Sretna i uspjesna Nova 2008
Godisnji odmor do 15. sijecnja 2008. (Southeast USA)..Jupiii
Novi postovi slijede po povratku. Dr.Q |
Nestasica lijecnika u SAD
Vec sam prije pisao o nekim problemima zdravstvenog sustava u SAD-u, no ima jos toga. Jedan od gorucih problema ovdje je i nestasica lijecnika. Ne fale lijecnici samo u SAD-u , nego i u vecini razvijenih zemalja. Doduse, po novinama pisu kako je to slicno i u Hrvatskoj, no poucen vlastitim iskustvom, u to me bas nisu uvjerili (No mozda sam ja u krivu i mozda se stvari mjenjaju nabolje).
Dakle kako izgledaju brojke s ove strane Atlantika? Preuzeto sa http://www.aamc.org/workforce/statedatabooknov2007.pdf 1. Trenutacno SAD imaju oko 300 milijona stanovnika sa tendencijom porasta 2. AMA (American Medical Association) predvidja da ce do 2015 biti 80.000-200.000 lijecnika manjka 3. Do sada je vise saveznih drzava prijavilo nestasicu lijecnika: Arizona, Kalifornija, Florida, Kentucky, Massachusetts, Michigan, Mississippi, North Carolina, Texas, Oregon i Wisconsin 4. 23.3% lijecnika je starije od 60 godina 5. Neke mjere su vec donesene tako da svake godine planiraju povecavati broj upisanih studenata za oko 3000 studenata (problem je kako povecati kapacitete postojecih medicinskih fakulteta) 6. naravno svake godine se uvozi sve vise lijecnika iz inozemstva tako da godisnje zapocne specijalizaciju oko 6500-7000 stranih lijecnika 7. 2007.g. ukupan broj stranih lijecnika u SAD je bio 23.8% sa tendencijom porasta 8. trenutacno je na specijalizacijama i subspecijalizacijama oko 107.000 lijecnika (78.000 domacih lijecnika te oko 29.000 stranaca). Gdje zavrsavaju strani lijecnici? 1. Interna medicina 45% 2. Obiteljska medicina 13% 3. Psihijatrija 11% 4. Pedijatrija 10% 5. Ginekologija 2% 6. Kirurgija 2% 7. Ostale grane medicine19% Zemlje koje daju najvise stranih lijecnika: 1. Indija 25% 2. Pakistan 19% 3. Filipini 14% 4. Lilbanon 5% 5. Sirija 4% 6. Kolumbija 4% 7. Rumunjska 4% 8. UK 3% U iducem nastavku slijede upute iz prve ruke o tome kako nostrificirati diplomu te dobiti zeljenu specijalizaciju u SAD (za one koji o tome razmisljaju). |
Bozic u CroAmera
Ovo cestitku dobih danas od urednistva nycroats.com:
'Twas the night before Bozic and all through the kuca, The zrak smelled of spicy sarma and rakija vruca. By the dimnjak the slapice were hung kinda krivo, In hopes that Sveti Nikola would soon bring some pivo. Tata was in his soba and was snoring pretty hard, Tired from stealing the drvo from our susjed's backyard. Mama was in the podrum cooking like a budala, She was making some juha and rum-filled baklava. When out on the lawn there arose such a galama, Tata yelled from his soba, "Pa koji je ***** vama?!" There was a kucanje on the front vrata with such a loud barrage, I yelled through the prozor, "This is a Croatian house, come in Through the garage!" And standing in the garaza right next to my car, Was my drunk Tetak Joza coming home from the bar. "Ajde, odi spavat," I told him with might, Don't pokvarit my chances of seeing Sveti Nikola tonight. About two sati later I heard a buka downstairs, So I jumped from my krevet to see who was there. Standing by the drvo and eating some leftover pizza, Was good ol' Sveti Nikola reeking of homemade sljivovica! He was all dressed in crveno and big as an ox, And wore some smede sandale along with crne socks. Smelling like a cigan that's been drinking for days, He wasn't what I expected, I was actually amazed. "U pizdu materinu, kako mrzim ovaj posao," he said, And then muttered something about his zena and how he wished she was Dead. He put the presents under the drvo while whistling a Bozic beat, They were wrapped up kinda shitty with paper bags from 49th Street. 12 carape for me and 12 for my brother, 3 pairs of gace for my dad and turska kava for my mother. This Croatian Santa was pokvaren - he was nothing like the fable, I should have known it when he swiped my pack of cigarete from the Table. I yelled, "Hey!", as Sveti Nikola turned around like a car, Throwing his slapa at me as if it were a ninja star. The look in his eyes was nothing but fright, He said, "Je** ** *** *****!", and dashed out of sight. Up through the dimnjak I heard a loud shriek, Sveti Nikola had just prdnuo like some wild bik. He got in his kaput, made for hladne zime, And he yelled at his jelene, ime Po ime. "Naprijed Marko I Darko, Petar I Ante," "Ajde Josip I Vinko, Ivo I Mate." And then he yelled, "Ajdemo brzo, moramo poc," "Sretan Bozic svima I svima laku noc!" |
Malo nas je al nas svugi ima..
preuzeto sa http://www.croatians.com/ (jerbo ljelja i barba postavise par pitanja :-))
One of the most interesting Croatian sailors in America was John Dominis, who became master of an American ship plying between Boston and the Pacific and who brought to Massachusetts the first cargo of salmon from the Columbia River. Very little is known of his early life or first connections. According to Professor Samuel Eliot Morison, Dominis worked his way up from the forecastle of Josiah Marshall's ships to a master's commission. Captain Dominis' adventurous life had really begun after his settlement in Boston, Massachusetts. It is there that he started his maritime career on the brig "Owyhyee" (this is the old spelling of the word Hawaii), owned by the firm of Josiah Marshall. He married Mary Jones, a "'pretty girl" from Boston, on October 9, 1824, with the blessing of Josiah Marshall. According to the information supplied by an article published in Schenectady Gazette On August 27, 1832, the couple first moved to Schenectady, New York, Where John Owen Dominis was born on March 10, 1831 at 26 Front Street. His middle name Owen was for his maternal granddfather, Owen Jones, a distinguished Boston citizen. The fact that the bark on which the captain and his family arrived in Honolulu on April 23, 1837 was named "Jones" could further indicate his close ties with his father-in-law, who probably financed the long, costly journey to Hawaii from the Eastern United States. John Dominis decided to move his trade operations to Honolulu, already well-known to him from numerous previous visits. As a definite sign of his intentions to stay in the dynamic mid-Pacific kingdom, he came with his wife, Mary Jones, and their six-year old son, John Owen - the future husband of the tragic and colorful Queen Liliuokalani. During the period of 1842 to 1846 the captain built in the heart of Honolulu a beautiful, stately-looking mansion, later called Washington Place in honor of George Washington, which subsequently became the residence of Hawaii's governors. His wife resided in Honolulu with his son, John 0. Dominis, who later became governor of one of the islands and married Princess Lydia, who in 1891 became Queen Liliuokalani. One of the early records we have of Dominis is that he was second mate and sail mate on the "Paragon" which sailed from Boston to Honolulu in 1823. On January 21, 1827, Dominis was again at Honolulu, as captain of the brig "Owhyhee" and ready to sail for the Northwest Coast by way of Alaska where he was to collect all the skins he could find. Those skins Dominis later sold in China where he bought goods for the Boston market. On February 10, 1827, Dominis was at Hanegas Harbor, not very far from the present Juneau, and on June 4, 1827, he entered the mouth of the Columbia River. Sixteen days later he was at San Francisco and in November at the port of Canton, China. On May 12, 1828, he was back at Martha's Vineyard in Massachusetts. In July, 1828, Dominis was off again for the Northwest Coast where he arrived seven months later and where he spent about a year, with the exception of a brief visit to the Straits of Juan de Fuca for the purpose of obtaining 300 beavers. It was in the spring of 1830 that Dominis hit upon an idea which was to bring fortunes to Massachusetts merchants. Why not cure fresh Columbia salmon, after the Boston style, and sell it in the New England market? Dominis asked himself. The fish cost practically nothing, transportation was no additional expense, and the experiment was worth trying. And try he did. After a side trip to Honolulu to visit his wife and chiland after trading in other Pacific islands, Captain Dominis returned to Boston with a cargo of sixty-three barrels of Columbia River salmon on April 15,1831. The experiment at first did not seem successful, for the United States Government taxed it as a foreign importation, the fish was not of the best quality and the sale at retail was not easy to work out. Yet, as Prof. Morison points out, "that very autumn the brig Sultana left Boston for the Columbia with 1000 empty salmon barrels and in 1834 Nathaniel J. Wyeth made salmon fishing one of the principal objects of his Oregon expedition. "We may then conclude," adds Prof. Morison, "that the Owhyhee's cargo was not an isolated and insignificant venture, but the beginning of a trade in salted salmon between the Columbia River and the Eastern United States; and we may safely name Captain John Dominis the pioneer in a business that under changing methods and means of transportation has grown steady in volume and in value." Dominis we learn from Bancroft, was the first man to plant peach trees in Oregon which he brought from the Island of Juan Fernandez. From California he brought to the Northwest a fine lot of sheep for breeding purposes. Dominis in later years was master of other ships, like the "Joseph Peabody" which traded in Alaska in 1836 and the "Bolivar Liberator" which in 1834 was engaged in hunting sea-otters along the coast of southern Oregon and Northern California. In 1835, Bancroft tells us, Dominis "placing at defiance both English and Russians opened up the trade along the coast, exchanging rum for furs." Captain Dominis thus was one of the pioneers who by drawing other American traders and settlers to the Northwest coast helped to create the "Oregon Question." Captain Dominis had left Honolulu on August 15, 1846, aboard the brig "William Neilson" for China to assist the new United States Commissioner in Honolulu, George Brown, to establish closer relations between the United States and China; both men perished in the sea withour any trace. Captain Dominis unexpected death provoked some speculation about his allegedly violent death; and Queen Liliuokalani, many decades after his death, maintained that he had been strangled in his bed and thrown overboard." NOTES The Dominis-Gospodnetich Clan moved to Venice from Pucisce, island of Brac, Croatia at the fall of Venice in 1797. Dominis is the clan name of Gospodnetich. Church birth records on Brac of Dominis confirm this. The family was Nobility. They are Croatians. |
Zasto su doktori jako pozeljni?
1. Imaju dugu alatku. (ne ono sto ste vjerojatno pomisli, nego stetoskop)
2. Kad trebate slobodnu noc, lako je dobijete jer su cesto dezurni. 3. Mozete besplatno dobiti pregled ili konzultaciju 4. Ne morate se osjecati neugodno ako pitate glupa medicinska pitanja 5. Pametni su (pa nije bas lako zavrsiti kojih 20 i kusur godina skole) 6. Znaju dobro anatomiju i fiziologiju (Gdje se stvari nalaze i cemu sluze) 7, Dobro se "igraju doktora" 8. Trenirani su da slusaju 9. Znaju kako se osjecas, ako nista drugo bar se prave da znaju 10. Uvjek su puni novih, cudnih prica i situacija iz zivota 11. Uvjek ce ti ponuditi papirnatu maramicu kada places (to je nesto poput urodjenog refleksa) 12. Mogu biti budni cijele noci (to oni zovu biti na dezurstvu) 13. Imaju para (doduse ne kao specijalizanti, ali tko ceka taj se naceka ali i doceka) 14. Uvjek su lijepo obuceni 15. Trenirani su da kazu najlosije i najruznije vijesti na prihvatljiv nacin Dakle, sto se ceka :-)? |
You know your a doctor when....
1. You wake up at 6am on a weekend although you don't have work. 2. You feel there is something wrong if you don't have an exam coming up. 3. Can’t relax 4. Can wiz through a 300 page book in a day 5. Watch scrubs and laugh at yourself. 6. Use the phrase "I am a doctor" to get away with something. 7. You are always tiered. 8. When you keep on asking for stuff that doesn't get done. 9. When you write more than a thousand words a day. 10. When you look at a naked person on the beach and the first thing you notice is their appendectomy scar. 11. If you thought you have a disease you are studying about. 12. if you feel like your over worked and under paid. 13. If people call you doctor. 14. When you forget to have a haircut. 15. Are expected to know everything. 16. Are called in the middle of the night to sign a piece of paper. 17. Are expected to smile everyday. 18. When you can see someone's guts and think about food. 19. If you can't remember what you ate they day before! but still manage to remember the blood results of every single patient you have. 20. You are always thinking about the next job. |
Blue diamond pill - spasonosna ili smrtonosna tabletica ?
Dodje danas meni u ambulantu moj pacijent, Mr. S, dvadesetogodisnji sportas jako dobrog zdravlja. Zadnji put ga vidjoh prije nekih godinu dana kad je trebalo popuniti neke papire o cjepljenju za njegov faks. I na pitanje koji je razlog posjete on ce meni ko iz topa: Doc, treba mi recept za blue diamond pills!
Okrecuci i prevrcuci po njegovom kartonu nisam nasao niti jednu informaciju koja bi ukazivala na bilo koji zdravsveni problem. I pocnem ga daviti sa pitanjima: Zasto on to uzima, tko mu je to prije prepisao i stotinu drugih pitanja. I moram priznati da sam ostao speachless, odnosno zaprepasten sa svojom nedovoljnom informiranoscu. Naime, moj pacijent, zdrav i normalan momak, uzima blue diamond pill (Viagra, op.a.) zadnjih godinu svaki dan. A pitate se zasto? Citajte pazljivo... Sve pocelo kao sala na jednom rodjedanskom partiju prije nekh godinu dana, neki je klinac ukrao svom djedici plave tabletice pa su mulci malo eksperimetirali. Pa im se dopalo prvi put. Jako, jako. A dopalo se i njihovim curkama, cini mi se jos vise. Pa su se i one dale u akciju nabavljana tabletica. Njegova je tadasnja cura toliko bila impresionirana s njegovim performanceom da je to “u povjerenju” ispricala svojim najboljim prijateljicama koje su onda u “povjerenju” to ispricale svojim i tako unaokolo. No dobro, i on se malo pohvalio svojim deckima u kosarkaskom klubu koji su ga pitali je li njegova vjecna erekcija zapravo tajna njegova uspjeha. I tako, u pocetku jedna tabletica za vikend/party, pa onda dobro je dosla pokoja sredinom tjedna kad ga je uhvatila depra zbog ucenja, pa onda dobro dodje kad se osjeca osamljen.. I tako je on malo po malo uskoro dosao na tableticu dnevno. No nedavno su poceli i problemi. Shvatio je Mr. S da se navukao. Potrosio je masnu lovu na online apoteke: ono kupi vitamine i 6 tabletica za onemocalog djedicu. I pokusao se ostaviti: nazalost izdrzao je par dana ali mu je “prijatelj” potpuno zakazao pa se preplasio do smrti i vratio natrag. I sad je skroz OK (bar on tako misli). I tako njemu tabletice rjesavaju sve probleme (osim financijskih): popravljaju raspolozenje, daju samopouzdanje, cine ga pozeljnim u zenskom drustvu, postao je zvijezda traceva i snova lokalnih udavaca. I danas dosao meni po recept za jos malo tabletica. Skoro me slag strefija. I sto sam to ja naucio danas? Ovisnost o plavoj tabletici je relativno cesta pojava kako kod starijih, tako i kod mladjih ljudi. Simptomi su: 1. Viagra seeking behavior – pojedinac ce ucinit sve da ima dovoljne zalihe lijeka, lagati doktoru, izmisljati simptome, ici kod nekoliko doktora istovremeno po recepte, koristit online apoteke, krasti od rodbine, kupovati ih na ulici 2. svakodnevna upotreba lijeka 3. neodlazak na posao zbog iscrpljenosti zbog “drugih aktivnosti”, zbog bolova ili rana na genitalijama ili zbog ucestalih i dugotrajnih erekcija 4. problemi sa vezom/brakom jer misle samo na sex, odnosno nemogucnosti partnera da zadovolje njihove potrebe 5. tabletica se uzima za dobro jutro 6. tabletica se uzima cak i kad si sam ili kad je dosadno da malo ubijes vrijeme 7. savrsena kombinacija je Sexstasy = exstasy i viagra (kako je glavna nuspojava exstasya impotencija, plava tabletica je savrsena nadopuna). Moj pacijent ima prvih 6 simpotma. Iako negira droge, ja mu bas ne vjerujem pa sam mu poslao urin na screening. Nakon 15 minuta lekcije i savjetovanja uputih ga na Kliniku za ovisnosti. Valjda ce mu malo psihoterapije pomoci. I sto nakon toga, kakva mu je prognoza? Samo nebo zna...... |
Entertainment money
@ all potaknut komentarima... Cilj ovih mojih blogova je podjeliti moje dogodovstvine iz svakodnevnog zivota, pogotovo ljudima tamo u domovini, ukljucujuci moju obitelj i prijatelje. Jer me jos uvjek sokiraju kometari: joj blago tebi, ti si u obecanoj zemlji i slicno. Po njihovim komentarima ispada da mi ovdje beremo dolare sa stabla (ne znam sto beremo zimi :-), uzivamo blagodati najbogatije drzave ne svijetu, malo radimo i mozemo priustiti sto god si pozelimo. I kad cuju da imam godisnju placu od 40.000 dolara jezik im ispadne do poda. I kako im objasniti da je 40.000 $ ovdje godisnje gotovo isto kao i njihovih 4000 kuna mjesecno u Hrvatskoj? Prosjecna placa. Koja jednako nestane brzo kao i njima u Hrvatskoj. Nisu oni krivi, slicno sam i ja razmisljao tamo nekih dana. Jer na temlju cega oni tamo mogu stvoriti pravu sliku o zivotu ovdje? Na temelju proizvoda hollywoodske tvornice snova? Mozda na temelju prica nekih nasih povratnika? Ili nesto trece? Evo samo jedna anegdota iz moje obitelji. Moje rodjaci su se vratili sredinom 90-tih nakon petnaestak godina iz Amerike, kupili stan od ustedjevine, namjestili ga namjestajem kojeg su dovezli kontejnerom i cijelo vrijeme zive na relativno visokoj nozi. Cijelo susjedstvo im zavidi, a najvise prvoga u mjesecu kad dodje postar i donese americku penziju. Nikad nam nisu rekli prave razloge povratka, a ja sam mislio, ljudi se naradili, dosli natrag u domovinu provesti zadnje godine svog zivota i slicno. Nista cudno, zar ne? Tek sad nakon ovog “americkog fakulteta” znam jedan od pravih razloga povratka, osim nostalgije i zelje za povratkom koja hvata svakog normalnog emigranta. Naime, kad sam svoj prvi godisnji odmor bio u Hrvatskoj, upitao sam ih cisto iz znatizelje koju vrstu penzije oni imaju, jer i ja sada planiram poceti uplacivati u neke od mirovinskih fondova ovdje. Odgovor je bio Social Security! Znaci imaju nekih 900-1000 dolara te drzavne penzije s kojom bi u Chicagu gladovali. Ili bi morali raditi dok ne umru. U Hrvatskoj s tim imaju vise nego pristojan zivot.(Doduse gledajuci tecaj dolara zadnjih nekoliko godina lose im se pise) Po povratku s godisnjeg priupitam ja svoju seficu sto je to Social Security …”Social security? Ah yes, my parents use it as entertainment money”, odgovori ona. |
Kako je izledala moja potraga za pripravnickim stazem tamo neke 1997.
Ova prica je napisana po zavrsetku mog staza u ljeto 1998 i ovih dana je pronadjoh kopajuci po starim papirima. Odlucih je objaviti kao odgovor nasem Ministarstvu o tome kako nemamo dovoljno lijecnika i kako cemo uvoziti «bracu» iz susjednih nam zemalja.
Od trenutka upisa na Medicinski fakultet pa do diplome lijecnika dug je i trnovit put, pun uspona i padova, radosti i suza, izgubljenih živaca i neprospavanih noći. Ni sam ne znam koliko sam puta čeznutljivi pogled uputio starijim kolegama na promociji pitajuci se kada će više doći i moj dan. Dan, kad cu osobno proći kroz slavoluk pobjede, obući togu, staviti kapicu na glavu, glasno izreći SPONDEMUS, baciti potpisić (naravno nakon dužeg uvježbavanja) na Hipokratovu prisegu te slušati hvalospjeve o nama diplomantima kao budućim uzdanicama hrvatske i svjetske medicine. I dosao je vrlo brzo, brze nego sto sam se nadao. Taj su me dan obasipali cvijećem, poljupcima, poklonima, suzama radosnicama... Jedino što me je taj dan oneraspoložilo bila je cifra koju sam morao platiti tetama u referadi (sitnica od 200 dojce maraka). Nažalost vrlo brzo sam se probudio iz delirija i ekstaze u kojoj se živilo par dana i nadobudno sam krenuo u bjesomučnu potragu za stažem. Ja naravno, nisam bio među onim sretnicima koji su već od upisa znali gdje će stažirati, što će specijalizirati i gdje će ostvariti svoje životne ambicije. Nazalost, ja sam bio običan smrtnik sa "losim genima" koji je sam krenuo u žestoku i nemilosrdnu borbu protiv «ravnatelja i sustava», borbu o kojoj jos ponekad i sada ruzno sanjam. Bio sam pripremio kao pravi streber sve potrebite dokumente, te napisao molbu s mnoštvom pjesnickih srcedrapateljskih motiva (sad me je sram zbog toga, no tako su mi bili rekli da pali) nadajući se da ću možda ganuti srce nekog od Uvaženih. Nakon toga pronadjoh adrese svih zdravstvenih ustanova u RH te poslah hrpu molbi radeći toliki promet posti da me je te godine gotovo odlucila staviti na markice. Malo mi je više hrabrosti trebalo za okrenti pokoji telefonski broj u nekom interesantnom gradu i nakon toga čekah, i samo cekah. Strpljenje je bilo naročito bitno jer su odgovori stizali mjesecima poslije. Pogodite kakvi? Ne treba biti posebno pronicljiv i vidovit. Nakon faza bijesa i ocaja, krenuh u novu ofenzivu ovaj put primjenjujući novu, opasniju taktiku- osobni susreti sa Mr.Ravnateljima u četri oka. Ali, do njih je teže bilo doći nego do predsjednika. Neprobojni zid su bile tajnice koje sam unatoč svim pokušajima, osmjesima, mitologijama u vidu cokolada i kave, rijetko kada uspio šarmirati. Uobičajeni odgovori bili su: 1. Ravnatelj-ica je na sastanku. Molimo Vas da navratite kasnije. 2. Ravnatelj je danas jako ljut. Bolje je da dođete sutra. 3. Upravo je sada otišao. 4. Ne primamo stažiste. Već ih ionako imamo previše. 5. nastavite niz po izboru Buduci da sam se rodio pod sretnom zvijezdom, a kako sam bio i svjetski prvak u šarmiranju pružila mi se pokoja prilika da se upoznam sa nedodirljivima. I kako je tekla uobičajena konverzacija? Boss:»Vi bi stažirali?» Ja :»Da, ali ne volonterski već plaćeni staž.» Boss:»Plaćeno!! Ma dajte kolega, ne budite smiješni! Mi (a tko su to mi?) smo se dogovorili da stažisti moraju volontirati . Znate da je zdravstvo u krizi.» I dok tako ocajan jedog dana izlazih iz najomraženijeg ureda (i razmišljah o korisnosti voodoo-u magije), susretnoh dvoje mojih kolega sa godine koji stažiraju (plaćeno naravno!) i koji me «utjesise» riječima kako su počeli raditi odmah po diplomi, prije promocije, a da su posao dobili onako slučajno, znate pokucali kod ravnatelja i gotovo. Ma o kojim vezama ja trabunjam! Nakon više desetaka «uspjesnih pregovora» osjećah prevaren i razočaran te razmišljah o alternativama: od pristajanja na volontiranje, do odlaska u Afriku radeći za Crveni križ ili UN ili pak otvaranja brijacnice, kafića, zakupa štanda na tržnici. Angazirah sve, od roditelja, prijatelja, znanaca, baba, kumova, strina, tetaka, mamine frizerke, tatinog automehanicara da mi pokušaju pronaći bilo kakvu osobu s vezama. U međuvremenu napisah i nekoliko dopisa Ministarstvu zdravstva pokušavajući dogovoriti sastanak s nekim od odgovornih kako bih ga izvjestio o situaciji o kojoj oni naravno nemaju pojma (?). U konacnici sam u tome i uspio. Rezultat: obećanja, samo obecanja, ništa djelotvorno i konkretno. Bio sam gotovo pred odlaskom psihijatru glede prijetećeg nervnog sloma i ovisnosti na benzodiazepine kad me jedno jutro probudio zvuk telefona s rijecima: »Primljen si. Veza je proradila». I tako nakon pet mjeseci borbe postadoh stažist i okrenuh novu stranicu života uz predhodnu amneziju tragičnih dogadjaja. Doduse, stavih ih na papir za neka buduca vremena. I na kraju dat ću vam par savjeta: Dr. Q's PET KORAKA DO SREĆE I USPJEHA: 1.korak: Pronađite vezu 2.korak: Pronađite vezu 3.korak: Pronađite vezu 4.korak: Pronađite vezu 5.korak: Pronađite vezu |
Jstee li ovo znlai ?
Aoccdrnig to a rscheearch at an Elingsh uinervtisy, it deosn't mttaer
in waht oredr the ltteers in a wrod are, the olny iprmoetnt tihng is taht frist and lsat ltteer is at the rghit pclae. The rset can be a toatl mses and you can sitll raed it wouthit porbelm. Tihs is bcuseae we do not raed ervey lteter by it slef but the wrod as a wlohe. A da li ovo rdai na hvraktosm? Igzdela da su iszatravci u parvu |
Nemoralna ponuda
Zamislite ovaj scenario:
Vi ste jedan uspjesan kardiolog u jednoj bogatoj zemlji i imate svoju privatnu praksu. Zaradjujete jako, jako dobro, oko 400.000 -500.000 dolara godisnje i imate masu pacijenata koji vas vole i cijene. I neizmjerno vam vjeruju. Sve svoje pacijente kojima treba operacija premosnica (bypass) na srcu nastojite poslati u bolnice koje imaju najbolje kirurge i u kojima je smrtnost najmanja. Jer i vi volite svoje pacijente i zelite da imaju najbolje sanse za oporavak. Ali, jednog dana dobijete ponudu sveucilisne bolnice s propadajucim kardiokirurskim programam da njima saljete pacijente jer ce se u protivnom njihov program morat zatvoriti zbog nerentabilnosti. Za uzvrat vam nude par sitnica: polozaj docenta, 150.000 dolara godisnje naknade, a sto je jos najbolje, nikad se ne morate pojavit na poslu niti morate odrzat nijedno predavanje studentima ili specijalizantima. Ukratko nemoralna ponuda glasi: za 150.000 dolara godisnje morate slati vase pacijente na operaciju srca u bolnicu za koju znate da je losija nego druge i kojoj vas pacijent ima vecu sansu zaglaviti i becnuti. Koja ce vasa odluka biti?!? Ne, nije to scenario novog hollywoodskog trilera kao sto se mozda pomislili, to je istinita prica koja se odigrava na jednom od navecih medicinskih fakulteta u SAD-u, UMDNJ (University of Medicine and Dentistry New Jersey), a koja je dospjela u javnost u studenom 2006. Cetri eminentna kardiologa iz moje bolnice su bili medju onima koji su tu ponudu prihvatili, a jos je 14 kardiologa iz drugih bolnica takodjer strasno pozeljelo biti docentom na faksu. Za one koje zele znati vise procitajte clanak ( http://vivenetworks.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3). A kakav je ishod cijele price? Pa moji kardiolozi vise nisu docenti, ali se jos uvjek sepure i sole pamet bez trunka srama po mojoj bolnici. Navodno ce novce vratit, a zauzvrat sudski proganjani nece biti. Jer nisu oni nista lose mislili, htjeli su samo pomoci sveucilisnoj bolnici. Jer nema zemlje niti drustva imuna na korupciju, a ljudska je pohlepa ponekad zastrasujuca. |
Paradoks zdravstvenog sustava ili kako su Mr. P rekli da se besplatno ide lijecit u SAD
Svi se slazu kako je zdravstvena zastita ovdje jako skupa i jao se onima koji se razbole, a nemaju osiguranja. Bolnicki racuni su razlog u vise 50% svih slucajeva bankrota u SAD, a upravo je najvise pogodjen srednji stalez.
Nazalost, SAD spada medju rijetke bogate zemlje koje nemaju univerzalno zdravstveno osiguranje, tako da 48 milijona stanovnika nema nikakvo zadravstveno osiguranje. Od njih godisnje umre oko 18.000 kao posljedica neadekvatne zdravstvene zastite. Misljenja su medju politicarima vrlo oprecna: od onih koji smatraju da je to genijanlno jer onaj tko ovdje ima osiguranje moze dobiti odmah sto mu treba od PET scana do operacije koje izvode najmoderniji roboti, do onih koji zagovaraju univerzalno drzavno zdravstveno osiguranje nesto tipa onog u Kanadi, UK ili Francuskoj. Glavne primjedbe na drzavno osiguranje su duge liste cekanja na pojedine pretrage i usluge. Kalifornija i neke druge savezne drzave nesto pokusavaju napraviti po tom pitanju, ali je manje vise sve u eksperimentalnoj fazi. Najvise se tome opiru velike osiguravajuce kuce tipa United Healthcare, Cigna, Humana, Kaiser, jer njihovi CEO i dionicari jako jako dobro zaradjuju. No jedan podatak koji je vecinu mojih kolega doveo do ludila je taj da je CEO od United Healthcare, jednog od "najboljih HMO" prosle godine zaradio bijednih 1.1 MILIJARDE dolara place, bonusa, otpremnine nakon sto je malo opljacka firmu. Njemu a i desecima drugih CEO-a i te kako odgovara ova situacija. U slucaju univerzalnog zdravstvenog osiguranja svi bi oni izgubili svoje benefite. Pa se jako, jako bore da do toga ne dodje, zar ne? No evo dvije price, o dva moja pacijenta koje sam lijecio zadnjih godinu dana. Bolnica u kojoj radim je katolicka bolnica pa oko 30-40% bolesnika nema osiguranje pa njihove troskove pokriva dijelom tzv. Charity care (ili kako mi to zovemo Karitas), a dijelom Medicaid (drzavno osiguranje za siromasne u koje doprinose svi zaposlenici) Prica prva Mr. P je star 40 godina, doveden u hitnu sluzbu nakon sto mu je “pozlilo” nakon sljetanja njegova aviona na Newark Airport. Po dolasku u bolnicu, na moj upit sto mu se tocno dogodilo na aerodromu, on mi je odgovorio kako su mu u njegovi doktori u Haitiju rekli da ima rak, ali da mu ne mogu dati nikakav tretman jer za to oni nemaju para. A on se snasao za kartu i vizu, sjeo na prvi avion i pravo u moju bolnicu. Nakon obrade, postavljena mu je dijagnoza limfoma i trenutno prima zadnji ciklus kemoterapije. Najvjerojatnije ce biti izlijecen. Mr. P je jedan od najsretnijih drzavljana Haitija. Da je ostao u Haitiju do sada bi najvjerojatnije umro. Ovako, dosao je kao turist, a njegov racun od kojih 200.000 dolara ce platit pogadjate tko? Charity care i Medicaid to jest svi zaposlenici u NJ ukljucujuci i mene. U zadnjih dvije i pol godine osobno sam sudjelovao u ljecenju nekoliko desetaka Mr.P koji su na tko zna koji nacin doznali za ovu mogucnost i iskoristili je. Najbolji mi je primjer mog pacijenta, ruskog biznismena kojemu je trebala operacija srca za koju je u Rusiji trebao platit 10.000 dolara pa je lipo dosao malo na "godisnji odmor u NYC" i bas kad mu je avion sletao dobio chest pain i dovezen u nasu bolnicu. I tako je on lijepo napravio generalku na racun Karitasa i poreznih obveznika NJ. Istina je da im je bolnica izdala racun, ali kako ce ga naplatit? Mogu mu stavit soli na rep. Prica druga Mrs. S ima 40 godina i radi kao sluzbenik na gore navedenom aerodromu. Rodjena i odrasla u NJ, skolovala se i zadnjih 18 godina uredno radi i placa poreze. Kako radi samo part time nije se kvalificirala za zdravstveno osiguranje. I nazalost, spada u onih 48 milijona koji to nemaju. Zena je racunala kako je jos mlada, dobrog zdravlja i da joj narednih nekoliko godina nece trebati. Nazalost bila je u krivu, prije godinu dana je otkrila da ima rak dojke, nakon operacije i nekoliko ciklusa radio i kemotrapije bolest je pod kontrolom ali ne i njene financije. Trenutno ima racun na oko 150.000 dolara. Tko ce to platit? Ne, nece Chairity care ili Medicaid jer ona ima savings account, kucu, i radi. Lijepo ce ona sve to platit sa svojom imovinom. Tako ovih dana zena prodaje sve sto ima, vec se preselila se u garsonjeru i sretna je jer je ziva i sto jos uvjek moze radit i nekako otplatit dugove. A kako bi se tek provela da je ostala invalid? |
< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv