaki taj čovjek na kraju svog života naš rođeni brat, sestra, majka, otac, dijete, suprug, prijatelj - ljudsko biće.

Možda ne dijelimo iste stavove (kao što ja ne dijelim neke sa svojim tatom), možda nam taj sada slabi i izmučeni čovjek nije ni simpatičan ili mislim možda čak da je zaslužio neku vrstu kazne po sistemu vidiš, govorio sam ti, a ti nisi slušao.
Možda su ljudi umorni od života i potplaćeni, pa postaju manje osjetljivi na tuđu nesreću ili skloni ekstremima (kao što mnogi sad nakon napada u Parizu guštaju izjednačavajući sve izbjeglice s islamistima i sl.) i gube dimenziju ljudskosti i prihvaćanja.
Pokušavam uzeti u obzir sve te faktore i molim Boga da u ljudima prije svega bude prisutan u odnosu prema drugima, pogotovo slabima.

Umorna sam od netrpeljivosti i destrukcije među ljudima - te metaszaze na tkivu ljudskosti me bole do suza, jer razaraju život u generacijama.
Moj tata ostaje vjeran svojoj ljudskosti, unatoč nekim meni neshvatljivim stavovima, njegova ljudskost ga ne napušta ni u bolovima i nemoći.
Strpljivo podnosi sve što ga čeka.
Kako mi zdravi stojimo s našom strpljivošću?
Ja trenutno loše, molim za ohrabrenje i ljudsku solidarnost.
Jer imam osjećaj da unatoč dobrim stanicama, dobroćudnim jedinkama, društvo obuzimaju loše razarajuće stanice raka...

Možda mi obični smrtnici ne možemo spriječiti užase i terore, ali možemo svaki sa svog mjesta i u ophođenju s drugima - jednostavno biti ljudi.
- 15:31 - Komentiraj (9) - Isprintaj - #

23.10.2015., petak

Ženska (samo)svijest

Djevojčicina izjava dana: "Bože kako sam pametna, a nemam još ni dvanaest godina. Da sam živjela u neko prijašnje vrijeme, sigurno bi me već spalili ko vješticu."
- 14:14 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

11.09.2015., petak

Domoljubni odgoj ne poznaje granice

Kćer i mama ručaju i pričaju kako su provele prijepodne u školi i na poslu.

Kćer: "Danas nas je profesorica povijesti pitala znamo li kada je počela ljudska povijest."
Mama: "I, jesi znala?"
Kćer: "Javila sam se i rekla od osmog stoljeća."
Mama: "Otkud ti baš osmo stoljeće?"
Kćer: "Čula sam u Hrvatskoj da je tamo od sedmog stoljeća, pa sam mislila da je drugdje od osmog?!?"

Eto što nastane kad Bečanku pošalješ u domaju na praznike :-)

- 11:26 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se