Amerikanac

Godisnji odmor do 15. sijecnja 2008. (Southeast USA)..Jupiii
Novi postovi slijede po povratku.


Dr.Q

Vec sam prije pisao o nekim problemima zdravstvenog sustava u SAD-u, no ima jos toga. Jedan od gorucih problema ovdje je i nestasica lijecnika. Ne fale lijecnici samo u SAD-u , nego i u vecini razvijenih zemalja. Doduse, po novinama pisu kako je to slicno i u Hrvatskoj, no poucen vlastitim iskustvom, u to me bas nisu uvjerili (No mozda sam ja u krivu i mozda se stvari mjenjaju nabolje).

Dakle kako izgledaju brojke s ove strane Atlantika?
Preuzeto sa http://www.aamc.org/workforce/statedatabooknov2007.pdf

1. Trenutacno SAD imaju oko 300 milijona stanovnika sa tendencijom porasta
2. AMA (American Medical Association) predvidja da ce do 2015 biti 80.000-200.000 lijecnika manjka
3. Do sada je vise saveznih drzava prijavilo nestasicu lijecnika: Arizona, Kalifornija, Florida, Kentucky, Massachusetts, Michigan, Mississippi, North Carolina, Texas, Oregon i Wisconsin
4. 23.3% lijecnika je starije od 60 godina
5. Neke mjere su vec donesene tako da svake godine planiraju povecavati broj upisanih studenata za oko 3000 studenata (problem je kako povecati kapacitete postojecih medicinskih fakulteta)
6. naravno svake godine se uvozi sve vise lijecnika iz inozemstva tako da godisnje zapocne specijalizaciju oko 6500-7000 stranih lijecnika
7. 2007.g. ukupan broj stranih lijecnika u SAD je bio 23.8% sa tendencijom porasta
8. trenutacno je na specijalizacijama i subspecijalizacijama oko 107.000 lijecnika (78.000 domacih lijecnika te oko 29.000 stranaca).

Gdje zavrsavaju strani lijecnici?
1. Interna medicina 45%
2. Obiteljska medicina 13%
3. Psihijatrija 11%
4. Pedijatrija 10%
5. Ginekologija 2%
6. Kirurgija 2%
7. Ostale grane medicine19%

Zemlje koje daju najvise stranih lijecnika:
1. Indija 25%
2. Pakistan 19%
3. Filipini 14%
4. Lilbanon 5%
5. Sirija 4%
6. Kolumbija 4%
7. Rumunjska 4%
8. UK 3%

U iducem nastavku slijede upute iz prve ruke o tome kako nostrificirati diplomu te dobiti zeljenu specijalizaciju u SAD (za one koji o tome razmisljaju).

Maui je drugi najveci otok Havaja sa povrsinom od 727.2 kvadratnih milja (1883.5 km˛) i sa oko 117,644 stanovnika. Za obicnog Amerikanca to je najljepsi i najbolji otok, pa nije ni cudo da od 2.200.000 turista u 2004, 2 milijona je doslo iz njihovih redova.
Maui je po odabiru nekoliko turistickih casopisa najljepsi otok na Pacifiku, osobito je popularan i medju umjetnicima (Maui Arts and Cultural Center u Lahaini, Maui). Tradicionalno, dvije najvece industije na otoku su turizam i poljoprivreda (kava, papaya, ananas, secerna trstika).
Zanimljiva je cinjenica kako su vecina turista na Ohau Japanci, dok su na Maui-ju Ameri i Kanadjani.

Maui je po meni interesantan otok, ali masa skupih resort-a, hotela, golf igralista je u potpunosti pokvarila sve ono lijepo sto mu je priroda
podarila. Netaknuta priroda se moze samo vidjeti na putu za Hanu, ostalo izgleda potuno umjetno.
Steta, Maui to nije zasluzio, no tako je to u kapitalizmu, zakon trzista diktira sto ce se raditi.


Turisticke atrakcije na Maui-ju:


1. Promatranje migracija grbavih kitova
Kitovi putuju oko 5600 km sa Aljaske svake jeseni da prezime u toplim vodama Havaja. Obicno putuju u malim grupama, i zasticeni su federalnim i lokalnim zakonima. Ostalo ih je svega nekoliko tisuca u Pacifiku. Nazalost, kad sam ja bio na Havajima, njih nije bilo.

Maui iz zrakoplova



Jedan od mnogobrojnih golf terena




2. Odvoziti cestu do gradica Hana
Road to Hana je 53 milje duga cesta kroz planine i djunglu, sa krivinom na krivini. Na mnogo mjesta morate stati jer se dva auta ne mogu mimoici. No savrseni krajolici sa klisurama, vodopadima i bajkovite plaze izvrsna su placa su za sve traume koje dozivih vozeci se ovom cestom. Nasa jadranska magistrala ju usporedbi sa ovom cestom je autoput najvise kakvoce.

Road to Hana










3. Haleakala National Park
je ugasli vulkan sa najromaticnijim izlascima sunca na svijetu. Na Santoriniju u Grckoj je najromanticiniji zalazak. U 5 sati ujutro, na 3000 metara visine je ustinu spektakularan osjecaj gledati kako Sunce doslovce izlazi iz kratera vulkana.

Pogled na Halekala krater



Izlazak sunca




4. Lahaina
nekoc ribarsko selo, danas je turisticka meka sa brojnim ducanima, restoranima, i umjetnickim galerijama. Obavezno posjetiti.

Glavna ulica u Lahaini






5. Hookipa beach
- plaza za najbolje surfanje na otoku




6. Makena beach
Po mnogima najljepsa plaza na otoku. Ja se u potpunosti slazem s odabirom,

Pogled na Makenu



Jos malo Makene

Ovo cestitku dobih danas od urednistva nycroats.com:


'Twas the night before Bozic and all through the kuca,
The zrak smelled of spicy sarma and rakija vruca.

By the dimnjak the slapice were hung kinda krivo,
In hopes that Sveti Nikola would soon bring some pivo.

Tata was in his soba and was snoring pretty hard,
Tired from stealing the drvo from our susjed's backyard.

Mama was in the podrum cooking like a budala,
She was making some juha and rum-filled baklava.

When out on the lawn there arose such a galama,
Tata yelled from his soba, "Pa koji je ***** vama?!"

There was a kucanje on the front vrata with such a loud barrage,
I yelled through the prozor, "This is a Croatian house, come in
Through the garage!"

And standing in the garaza right next to my car,
Was my drunk Tetak Joza coming home from the bar.

"Ajde, odi spavat," I told him with might,
Don't pokvarit my chances of seeing Sveti Nikola tonight.

About two sati later I heard a buka downstairs,
So I jumped from my krevet to see who was there.

Standing by the drvo and eating some leftover pizza,
Was good ol' Sveti Nikola reeking of homemade sljivovica!

He was all dressed in crveno and big as an ox,
And wore some smede sandale along with crne socks.

Smelling like a cigan that's been drinking for days,
He wasn't what I expected, I was actually amazed.

"U pizdu materinu, kako mrzim ovaj posao," he said,
And then muttered something about his zena and how he wished she was
Dead.

He put the presents under the drvo while whistling a Bozic beat,
They were wrapped up kinda shitty with paper bags from 49th Street.

12 carape for me and 12 for my brother,
3 pairs of gace for my dad and turska kava for my mother.

This Croatian Santa was pokvaren - he was nothing like the fable,
I should have known it when he swiped my pack of cigarete from the
Table.

I yelled, "Hey!", as Sveti Nikola turned around like a car,
Throwing his slapa at me as if it were a ninja star.

The look in his eyes was nothing but fright,
He said, "Je** ** *** *****!", and dashed out of sight.

Up through the dimnjak I heard a loud shriek,
Sveti Nikola had just prdnuo like some wild bik.

He got in his kaput, made for hladne zime,
And he yelled at his jelene, ime Po ime.

"Naprijed Marko I Darko, Petar I Ante,"
"Ajde Josip I Vinko, Ivo I Mate."

And then he yelled, "Ajdemo brzo, moramo poc,"
"Sretan Bozic svima I svima laku noc!"

O' ahu je treci najveci havajski otok i sa povrsinom 597 kvadratnih milja (ajmo matematicari koliko je to kvadratnih kilometara). Otok na kojem zivi najveci dio kama‘aina (Havajcana) s godisnje oko 7 milijona turista (koliko ono godisnje dodje u Hrvatsku?).
Tu se nalazi i glavna medjunarodna zracna luka.

I sto vidjeti?
Waikiki beach s je jedna od najpoznatijih plaza na svijetu, mjesto gdje se mora utocati i gdje se mora biti vidjen. Grad Waikiki je nekoiko kilometara udaljen od Honolula, a osim plaze sa stotinama hotela tu se nadje masa ducana, restorana, nocnih klubova. Naravno, nocni zivot Honolulu-a se odigrava ovdje. Sve je savrseno cisto, palme i cvijece je posvuda, masa parkova ali Japanci posvuda. Naime, Havaji su jako blizu Tokija (blizi nego NYC) pa je 70-80% posto turista kosooko.
Prepoznaju se po cvrkutavim glasovima, super modernim kamerama i drugim aparatima koje vjerojatno nikad niste vidili, motaju se u grupicama od po 20, a glavne turisticke atrakcije su ducani tipa Gucci, Eskada, Armani, Cartier, Tiffani iz kojih iznose toliko stvari kao da ih tamo djele dzabe.
No tako je to vjerojatno kad covjek zivi u 20 kvadrata, radi tisucu sati mjesecno pa nema kad potrosit sve te pare. Pa si onda na malo dadne oduska. Tako kad ucini harakiri da ga lipo imaju pokopat u Dolce&Gabani.

Pogled na Waikiki sa Diamond Head (ugasli vulkan povise Waikiki-ja)






Glavna setnica u Waikiki-ju




Detalji sa Waikiki beach






Waikiki krkljanac




Waikiki sunset




Navecer se na plazi pale baklje radi romanticnog ugodjaja




A domaci pjevaju pjesme dobrodoslice i plesu Hula-Hula





Honolulu je glavni grad Havaja (oko 400.000 stanovnika), sa kraljevskom palacom, i svim ostalim znamenitostima pravog americkog velegrada.
Sto me je posebno odusevilo, masa poslovnih ljudi uopce nije u odjelima, nego uredno setka sa havajskim kosuljama i aktovkama, za odvalit se od smija.

Detalji iz Downtown Honolulu








Kip kralja Kamehemeha Velikog ispred kraljevske palace




Kraljevska palaca




Popularni Aloha Tower u luci (dugo godina najvisa zgrada na Havajima)





Pearl Harbor
Vjerojatno su svi zivi culi za prosinac 1941 kada su Japanci iznenada doletili i napali Pearl Harbor, najvecu americku vojnu bazu na Pacifiku,
nekoliko kilometara zapadno od Honlolulu-a. Danas je tamo jos uvjek vojna baza, a dio je pretvoren u muzej (Arizona memorial) kao spomen na tisuce mornara koji su poginuli u nedjeljno jutro 7 prosinca 1941. Medju njima je bilo i nekoliko Hrvata.

Ulazak u Arizona Memorial




Potopljen ratni brod Arizona (memorial je napravljen iznad olupine broda)





Hanauma Bay
se nalazi na jugoistocnoj strani otoka, i jedna je od glavnih atrakcija otoka, To je zaljev sa prekrasnom plazom i koraljnim grebenom (pod specijalnom zastitom vlade), savrsena atrakcija za ronioce. Ronjenje na dah predstavlja dozivljaj koji cu dugo pamtiti jer imate osjecaj da ronite u velikom akvariju sa milion riba raznih velicina i boja.

Hanauma bay










Na putu prema sjevernoj strani otoka (North Shore) koji traje oko jedan sat, nalazi se brojni zaljevi i genijane plaze






Kad Pacifik zapjeni




Baby Dole ananas




U potrazi za Pamelom





North Shore
Raj za surfere zbog pogodnih vjetrova i ogromnih valova. Skole surfanja kostaju oko 20 dolara na sat, samo nekoliko sati ipak nije dovoljno da covjek postane surfer. Za sada samo surfam internetom, jednog dana kad narastem surfat cu i Pacifikom.

North Shore








U pauzi izmedju surfanja




Surfer..ajme sta uziva




Surferi u ocekivanju vala





Nastavit ce se....

Foto pricu o Havajima zapocet cemo s Velikim otokom ili kako ga domacini zovu Hawai'i. Da ne bude zabune o cemu govore (otoku ili otocju) koriste izraz Big Island. Veliki otok je najmladji (samo 800.000 godina star), ali i najveci otok Havaja, a ujedno i SAD-a s povrsinom od 4028 kvadratne milje (dvaput je veci od svih ostalih otoka zajedno).
Veliki otok ima nekoliko vulkana: Mauna Kea je ugasli vulkan koji je zadnji put izbacio lavu prije nekih 4.000 godina. Drugi vulkan je Mauna Loa koji pokriva gotovo polovicu otoka (najveci i najvisociji vulkan na svijetu ukoliko se mjeri od dna mora (32,000 stopa ili skoro pa 10 km), cak visociji i od Mt. Everest-a) koji je zadnji put proradio u ozujku 1984.
Trenutno jedini aktivni vulkan je Kilauea koji je proradio 1/1/1983 i jos uvjek svakodnevno riga vatru, pa tako su moji domacini zivili pod stalnom opcom opasnosti. No to im je puno ne smeta da uzivaju u zivotu...

Kao sto sam vec prije spomenuo, 12 klimatskih zona postoji na ovom otoku tako da u par sati voznje s kraja na kraj otoka, krajolik se izmjeni desetak puta. Cesto sam se pitao gdje se to sad ja nalazim.
Big Island je otok raznovrsnosti, od aktivnog vulkana s lavom koja se lijeva u more, plantaza Kona kave (e to se svakako mora probat), plaza s crnim pijeskom, djungla u okolici Hila, pustinja oko Ka'u-a , vrhova Mauna Kea-e pokrivenih snijegom. Na Mauna Kea se nalazi najveci astronomski centar sa ogromnim teleskopima jer je nebo savrsene cistoce. A kako i ne bi kad je najblize kopno sa industrijom kojih 4-5 tisuca milja daleko. Na vrh se planine planine moze doci autom, doduse ima dosta i za pjesacit. Kako sam ja bija u japankama i havajkama, nije bas bilo pametno iskusavat sudbinu.
Otok ima dvije potpuno razlicite strane: suhu zapadnu stranu (Kona) i tropsku istocnu stranu (Hilo) koje su udaljene jedva 100 tinjak kilometara. Kona je dio otoka poznat po kavi izuzetne vrsnoce i ukusa, koja raste samo na tih nekoliko desetaka kilometara vrlo brdovitog terena. Postoji nekoliko malih tvornica kave koje mozete obaci kad vas put nanesa...Kona kava je zbilja savrsena.


Jedna od najfascinantinijih cuda ovdje je vulkan Kilauea koji jos uvjek riga lavu i zahvaljucjuci kojem Big Island jos uvjek raste. Vulkan je proglasen Nacionalnim parkom 1916 i nalazi se u blizini Hila na istocnoj strani otoka. Zadnja velika erupcija je bila prije nekoliko godina i pomela jedno naselje (Kalapana beach).


Zapadna strana otoka je "pokvarena" civilizacijom...golf tereni, najskuplji hoteli na svijetu i bogatasi koji hvataju ten dok se odmaraju pod stoljetnim palmama.

Ukratko, po meni Big Island je jedan od najzanimljivijih i najljepsih Havajskih otoka...civilizacija ga nije toliko pokvarila kao O'ahu ili Maui (izuzmem li zapadnu stranu otoka). Domace stanovnistvo je relativno siromasno tako dok se covjek seta Hilom ima osjecaj da je na drugom planetu. No vrlo su ljubazni, dragi i veseli. Gladnih nema, a beskucnika nisam vidio. Doduse ima boema koji zive u satorima na plazama...no njima uopce nije toliko lose. Voce doslovce pada na glavu. Papaje, manga, ananasi, kokosi i ostalo voce kojem ni sam imena ne znam doslovce se moze brati u parkovima a ako ste lijeni na trznici kupite tone za koji dolar.

Po dolasku na Kailua-Kona aerodrom odusevio me aerodrom, nema terminala, cijeli aerodrom izgleda poput nekog tropskog vrta, sve je na otvorenom. Nesto nevidjeno, nema zgrada, sve male kolibice gradjene u speciificnom stilu.

Zracna luka Kailua-Kona



Pogled iz cekaonice



Put prema zapadu otoka






Playa





Kad se lava izlije na cestu



To onda postane turisticka atrakcija i tocka s koje se moze gledati utok lave u ocean



Pogled na krater vulkana Kilauea



A sumpor je tu...



Vulcano National Park (Kilauea)



A sto dobijemo kad se lava ulije u more



Mama mia, ala dimi



Petroglifi




Jedna od posebitosti otoka su crne plaze, naime lava nakon hladjenja je crna, u doticaju s vodom se tijekom vremena mrvi pa imamo nesto poput ovoga



A na kraju dobijemo ovo:



A crna plaza izgleda ovako




Naravno, kako je lava bogata mineralima, a kisa stalno pada, vrlo brzo nastanu djungle




Pa kad se malo dotjeraju dobijemo botanicki vrt



A onda orhidejice rastu na svakom cosku



A evo i Legende o dvi stine



Jel vam poznata ova loncanica ?



Nekima se toliko dopalo da su odlucili ovdje otici u vjecna lovista



Potocic maleni, djunglicom zubori...



A ovako nam izgleda suma palmi




Nastavit ce se....

preuzeto sa http://www.croatians.com/ (jerbo ljelja i barba postavise par pitanja :-))

One of the most interesting Croatian sailors in America was John Dominis, who became master of an American ship plying between Boston and the Pacific and who brought to Massachusetts the first cargo of salmon from the Columbia River. Very little is known of his early life or first connections. According to Professor Samuel Eliot Morison, Dominis worked his way up from the forecastle of Josiah Marshall's ships to a master's commission.

Captain Dominis' adventurous life had really begun after his settlement in Boston, Massachusetts. It is there that he started his maritime career on the brig "Owyhyee" (this is the old spelling of the word Hawaii), owned by the firm of Josiah Marshall.

He married Mary Jones, a "'pretty girl" from Boston, on October 9, 1824, with the blessing of Josiah Marshall. According to the information supplied by an article published in Schenectady Gazette On August 27, 1832, the couple first moved to Schenectady, New York, Where John Owen Dominis was born on March 10, 1831 at 26 Front Street. His middle name Owen was for his maternal granddfather, Owen Jones, a distinguished Boston citizen. The fact that the bark on which the captain and his family arrived in Honolulu on April 23, 1837 was named "Jones" could further indicate his close ties with his father-in-law, who probably financed the long, costly journey to Hawaii from the Eastern United States.

John Dominis decided to move his trade operations to Honolulu, already well-known to him from numerous previous visits. As a definite sign of his intentions to stay in the dynamic mid-Pacific kingdom, he came with his wife, Mary Jones, and their six-year old son, John Owen - the future husband of the tragic and colorful Queen Liliuokalani. During the period of 1842 to 1846 the captain built in the heart of Honolulu a beautiful, stately-looking mansion, later called Washington Place in honor of George Washington, which subsequently became the residence of Hawaii's governors.

His wife resided in Honolulu with his son, John 0. Dominis, who later became governor of one of the islands and married Princess Lydia, who in 1891 became Queen Liliuokalani. One of the early records we have of Dominis is that he was second mate and sail mate on the "Paragon" which sailed from Boston to Honolulu in 1823. On January 21, 1827, Dominis was again at Honolulu, as captain of the brig "Owhyhee" and ready to sail for the Northwest Coast by way of Alaska where he was to collect all the skins he could find. Those skins Dominis later sold in China where he bought goods for the Boston market. On February 10, 1827, Dominis was at Hanegas Harbor, not very far from the present Juneau, and on June 4, 1827, he entered the mouth of the Columbia River. Sixteen days later he was at San Francisco and in November at the port of Canton, China. On May 12, 1828, he was back at Martha's Vineyard in Massachusetts. In July, 1828, Dominis was off again for the Northwest Coast where he arrived seven months later and where he spent about a year, with the exception of a brief visit to the Straits of Juan de Fuca for the purpose of obtaining 300 beavers. It was in the spring of 1830 that Dominis hit upon an idea which was to bring fortunes to Massachusetts merchants. Why not cure fresh Columbia salmon, after the Boston style, and sell it in the New England market? Dominis asked himself. The fish cost practically nothing, transportation was no additional expense, and the experiment was worth trying. And try he did. After a side trip to Honolulu to visit his wife and chiland after trading in other Pacific islands, Captain Dominis returned to Boston with a cargo of sixty-three barrels of Columbia River salmon on April 15,1831. The experiment at first did not seem successful, for the United States Government taxed it as a foreign importation, the fish was not of the best quality and the sale at retail was not easy to work out. Yet, as Prof. Morison points out, "that very autumn the brig Sultana left Boston for the Columbia with 1000 empty salmon barrels and in 1834 Nathaniel J. Wyeth made salmon fishing one of the principal objects of his Oregon expedition. "We may then conclude," adds Prof. Morison, "that the Owhyhee's cargo was not an isolated and insignificant venture, but the beginning of a trade in salted salmon between the Columbia River and the Eastern United States; and we may safely name Captain John Dominis the pioneer in a business that under changing methods and means of transportation has grown steady in volume and in value." Dominis we learn from Bancroft, was the first man to plant peach trees in Oregon which he brought from the Island of Juan Fernandez. From California he brought to the Northwest a fine lot of sheep for breeding purposes. Dominis in later years was master of other ships, like the "Joseph Peabody" which traded in Alaska in 1836 and the "Bolivar Liberator" which in 1834 was engaged in hunting sea-otters along the coast of southern Oregon and Northern California. In 1835, Bancroft tells us, Dominis "placing at defiance both English and Russians opened up the trade along the coast, exchanging rum for furs." Captain Dominis thus was one of the pioneers who by drawing other American traders and settlers to the Northwest coast helped to create the "Oregon Question."

Captain Dominis had left Honolulu on August 15, 1846, aboard the brig "William Neilson" for China to assist the new United States Commissioner in Honolulu, George Brown, to establish closer relations between the United States and China; both men perished in the sea withour any trace. Captain Dominis unexpected death provoked some speculation about his allegedly violent death; and Queen Liliuokalani, many decades after his death, maintained that he had been strangled in his bed and thrown overboard."

NOTES

The Dominis-Gospodnetich Clan moved to Venice from Pucisce, island of Brac, Croatia at the fall of Venice in 1797. Dominis is the clan name of Gospodnetich. Church birth records on Brac of Dominis confirm this. The family was Nobility. They are Croatians.

A evo sada malo poslastice za sve ljubitelje egzotike. Prosle godine put me je odveo na rajsko otocje koje je politicki dio SAD, ali je vrlo, vrlo razlicito. Rijetki su sretnici koji sebe mogu nazvati stanovnicima ove drzave, njih je oko 1.2 milijona. Pogadjate, rijec je o Aloha state.
Sve je tamo vrlo drugacije nego na mainland-u (tako Havajci nazivaju kontinentalni dio SAD): od nacina zivota koji je relaksirajuci i vrlo hedonisticki, do savrsene prirode, klime, oceana, podmorja, djungli, domorodaca (narocito domorotkinja) koji ocaravaju svojom tradicijom, kulturom, plesom.
Doduse nadje se tu i pokoji Wal-Mart i Macy, ali ni to ne moze umanjiti ljepotu ovog kutka. To je nesto sto bi svatko trebao dozivjeti bar jednom u zivotu. Pisac ovih redaka je to dosad imao prilike dvaput....i masta o trecem.





Krenimo najprije s malo povijesti
Sve je pocelo tamo negdje u 11 stoljecu kad su domorodci s Polinezije primjetili da ptice koje lete tamo negdje prema sjeveru vise se ne vracaju. I pitase jako dugo vremena.. zasto ? Jednog dana, vijece mudraca zakljuci da mora tamo biti nekog kopna pa su poslali odabrane da izvide nepoznato. A izvidnici se jako dopalo pa su ostali. A ko i nebi.
Evropske noge krocile su predvodjene James Cook-om davne 1778. Njegovi hahari su nazalost donjeli razno razne bolescine (od ospica, sifilisa i slicnih) od kojih su domorodci umirali kao ribe na suhom. No uspjeli su nekako prezivjeti. Onda je dosao kralj Kamehameha Veliki koji je ujedinio plemena i otocje. Kraljevina Havaji je postojala od 1810 do 1893 kada je skupina "proamerickih orjentiranih gradjana" zatvorilo u kucni pritvor kraljicu Lili'uokalani te proglasili nezavisnu republiku (1894 do 1898).
Tamo neke 1898, SAD su aneksirali Havaje koji su nakon toga najprije postali teritorij 1900, a zatim federalna drzava SAD 1959 godine.




Jezik
Havajski jezik (‘Llelo Hawai‘i) spada u obitelj Austronesijskih jezika i sluzbeni je jezik u ovoj drzavi zajedno s engleskim. Ima 16 suglasnika (B, D, R, T, V, H, K, L, M, N, P, W F, G, S, Y ) pet samoglasnika (A, E, I, O, U) te 7 diphthonga (AE, AI, AO, AU, EI, EU, OU).i zvuci genijanlo. Je doduse da ga je nemoguce razumit. Havaji se na havajskom izgovaraju Hawai:i (sa pauzom izmedju zadnja dva i). A ako ste se pitali sto je to Humuhumunukunukuapua'a iz naslova (onaj tko je ovo uspio izgovorit isprva ima besplatan let do Havaja) odgovor je na engleskom Picasso triggerfish, odnosno endemska koraljna riba koja zivi na Havajima i njihov je zastitni znak.



Zemljopis
Otocje se satoji od stotinjak otoka na prostru od oko 2400 km, 8 otoka se smatra glavnima (navedeni od sjeverozapada prema jugoistoku): Ni’ihau, Kaua’I, O’ahu, Moloka’i, Lana’i, Kaho’olawe, Mauo and Hawai’i (ili poznatiji pod naslovom Veliki Otok)
Havaji su najotocje u nekoliko kategorija:
1. uz Uskrsnje otoke, najudaljeniji od kopna medju svim otocima
2. imaju najvisi planinski vrh (Manua Kea) od oko 4000m
3. jedini veliki otok koji jos raste zbog aktivnosti vulkana (Hawai’i)
4. najveci broj endemskih biljaka i zivotinja
5. nemaju zmija niti ikakvih drugih predatora opasnih za ljude
6. Veliki Otok ima 13 od ukupno 15 klimatskih zona (jedino mu fali pustinjska i polarna klima)


Mene je put odveo na 4 otoka: Hawai’i, Maui, Kaui’i te O’ahu, a u danima koji slijede pokusat cu vam docarati ljepote Havaja.



Mahalo…

1. Imaju dugu alatku. (ne ono sto ste vjerojatno pomisli, nego stetoskop)
2. Kad trebate slobodnu noc, lako je dobijete jer su cesto dezurni.
3. Mozete besplatno dobiti pregled ili konzultaciju
4. Ne morate se osjecati neugodno ako pitate glupa medicinska pitanja
5. Pametni su (pa nije bas lako zavrsiti kojih 20 i kusur godina skole)
6. Znaju dobro anatomiju i fiziologiju (Gdje se stvari nalaze i cemu sluze)
7, Dobro se "igraju doktora"
8. Trenirani su da slusaju
9. Znaju kako se osjecas, ako nista drugo bar se prave da znaju
10. Uvjek su puni novih, cudnih prica i situacija iz zivota
11. Uvjek ce ti ponuditi papirnatu maramicu kada places (to je nesto poput urodjenog refleksa)
12. Mogu biti budni cijele noci (to oni zovu biti na dezurstvu)
13. Imaju para (doduse ne kao specijalizanti, ali tko ceka taj se naceka ali i doceka)
14. Uvjek su lijepo obuceni
15. Trenirani su da kazu najlosije i najruznije vijesti na prihvatljiv nacin


Dakle, sto se ceka :-)?

1. You wake up at 6am on a weekend although you don't have work.
2. You feel there is something wrong if you don't have an exam coming up.
3. Can’t relax
4. Can wiz through a 300 page book in a day
5. Watch scrubs and laugh at yourself.
6. Use the phrase "I am a doctor" to get away with something.
7. You are always tiered.
8. When you keep on asking for stuff that doesn't get done.
9. When you write more than a thousand words a day.
10. When you look at a naked person on the beach and the first thing you notice is their appendectomy scar.
11. If you thought you have a disease you are studying about.
12. if you feel like your over worked and under paid.
13. If people call you doctor.
14. When you forget to have a haircut.
15. Are expected to know everything.
16. Are called in the middle of the night to sign a piece of paper.
17. Are expected to smile everyday.
18. When you can see someone's guts and think about food.
19. If you can't remember what you ate they day before! but still manage to remember the blood results of every single patient you have.
20. You are always thinking about the next job.

Dodje danas meni u ambulantu moj pacijent, Mr. S, dvadesetogodisnji sportas jako dobrog zdravlja. Zadnji put ga vidjoh prije nekih godinu dana kad je trebalo popuniti neke papire o cjepljenju za njegov faks. I na pitanje koji je razlog posjete on ce meni ko iz topa: Doc, treba mi recept za blue diamond pills!
Okrecuci i prevrcuci po njegovom kartonu nisam nasao niti jednu informaciju koja bi ukazivala na bilo koji zdravsveni problem.
I pocnem ga daviti sa pitanjima: Zasto on to uzima, tko mu je to prije prepisao i stotinu drugih pitanja. I moram priznati da sam ostao speachless, odnosno zaprepasten sa svojom nedovoljnom informiranoscu.

Naime, moj pacijent, zdrav i normalan momak, uzima blue diamond pill (Viagra, op.a.) zadnjih godinu svaki dan.

A pitate se zasto? Citajte pazljivo...

Sve pocelo kao sala na jednom rodjedanskom partiju prije nekh godinu dana, neki je klinac ukrao svom djedici plave tabletice pa su mulci malo eksperimetirali. Pa im se dopalo prvi put. Jako, jako. A dopalo se i njihovim curkama, cini mi se jos vise.
Pa su se i one dale u akciju nabavljana tabletica.
Njegova je tadasnja cura toliko bila impresionirana s njegovim performanceom da je to “u povjerenju” ispricala svojim najboljim prijateljicama koje su onda u “povjerenju” to ispricale svojim i tako unaokolo. No dobro, i on se malo pohvalio svojim deckima u kosarkaskom klubu koji su ga pitali je li njegova vjecna erekcija zapravo tajna njegova uspjeha.
I tako, u pocetku jedna tabletica za vikend/party, pa onda dobro je dosla pokoja sredinom tjedna kad ga je uhvatila depra zbog ucenja, pa onda dobro dodje kad se osjeca osamljen.. I tako je on malo po malo uskoro dosao na tableticu dnevno.
No nedavno su poceli i problemi. Shvatio je Mr. S da se navukao. Potrosio je masnu lovu na online apoteke: ono kupi vitamine i 6 tabletica za onemocalog djedicu. I pokusao se ostaviti: nazalost izdrzao je par dana ali mu je “prijatelj” potpuno zakazao pa se preplasio do smrti i vratio natrag. I sad je skroz OK (bar on tako misli). I tako njemu tabletice rjesavaju sve probleme (osim financijskih): popravljaju raspolozenje, daju samopouzdanje, cine ga pozeljnim u zenskom drustvu, postao je zvijezda traceva i snova lokalnih udavaca.

I danas dosao meni po recept za jos malo tabletica. Skoro me slag strefija.

I sto sam to ja naucio danas?
Ovisnost o plavoj tabletici je relativno cesta pojava kako kod starijih, tako i kod mladjih ljudi. Simptomi su:
1. Viagra seeking behavior – pojedinac ce ucinit sve da ima dovoljne zalihe lijeka, lagati doktoru, izmisljati simptome, ici kod nekoliko doktora istovremeno po recepte, koristit online apoteke, krasti od rodbine, kupovati ih na ulici
2. svakodnevna upotreba lijeka
3. neodlazak na posao zbog iscrpljenosti zbog “drugih aktivnosti”, zbog bolova ili rana na genitalijama ili zbog ucestalih i dugotrajnih erekcija
4. problemi sa vezom/brakom jer misle samo na sex, odnosno nemogucnosti partnera da zadovolje njihove potrebe
5. tabletica se uzima za dobro jutro
6. tabletica se uzima cak i kad si sam ili kad je dosadno da malo ubijes vrijeme
7. savrsena kombinacija je Sexstasy = exstasy i viagra (kako je glavna nuspojava exstasya impotencija, plava tabletica je savrsena nadopuna).

Moj pacijent ima prvih 6 simpotma. Iako negira droge, ja mu bas ne vjerujem pa sam mu poslao urin na screening.


Nakon 15 minuta lekcije i savjetovanja uputih ga na Kliniku za ovisnosti. Valjda ce mu malo psihoterapije pomoci.
I sto nakon toga, kakva mu je prognoza?
Samo nebo zna......

@ all potaknut komentarima...

Cilj ovih mojih blogova je podjeliti moje dogodovstvine iz svakodnevnog zivota, pogotovo ljudima tamo u domovini, ukljucujuci moju obitelj i prijatelje. Jer me jos uvjek sokiraju kometari: joj blago tebi, ti si u obecanoj zemlji i slicno. Po njihovim komentarima ispada da mi ovdje beremo dolare sa stabla (ne znam sto beremo zimi :-), uzivamo blagodati najbogatije drzave ne svijetu, malo radimo i mozemo priustiti sto god si pozelimo. I kad cuju da imam godisnju placu od 40.000 dolara jezik im ispadne do poda.
I kako im objasniti da je 40.000 $ ovdje godisnje gotovo isto kao i njihovih 4000 kuna mjesecno u Hrvatskoj? Prosjecna placa. Koja jednako nestane brzo kao i njima u Hrvatskoj. Nisu oni krivi, slicno sam i ja razmisljao tamo nekih dana.

Jer na temlju cega oni tamo mogu stvoriti pravu sliku o zivotu ovdje? Na temelju proizvoda hollywoodske tvornice snova? Mozda na temelju prica nekih nasih povratnika? Ili nesto trece?

Evo samo jedna anegdota iz moje obitelji. Moje rodjaci su se vratili sredinom 90-tih nakon petnaestak godina iz Amerike, kupili stan od ustedjevine, namjestili ga namjestajem kojeg su dovezli kontejnerom i cijelo vrijeme zive na relativno visokoj nozi. Cijelo susjedstvo im zavidi, a najvise prvoga u mjesecu kad dodje postar i donese americku penziju. Nikad nam nisu rekli prave razloge povratka, a ja sam mislio, ljudi se naradili, dosli natrag u domovinu provesti zadnje godine svog zivota i slicno.
Nista cudno, zar ne?

Tek sad nakon ovog “americkog fakulteta” znam jedan od pravih razloga povratka, osim nostalgije i zelje za povratkom koja hvata svakog normalnog emigranta. Naime, kad sam svoj prvi godisnji odmor bio u Hrvatskoj, upitao sam ih cisto iz znatizelje koju vrstu penzije oni imaju, jer i ja sada planiram poceti uplacivati u neke od mirovinskih fondova ovdje. Odgovor je bio Social Security! Znaci imaju nekih 900-1000 dolara te drzavne penzije s kojom bi u Chicagu gladovali. Ili bi morali raditi dok ne umru.
U Hrvatskoj s tim imaju vise nego pristojan zivot.(Doduse gledajuci tecaj dolara zadnjih nekoliko godina lose im se pise)

Po povratku s godisnjeg priupitam ja svoju seficu sto je to Social Security …”Social security? Ah yes, my parents use it as entertainment money”, odgovori ona.

Ova prica je napisana po zavrsetku mog staza u ljeto 1998 i ovih dana je pronadjoh kopajuci po starim papirima. Odlucih je objaviti kao odgovor nasem Ministarstvu o tome kako nemamo dovoljno lijecnika i kako cemo uvoziti «bracu» iz susjednih nam zemalja.


Od trenutka upisa na Medicinski fakultet pa do diplome lijecnika dug je i trnovit put, pun uspona i padova, radosti i suza, izgubljenih živaca i neprospavanih noći. Ni sam ne znam koliko sam puta čeznutljivi pogled uputio starijim kolegama na promociji pitajuci se kada će više doći i moj dan. Dan, kad cu osobno proći kroz slavoluk pobjede, obući togu, staviti kapicu na glavu, glasno izreći SPONDEMUS, baciti potpisić (naravno nakon dužeg uvježbavanja) na Hipokratovu prisegu te slušati hvalospjeve o nama diplomantima kao budućim uzdanicama hrvatske i svjetske medicine.

I dosao je vrlo brzo, brze nego sto sam se nadao. Taj su me dan obasipali cvijećem, poljupcima, poklonima, suzama radosnicama... Jedino što me je taj dan oneraspoložilo bila je cifra koju sam morao platiti tetama u referadi (sitnica od 200 dojce maraka).
Nažalost vrlo brzo sam se probudio iz delirija i ekstaze u kojoj se živilo par dana i nadobudno sam krenuo u bjesomučnu potragu za stažem. Ja naravno, nisam bio među onim sretnicima koji su već od upisa znali gdje će stažirati, što će specijalizirati i gdje će ostvariti svoje životne ambicije. Nazalost, ja sam bio običan smrtnik sa "losim genima" koji je sam krenuo u žestoku i nemilosrdnu borbu protiv «ravnatelja i sustava», borbu o kojoj jos ponekad i sada ruzno sanjam.

Bio sam pripremio kao pravi streber sve potrebite dokumente, te napisao molbu s mnoštvom pjesnickih srcedrapateljskih motiva (sad me je sram zbog toga, no tako su mi bili rekli da pali) nadajući se da ću možda ganuti srce nekog od Uvaženih. Nakon toga pronadjoh adrese svih zdravstvenih ustanova u RH te poslah hrpu molbi radeći toliki promet posti da me je te godine gotovo odlucila staviti na markice. Malo mi je više hrabrosti trebalo za okrenti pokoji telefonski broj u nekom interesantnom gradu i nakon toga čekah, i samo cekah. Strpljenje je bilo naročito bitno jer su odgovori stizali mjesecima poslije. Pogodite kakvi? Ne treba biti posebno pronicljiv i vidovit.

Nakon faza bijesa i ocaja, krenuh u novu ofenzivu ovaj put primjenjujući novu, opasniju taktiku- osobni susreti sa Mr.Ravnateljima u četri oka. Ali, do njih je teže bilo doći nego do predsjednika. Neprobojni zid su bile tajnice koje sam unatoč svim pokušajima, osmjesima, mitologijama u vidu cokolada i kave, rijetko kada uspio šarmirati. Uobičajeni odgovori bili su:
1. Ravnatelj-ica je na sastanku. Molimo Vas da navratite kasnije.
2. Ravnatelj je danas jako ljut. Bolje je da dođete sutra.
3. Upravo je sada otišao.
4. Ne primamo stažiste. Već ih ionako imamo previše.
5. nastavite niz po izboru

Buduci da sam se rodio pod sretnom zvijezdom, a kako sam bio i svjetski prvak u šarmiranju pružila mi se pokoja prilika da se upoznam sa nedodirljivima. I kako je tekla uobičajena konverzacija?
Boss:»Vi bi stažirali?»
Ja :»Da, ali ne volonterski već plaćeni staž.»
Boss:»Plaćeno!! Ma dajte kolega, ne budite smiješni! Mi (a tko su to mi?) smo se dogovorili da stažisti moraju volontirati . Znate da je zdravstvo u krizi.»

I dok tako ocajan jedog dana izlazih iz najomraženijeg ureda (i razmišljah o korisnosti voodoo-u magije), susretnoh dvoje mojih kolega sa godine koji stažiraju (plaćeno naravno!) i koji me «utjesise» riječima kako su počeli raditi odmah po diplomi, prije promocije, a da su posao dobili onako slučajno, znate pokucali kod ravnatelja i gotovo. Ma o kojim vezama ja trabunjam!

Nakon više desetaka «uspjesnih pregovora» osjećah prevaren i razočaran te razmišljah o alternativama: od pristajanja na volontiranje, do odlaska u Afriku radeći za Crveni križ ili UN ili pak otvaranja brijacnice, kafića, zakupa štanda na tržnici. Angazirah sve, od roditelja, prijatelja, znanaca, baba, kumova, strina, tetaka, mamine frizerke, tatinog automehanicara da mi pokušaju pronaći bilo kakvu osobu s vezama. U međuvremenu napisah i nekoliko dopisa Ministarstvu zdravstva pokušavajući dogovoriti sastanak s nekim od odgovornih kako bih ga izvjestio o situaciji o kojoj oni naravno nemaju pojma (?).
U konacnici sam u tome i uspio. Rezultat: obećanja, samo obecanja, ništa djelotvorno i konkretno.

Bio sam gotovo pred odlaskom psihijatru glede prijetećeg nervnog sloma i ovisnosti na benzodiazepine kad me jedno jutro probudio zvuk telefona s rijecima: »Primljen si. Veza je proradila».

I tako nakon pet mjeseci borbe postadoh stažist i okrenuh novu stranicu života uz predhodnu amneziju tragičnih dogadjaja. Doduse, stavih ih na papir za neka buduca vremena.

I na kraju dat ću vam par savjeta: Dr. Q's PET KORAKA DO SREĆE I USPJEHA:
1.korak: Pronađite vezu
2.korak: Pronađite vezu
3.korak: Pronađite vezu
4.korak: Pronađite vezu
5.korak: Pronađite vezu

Aoccdrnig to a rscheearch at an Elingsh uinervtisy, it deosn't mttaer
in waht oredr the ltteers in a wrod are, the olny iprmoetnt tihng is
taht frist and lsat ltteer is at the rghit pclae. The rset can be a
toatl mses and you can sitll raed it wouthit porbelm. Tihs is bcuseae we do not raed ervey lteter by it slef but the wrod as a wlohe.

A da li ovo rdai na hvraktosm? Igzdela da su iszatravci u parvu

Zamislite ovaj scenario:

Vi ste jedan uspjesan kardiolog u jednoj bogatoj zemlji i imate svoju privatnu praksu. Zaradjujete jako, jako dobro, oko 400.000 -500.000 dolara godisnje i imate masu pacijenata koji vas vole i cijene. I neizmjerno vam vjeruju. Sve svoje pacijente kojima treba operacija premosnica (bypass) na srcu nastojite poslati u bolnice koje imaju najbolje kirurge i u kojima je smrtnost najmanja. Jer i vi volite svoje pacijente i zelite da imaju najbolje sanse za oporavak.

Ali, jednog dana dobijete ponudu sveucilisne bolnice s propadajucim kardiokirurskim programam da njima saljete pacijente jer ce se u protivnom njihov program morat zatvoriti zbog nerentabilnosti. Za uzvrat vam nude par sitnica: polozaj docenta, 150.000 dolara godisnje naknade, a sto je jos najbolje, nikad se ne morate pojavit na poslu niti morate odrzat nijedno predavanje studentima ili specijalizantima.
Ukratko nemoralna ponuda glasi: za 150.000 dolara godisnje morate slati vase pacijente na operaciju srca u bolnicu za koju znate da je losija nego druge i kojoj vas pacijent ima vecu sansu zaglaviti i becnuti. Koja ce vasa odluka biti?!?


Ne, nije to scenario novog hollywoodskog trilera kao sto se mozda pomislili, to je istinita prica koja se odigrava na jednom od navecih medicinskih fakulteta u SAD-u, UMDNJ (University of Medicine and Dentistry New Jersey), a koja je dospjela u javnost u studenom 2006.
Cetri eminentna kardiologa iz moje bolnice su bili medju onima koji su tu ponudu prihvatili, a jos je 14 kardiologa iz drugih bolnica takodjer strasno pozeljelo biti docentom na faksu.
Za one koje zele znati vise procitajte clanak ( http://vivenetworks.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3).

A kakav je ishod cijele price? Pa moji kardiolozi vise nisu docenti, ali se jos uvjek sepure i sole pamet bez trunka srama po mojoj bolnici. Navodno ce novce vratit, a zauzvrat sudski proganjani nece biti. Jer nisu oni nista lose mislili, htjeli su samo pomoci sveucilisnoj bolnici.

Jer nema zemlje niti drustva imuna na korupciju, a ljudska je pohlepa ponekad zastrasujuca.

Svi se slazu kako je zdravstvena zastita ovdje jako skupa i jao se onima koji se razbole, a nemaju osiguranja. Bolnicki racuni su razlog u vise 50% svih slucajeva bankrota u SAD, a upravo je najvise pogodjen srednji stalez.
Nazalost, SAD spada medju rijetke bogate zemlje koje nemaju univerzalno zdravstveno osiguranje, tako da 48 milijona stanovnika nema nikakvo zadravstveno osiguranje. Od njih godisnje umre oko 18.000 kao posljedica neadekvatne zdravstvene zastite.
Misljenja su medju politicarima vrlo oprecna: od onih koji smatraju da je to genijanlno jer onaj tko ovdje ima osiguranje moze dobiti odmah sto mu treba od PET scana do operacije koje izvode najmoderniji roboti, do onih koji zagovaraju univerzalno drzavno zdravstveno osiguranje nesto tipa onog u Kanadi, UK ili Francuskoj.
Glavne primjedbe na drzavno osiguranje su duge liste cekanja na pojedine pretrage i usluge. Kalifornija i neke druge savezne drzave nesto pokusavaju napraviti po tom pitanju, ali je manje vise sve u eksperimentalnoj fazi. Najvise se tome opiru velike osiguravajuce kuce tipa United Healthcare, Cigna, Humana, Kaiser, jer njihovi CEO i dionicari jako jako dobro zaradjuju. No jedan podatak koji je vecinu mojih kolega doveo do ludila je taj da je CEO od United Healthcare, jednog od "najboljih HMO" prosle godine zaradio bijednih 1.1 MILIJARDE dolara place, bonusa, otpremnine nakon sto je malo opljacka firmu. Njemu a i desecima drugih CEO-a i te kako odgovara ova situacija. U slucaju univerzalnog zdravstvenog osiguranja svi bi oni izgubili svoje benefite. Pa se jako, jako bore da do toga ne dodje, zar ne?

No evo dvije price, o dva moja pacijenta koje sam lijecio zadnjih godinu dana. Bolnica u kojoj radim je katolicka bolnica pa oko 30-40% bolesnika nema osiguranje pa njihove troskove pokriva dijelom tzv. Charity care (ili kako mi to zovemo Karitas), a dijelom Medicaid (drzavno osiguranje za siromasne u koje doprinose svi zaposlenici)

Prica prva

Mr. P je star 40 godina, doveden u hitnu sluzbu nakon sto mu je “pozlilo” nakon sljetanja njegova aviona na Newark Airport. Po dolasku u bolnicu, na moj upit sto mu se tocno dogodilo na aerodromu, on mi je odgovorio kako su mu u njegovi doktori u Haitiju rekli da ima rak, ali da mu ne mogu dati nikakav tretman jer za to oni nemaju para. A on se snasao za kartu i vizu, sjeo na prvi avion i pravo u moju bolnicu. Nakon obrade, postavljena mu je dijagnoza limfoma i trenutno prima zadnji ciklus kemoterapije. Najvjerojatnije ce biti izlijecen. Mr. P je jedan od najsretnijih drzavljana Haitija. Da je ostao u Haitiju do sada bi najvjerojatnije umro. Ovako, dosao je kao turist, a njegov racun od kojih 200.000 dolara ce platit pogadjate tko? Charity care i Medicaid to jest svi zaposlenici u NJ ukljucujuci i mene.
U zadnjih dvije i pol godine osobno sam sudjelovao u ljecenju nekoliko desetaka Mr.P koji su na tko zna koji nacin doznali za ovu mogucnost i iskoristili je. Najbolji mi je primjer mog pacijenta, ruskog biznismena kojemu je trebala operacija srca za koju je u Rusiji trebao platit 10.000 dolara pa je lipo dosao malo na "godisnji odmor u NYC" i bas kad mu je avion sletao dobio chest pain i dovezen u nasu bolnicu. I tako je on lijepo napravio generalku na racun Karitasa i poreznih obveznika NJ. Istina je da im je bolnica izdala racun, ali kako ce ga naplatit? Mogu mu stavit soli na rep.

Prica druga

Mrs. S ima 40 godina i radi kao sluzbenik na gore navedenom aerodromu. Rodjena i odrasla u NJ, skolovala se i zadnjih 18 godina uredno radi i placa poreze. Kako radi samo part time nije se kvalificirala za zdravstveno osiguranje. I nazalost, spada u onih 48 milijona koji to nemaju. Zena je racunala kako je jos mlada, dobrog zdravlja i da joj narednih nekoliko godina nece trebati. Nazalost bila je u krivu, prije godinu dana je otkrila da ima rak dojke, nakon operacije i nekoliko ciklusa radio i kemotrapije bolest je pod kontrolom ali ne i njene financije. Trenutno ima racun na oko 150.000 dolara.
Tko ce to platit? Ne, nece Chairity care ili Medicaid jer ona ima savings account, kucu, i radi. Lijepo ce ona sve to platit sa svojom imovinom. Tako ovih dana zena prodaje sve sto ima, vec se preselila se u garsonjeru i sretna je jer je ziva i sto jos uvjek moze radit i nekako otplatit dugove.

A kako bi se tek provela da je ostala invalid?