Amerikanac

Pred kraj nedjeljne mise, propovjednik upita: "Koliko vas je oprostilo svojim neprijateljima?"
80% nazocnih podigne ruku.

Propovjednik ponovi pitanje. Ovoga puta svi odgovore, osim omalene starije žene.

"Gđo. Neely?" "Zar vi ne namjeravate oprostiti svojim neprijateljima?"

"Ja nemam neprijatelja." odgovori kroz osmijeh.

"Gđo. Neely, to je vrlo neobično. Koliko imate godina?"

"Devedesetosam." reče ona.

"Oh, gđo. Neely, biste li, molim Vas, došli ispred svih i rekli kako osoba može živjeti devedesetosam godina i
nemati niti jednoga neprijatelja?"

Mal, draga starica dotetura do govornice okrene se okupljenima i kaže: "Nadživjela sam kučke!"

Medju nama zaposlenima u mojoj bolnici najgora kletva je nesto tipa ..dabogda se razbolio u srpnju. Zasto, pitate se?

U akademskim bolnicama postoje pokazatelji da je mortalitet nesto veci u srpnju (pogotovo prva 2 tjedna) nego u ostalim mjesecima u godini sto je jos poznato kao Srpanjski fenomen. Naime, akademska godina u medicini pocinje 1. srpnja kada tisuce mladih i neiskusnih doktora zapocinju zivotni projekat zvan specka. I naravno, rade masu pogreski. Na srecu, vecina gresaka se uoci i na vrijeme ispravi od strane starijih kolega, asistenata, profesora i ostalog osoblja. No tu i tamo se provuce pokoja o kojoj se kasnije prica generacijama. Evo jedne takve iz prve ruke.

Vrijeme radnje: srpanj 2005.

Kolega stazist ( Dr. P) za vrijeme vizite je pregledavao pacijenta, simpaticnog djedicu u osamdesetima koji je dosao u bolnicu radi upale pluca. I upita ga kako je.
A djedica ce: "Doc, strah me je. Svaku noc oko ponoci dolazi covjek u crnom mantilu i sesiru i pregledaje me" Dr. P zacudjeno upita koliko se dugo to desava.
"Pa otkad sam dosao u bolnicu". odgovori on. "Ja ne znam tko je ta osoba. Ja se cijelo vrijeme pretvaram da spavam, a on (Crni covjek) prcka sa stetoskopom po mojim prsima i nesto mumlja"

Dr. P zbunjen, ne zna sto ce odgovoriti pa mu kaze da ce se raspitati o cemu se to radi.

U sebi je pomislio kako je djedica vjerojatno malo prolupao. Pa tko ce dolaziti u ponoci u crnom mantilu da bi ga pregledao. I naravno, kao pravi stazist stade on prckati po literaturi i nadje odgovarajucu dijagnozu: Depresija sa psihoticnim elementima.

Naime, kod starijih ljudi vrlo je cesta pojava da kad dodju u bolnicu budu depresivni ili cak zavrse u deliriju. Tako je on zakljucio da se djedica plasi smrti, depresivan je i sad ima halucinacije.
I stavi on djedicu na antidepresive i antipsihotike jer bi se djedica mozda mogao ubiti. I pozove on ujutro brze bolje konzilijarni psihijatrijski pregled.

Sutradan ujutro, djedica je bio nadrogiran, ali je zato spavao kao beba. Naravno, bez kasnonocne posjete Crnog covjeka. Stigao i psihijatar s specijalizantom psihijatrije, pregledase oni covjeka i slozise se sa dijagnozom Dr. P. I produzise oni terapiju sa spasonosnom kombinacijom neuropsihofarmaka.

Prica o Crnom covjeku za par dana se prosirila medju nama specijazantima, a Dr. P je postao nas uzor i nada. Dr. P se hvalisao kako je postavio super dijagnozu. Doduse njegov djedica se po danu vise i nije dizao iz kreveta i nekako se cudno ponasao i smjeskao. Ali je zato puno bolje spavao. I halucinacije su nestale, naravno.

Nakon dan-dva dana, za vrijeme nocog obilaska odjela, Dr. P se u hodniku sudari s nepoznatim covjekom. Na njemu crni sesir, crne hlace, crni baloner, crne cipele.... Nevjerica, sok......Crni covjek glavom i bradom.

Crni covjek se nasmjesi ugledavsi zbunjeno lice stazista, a Dr. P pocne panicno zvati osiguranje.
Nastade trka i strka, za par minuta se na hodniku naslo poprilicno osoblja. I rjesise konacno oni ovu misteriju.

Crni covjek je bio Dr. S, nas profesor iz zaraznih bolesti koji uredno i dan danas radi svoje vizite oko ponoci. Doduse, malo je promjenio stil odjevanja.

Nocne vizite su uobicajena pojava ovdje jer konzultanti imaju puno posla. Ujutro i popodne rade u ambulantama, a navecer obilaze pacijente u nekoliko bolnica jer ne stignu prije. Pa nekad i poslije ponoci. I naravno, oni ne nose bijele mantile. Njih nose samo specijalizanti.

Kako bi mi koji smo odrasli u drugim zdravstvenim sitemima to znali?

Na kraju je naravno nas djedica skinut s antipsihotika i ubuduce vjerojatno izbjegava bolnice u srpnju, Dr. P ovih dana ce dobiti zasluzenu diplomu, Crni i Dr. P postali su dobri prijatelji, a prica o Crnom covjeku vjerojatno ce se jos generacijama prepricavati hodnicima nase bolnice.

E.

Bilo kako bilo, ja sam impresioniran brojem tocnih odgovora. A detaljan tocan odgovor napisao je OptionMaster (doduse uz malu pomoc Google-a :-).

Dakle, sada znate razlog zasto nisam pedijatar ili ginekolog.

Iako specka zavrsava ovih dana, muka jos nije gotova dok se ne polozi tzv. Internal Medicine Board Exam (nesto izmedju naseg specijalistickog i drzavnog ispita). Ispitic ima 240 pitanja, kosta 1150 dolara i pokriva sva podrucja interne medicine, ukljucujuci medicinsku etiku i zakone.

Kako je vremena malo, a gradiva puno, nasa nas je bolnica poslala na tecaj pripreme. Intezivni naravno.Cijela Interna medicina u 7 dana...da mi je neko pricao da se sve to moze strpati u sedam dana, nebih mu vjerovao. No, nakon 12 sati predavanja i seminara dnevno, ja po cijele noci sanjam samo slajdove. Tako da i spavanje koristim za obnovu znanja. Genijalno, zar ne?

Od tisuce pitanja kroz koja smo prosli, jedno mi se posebno urezalo te sam odlucio podjeliti ga s vama.

Dakle, citajte pazljivo jer onog tko tocno odgovori ceka posebna nagrada.

Za koji od navedenih medicinskih zahvata lijecnik u SAD-u treba pristanak roditelja:
a) za lijecenje spolne bolesti u 16-godisnje djevojke
b) za izvodjenje abortusa u 15-godisnje djevojke
c) za prepisivanje i izdavanje kontracepcijskih tableta 14 godisnjoj djevojci
d) za lijecenje ovisnosti o drogama 17-godisnjeg mladica
e) za davanje cjepiva protiv tetanusa 17-godisnjem mladicu

Odgovor slijedi u iducem nastavku...