Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Njihova i naša djeca-njihov i naš Bog otac

Opet je aktualna tema migranata, prelaska granica i njihovog čuvanja od ljud,i koje neki smatraju žrtvama (ratova koje su pokrenuli hm-neki drugi ili treći), a neki pak same migrante smatraju velikim manipulatorima koji djecu koriste u svrhu izazivanja samilosti i razumijevanja za njihovu situaciju.
Pa, da vidimo tko je tu izmanipuliran i tko je tu žrtva? U vremenu smo Korizme, pa se tematski valjda smijemo, ovako iz daljine, pozabaviti temom žrtve, odricanja, preispitivanja savjesti.
Moram priznati da mi je fascinantna i zastrašujuća vrlo česta pojava nekih pozemljara, koji su u stanju obožavati i udivljeno tepati vlastitoj djeci, ili djeci svojih članova familije, ali čim se krug malo ili više proširi na one druge, sumnjive, neiskrene, manipulatore, ništa više prema toj djeci osim gađenja i opreza nećete oćutjeti...jer, to je druga vrsta, oni su tako rođeni, ne znaju drukčije...Ali ova naša divna sunca i voljena dječica su pre-divna, jer smo ih mi ipak tako odgojili, da budu ispravna, vjeruju u pravoga i jedinoga Boga, a ako i ne, onda barem zato jer su iz našeg podneblja, pa znaju što i kako se priliči....Ovaj stav je obilježio i neke prijašnje generacije onih koji su vjerovali da su oni drugi-divljaci, manje vrijedni, a njihova djeca predodređena da isto jednoga dana postanu divljaci. Po meni najveći paradoks i sraz takvog vjerovanja je upravo u pozivanju na kršćanstvo i “našu” vjeru i tradiciju, čak i onda kada to više nema veze ni sa čime, a ponajmanje sa Isusovim naukom otvorenosti prma drugima i pomaganju slabijima, malenima. Pa ako to preselimo na ovu trenutnu situaciju s migrantima i zadržimo skepsu prema odraslima koji su možda i dijelom izmanipulirani, premda su to najsitnije ribice u moru velikih manipulatora, možemo li barem a ono iz pristojnosti i neke kvazi-zapadno-kršćanske kulture, barem iz formalne uljuđenosti zavapiti “ali ta djeca nisu (još) ništa kriva” jer to ni ne mogu biti po naravi djeteta....prije nego se bacimo na svog ljubljenog i obožavanog potomka, za kojeg nemamo riječi osjećaja i ljubavi.. A navodno smo svi braća i sestre u vjeri...Ili nam je vjera jako zakržljala, ili su nam bogovi iz različitih svjetova...a Onaj pravi i jedini se sakrio...od srama.


Post je objavljen 05.03.2020. u 22:15 sati.