Crashdown v.2.0........................................................reloaded.
ponedjeljak, 30.04.2007.
analiza i seciranje... trying to get closure
|
citala sam si blog... i zaista sam se rastuzila. kako sam lijepo o njemu pisala...:( i procitala sam svoj prvi entry i prvi komentar na taj post: Sorry ako ću te razočarati ali sve to sam i ja prošla i mogu ti reći da ćeš kad-tad shvatiti da nema smisla...da sve što je lijepo kratko traje i da će te kad-tad zajebati...ali želim ti puno sreće i da ti se ne dogodi ono što je meni.... što je to bilo? neka bolesna šala svemira?? frikin' proroštvo?! :( eh...isn't it ironic?... svira u pozadini... ne mogu ništa, ne mogu se vratiti u prošlost. što je najtragičnije, da se i mogu vratiti malo unatrag, ne bih mogla ništa učiniti da se ne dogodi sve što se dogodilo. ništa ne bi promijenilo događaje koji bi uslijedili. :( jedino da se mogu vratiti unazad puno, onda bih mogla ne ući u vezu s njim i izbjeći lom srca. al kasno sad. naivnost košta. čitam što sam pisala o njemu i pitam se gdje je taj dečko. jesam li ja zbilja izgradila nekog nepostojećeg u svojoj mašti? ne shvaćam kako se netko može tako promijeniti u tako malo vremena... i jedini logičan zaključak je da se nije promijenio, nego da onaj on nikad ni nije postojao igdje osim u mojoj mašti. u mom srcu možda. kad se zaljubimo, zaljubimo se u sve ono što ta osoba može biti... najtužnije mi je što bih ja prihvatila njega bilo kakvog, jer sam se zaljubila u tu bit, u tu jezgru... i znala sam da je on više od onoga što se vidi izvana. i sada to vjerujem, al đabe što ja vjerujem... on ne vjeruje, on ne želi biti takav, njemu se sviđa tko je on sada valjda. meni se ne sviđa, ja sam se zaljubila u nekog drugog. i to je jako čudno... gledati tu osobu koja nam toliko znači i vidjeti je da izvana izgleda isto, ali osjećati da je to netko drugi iznutra. čak mi i izvana izgleda drukčije... možda je duboko unutra to isti uplašeni dječak, ali on je oko sebe izgradio zid, otišao je i odlučio je biti netko drugi. netko mi je rekao da ga prestanem demonizirati. evo, pokušavam, ali ja ga ne prepoznajem više i to me strašno rastužuje jer ne znam tko je on... ne znam gdje je nestao onaj kojeg sam voljela... :/ ali nema ga više i nema smisla o tome razmišljati. doista ga ne želim demonizirati. htjela bih razumjeti. i željela bih da bude sretan. nadam se da bar malo jest sada kada nema mene da ga gušim, da mu bivam obavezom koju ne može nositi u ovom stanju u kojem se nalazi... želim da bude sretan u svom životu. želim da pronađe svoj put i ono što traži... i ako nije mogao biti sretan sa mnom, onda mi je drago što me je ostavio. budi sretan, ok?  |
- 21:38 - Komentiraj (2) - Printaj - #
|
prošlo je točno četiri tjedna od... otkako sam mislila da sam sretna. a sada... sada je sve drukčije. sve... netko mi je rekao da ne pišem javno to što pišem, da ne komuniciram s njim na takav način... i u principu se slažem da je to glup način komunikacije, ali ja sam blog pisala i davno prije njega, kada sam pisala o nekome drugome (eno linka sa strane), i dok taj drugi nije znao za njega (poslije ga je pročitao)... i još puno prije i njega. pisala sam kao i masa drugih o svojim unutarnjim previranjima, o svojim osjećajima, mislima... i ne vidim zašto bih sada trebala prestati samo zato što on dođe na moj blog i čita što sam pisala? nek čita ako mu se čita... što ja imam s tim? ovo je meni način terapije, način sređivanja misli... nekad sam pisala dnevnik, imam bilježnice i bilježnice ispisanih stranica... sada pišem blog. i pisala sam ga dok sam bila s njim, i pišem sada kad me ostavio... ako mi je to trenutno emocionalno najveća preokupacija, kao što je razumljivo da jest, onda ću pisati o tome i boli me đon tko to čita ili ne čita... ako mi se piše da je kreten, pisat ću da je kreten; ako mi se piše da ga još volim, pisat ću da ga još volim; ako mi se piše da ga mrzim, pisat ću da ga mrzim. i sve poreći sljedeći dan i onda ponovo napisati dan nakon toga. to je dnevnik i ako želim pisati javni dnevnik, pisat ću ga i točka. doći će dan kada možda neću htjeti pisati ni o čemu što me tišti, što me muči, što mi se događa, što osjećam. kada dođe taj dan, prestat ću pisati o tome. pisat ću blog o zbivanjima u svijetu, o člancima i knjigama koje sam pročitala, o ekonomskoj situaciji u zemlji, o politici... sada želim pisati o osjećajima. |
- 13:55 - Komentiraj (3) - Printaj - #
|
nista ne znam... htjela bih razumijeti... ne mrzim ga... ne zelim mu zlo... zelim da bude sretan... svi moramo odrasti... nije to tako strasna stvar. ljudi je rade od pamtivijeka. samo, potrebna je odluka... i vrijeme. ... ja ne znam tko je on sada, i zbunim se kad se na trenutak pojavi onaj stari on... |
- 12:05 - Komentiraj (0) - Printaj - #
nedjelja, 29.04.2007.
the list
pričala sam s frendom večeras na pivi u tolkiensu... on o svojoj bivšoj, ja o svojem bivšem, a između o svemu i svačemu. nju zovemo zlatica jer se zabunio kad je htio reći njeno ime, a i pristaje joj. barem ovo zla s početka... ok, ne znam curu, ali ponijela se uzasno prema njemu i ozbiljno mi nije jasna... i tako pričam ja s frendom o svemu, o prijateljstvu između ostalog, i sjetim se tog doba kad je bio s mojom tada drugom najboljom prijateljicom i kako me to sve jako povrijedilo. u biti ona me povrijedila jer se spetljala s njim, a znala je da mi se sviđa... a i on me povrijedio, no nije on bio kriv s obzirom na to da prema meni nije imao nikakvu obvezu. anyway, ispričao mi je kako je to sve s njom zapravo bilo bezveze, kako nije bilo osjećaja, kako ju je, da skratim priču, samo htio povalit. no, rekao mi je to i prije, nije to bilo ništa novo, ali i ovaj put sam mu rekla kako je zapravo učinio užasnu stvar. da, zna on to, sada zna... nije bitna cijela ta priča, čak nijedan njezin dio; bitno je to što sam u tom trenutku shvatila da je super što mu mogu reći da je to loše što je učinio... i što bih mu to uvijek i rekla. i što bi naše prijateljstvo samo bilo bolje zbog toga, a ja samo još bolja prijateljica. ili bih možda trebala šutjeti i reći da je okej to? ne. bila bih loša prijateljica tada. i onda smo i o tome pričali, i složili se oko toga oboje. da ćemo si reći istinu u facu ako mislimo da druga osoba čini nešto loše. sretna sam što imam takvog prijatelja. :) nasmijao me u jednom trenu kad je rekao da mu nije jasno kakva sam ja to, da sam u vezi bila tako skromna i zadovoljna s malo... da zlatica nikad nije bila zadovoljna, da sto god on smislio, nikad to nije bilo dovoljno, uvijek je trebala i trazila vise... zamislila sam se. ja sam se cesto pitala trazim li previse... i mislila sam da je problem u meni, da sam posesivna, da mi treba previse paznje... a zapravo sam stvarno bila sretna s uzasno malo. samo sam trazila malo paznje. to mi je bilo dovoljno. i samo sam ga htjela vidjeti... negdje na klupici, kod njega ili mene, na cesti... samo da smo skupa, makar na kratko... a njegova zlatica nije bila zadovoljna ni s izlascima, ni s ruckovima, ni s njegovom konstantnom paznjom, ni s pozivima ni s porukama... a ja sam bila sretna s porukom na dan... it makes you think... ne, ne mislim vise da sam zahtjevna... anyway... i tako pričamo mi... i pitam ga ja zašto je onda *on* bio sa mnom toliko koliko je bio (kad mu očito nikad nije bilo stalo do mene): ja: zašto je onda bio sa mnom? lol.on: zbog sexa. ja: a kad nije bilo sexa? on: zbog iščekivanja da ga bude. zar je moguće da se cijela kompliciranost priče zapravo može svesti na nešto posve jednostavno? na sex? na to da je on bio isti kao svi ostali tipovi na koje sam nailazila, samo gori? a ako mu je nekad malo bilo stalo do mene, kako objasniti njegovo ponašanje sada? frend i ja smo na kraju zaključili da odgovore na takva pitanja nećemo nikada dobiti. i on je ostao bez closura, bez razumijevanja gdje je sve pošlo krivo, bez objašnjenja. teško je kad si ne možeš objasniti što se dogodilo. postoji lista pitanja na koja nikad necu dobiti odgovor. (mozda cu jednom, kad diplomiram psihologiju, na primjer, razumijeti makar djelomicno sto se dogodilo i shvatiti kakav je on i tko je, ali na ova pitanja necu nikada dobiti odgovore.) the list: 1) zasto je bio sa mnom uopce, odn. zasto je usao u vezu sa mnom? 2) zasto je bio sa mnom toliko dugo koliko je bio? 3) zasto je prekinuo sa mnom tako preko noci? ovdje se namece odgovor - zato sto mu nikad nije bilo stalo... no on je tvrdio da je... doduse, ljudi svasta tvrde i ljudi lazu. i na kraju se namece kao odgovor na sva pitanja da mu nikad nije bilo stalo do mene i da sam samo bila rebound girl ili nesto tako. eh, bilo bi lijepo da sam znala da sam samo to. recimo da mi je rekao na pocetku. mozda bih i pristala na to i bila rebound girl. ali onda mu ne bih otvorila srce ("mozes imat moje tijelo, ali dušu ne"), samo bih bila pajdašica za brijanje, tako nesto. kao što mu je to sada ova cura koja mu je brijačica. ok, ona mu je mozebitno već promovirana u FF, ali ok... i digress. dakle, pitanja... dalje: 4) sto je osjecao prema meni? 5) zasto nije htio komunicirati sa mnom i potruditi se oko toga? 6) zasto je na moja pitanja da li je sve u redu odgovarao da je iako nije bilo? 7) zasto se nije htio boriti za nas ako mu je bilo stalo? 8) a) zasto mu je bilo potrebno samo tjedan dana da zabrije s drugom curom nakon sto je prekinuo sa mnom, a rekao je da mu je bilo stalo do mene i da razlog prekida nije taj da mu nije vise stalo? ok, ovdje se opet namece odgovor da mu nikad ni nije bilo stalo. mozda kad se toliko namece to i jest jedini odgovor. no, nastavimo... 8) b) zasto je pronasao brijačicu sleš možebitnu FF ni mjesec dana nakon što je prekinuo sa mnom a tvrdio je da mu je do mene bilo stalo? 9) u svjetlu ovoga, kako uopce moze i tvrditi da mu je ikad bilo stalo? doduše, kako se kod njega stvari mijenjaju preko noći, možda bi sad rekao da i ne tvrdi da mu je ikad bilo stalo... hm, da... 10) kako me je mogao toliko povrijediti ako ima srce? 11) zasto je ulazio u vezu sa mnom kad je znao tko sam i kakva sam? 12) zasto me je naveo da mu vjerujem toliko da mu se dam cijela, dusom i tijelom, a on se nije bio spreman dati cijeli meni? 13) kako si on u glavi objasnjava sve sto se dogodilo i kako moze zivjeti sam sa sobom? 14) zasto je rekao (kasnije) da je razlog prekida taj sto nije spreman sad za vezu (malo sam se kasno sjetio, al Boze moj, nema veze sto sam upropastio nekog, jel da da nema, ja nisam spreman za vezu i nema veze sto je proslo toliko vremena, ajmo se vratit natrag i pravit da nista nije bilo, ajde da ja pobjegnem, ajmo NE pokusati to skupa rijesiti i proci i prozivjeti) i da si mora srediti zivot, da bi onda zivot poceo sređivati tako što ide okolo po tulumima, pije, zabrijava i provodi zivot na internetu dok ne radi ono prvo (al aj, pospremio je sobu, i mozda cak i provede koju minutu radeci onaj rad koji je mogao napraviti prije par mjeseci...) 15) da li je THE razlog prekida taj sto je (s obzirom da me nikad nije volio) shvatio da zeli brijati okolo i ševiti što god raširi noge, kriteriji kroz prozor? 16) ako mu je nekim čudnim čudom u nekom kutku srca ekšli bilo mrvicu stalo do mene, kako me je mogao tako lako odbaciti i pustiti da nestanem iz njegovog života? (nda... opet se nameće odgovor: nije mu bilo stalo ni mrvicu u nekom kutku srca, duuuh) 17) što se dogodilo od ponedjeljka 2.4. do srijede 4.4., tj. što se dogodilo u dva, tri sata od 9 navečer u srijedu 4.4. do ponoći da se situacija promijenila od "aj dođi kod mene, nema cimera" do "ne želim te vidjeti"? 18) zašto mi je davao nadu i ekšli na trenutak komunicirao sa mnom nakon prekida te tijekom te komunikacije rekao da želi biti iskren i zaista lijepo pričao sa mnom i rekao mi da mu se još uvijek prilično sviđam, a onda i idući dan nastavio tako, i čak i prešao granicu u ponašanju s obzirom da smo prekinuli, da bi onda taj isti dan navečer zabrijao s prvom koja je bila voljna? 19) da li je svjestan da bih mogla sve oprostiti i da bih ga voljela i prihvaćala takvog kakav je, da bih sve istrpila i pretrpila, da bih bila jaka kad je on slab, da bih bila uporište kad mu je uporište potrebno, da bih bila najbolja prijateljica... da je htio i da mu je bilo stalo? (što očito nije, nameće se po tko zna koji put. zapravo je toliko očito da je smiješno da ostavljam 0.00000000001% mogućnosti da griješim...) 20) tko je pravi on, onaj dragi dečko kojem sam dala svoje srce, koji mi se beljio i koji me nasmijavao svojim rukavicama kad me pratio kući, ili ovaj nepoznat mi dečko koji ponekad podsjeća na onog *mog*, ali koji je okrutan, čudan, hladan i izgubljen? ili netko treći? 21) tko je ubio onog dečka i zauzeo njegovo mjesto? :( 22) kako može živjeti sam sa sobom? ups, to pitanje sam već postavila. na ta pitanja nikad neću dobiti odgovor, ali neka ih ovdje napisanih da me podsjete kad zaboravim na njih. ako će mi onda uopće ikakvo značenje predstavljati ta pitanja kao takva... ili odgovori na njih. jer doći će dan... na trenutke ga nazirem, ali pretežno mu se samo nadam... dan kada ću se prisjećati ovoga i samo zakolutati očima i odmahnuti rukom. a možda i ne. i dan danas ne zakolutam očima kad se sjetim fatalnog ivana... mislim da nikad neću. mislim da ću se uvijek jako dobro sjećati što mi je značio i zašto sam ga voljela... ah, ivan. on je barem ostao isti... uvijek divan i svoj, onaj isti ivan u kojeg sam se zaljubila. naravno da nije isti, ljudi se mijenjaju, rastu (a neki se i smanjuju), ali mislim na njegovo srce. jer... ivana sam voljela zbog njegovog srca. a bome je bio i jaaaakooooo zgodan, lol. ah, divan je bio. al dosta sad, oženjen je čovjek. lol. i želim mu svu sreću svijeta. :) mislila sam da sam se i u ovom slučaju zaljubila u srce... ali sada se iskreno pitam u što sam se zaljubila kada tog srca više nigdje nema...? zar u lika iz mašte, u mladića izgrađenog u mojim snovima??! gdje je nestao onaj dečko, onaj dečko koji nije samo bio *moj dečko*, nego i *moj prijatelj*? :( možda me to boli najviše od svega... i lost a friend, or better yet... i've never even had a friend. :( možda to boli najviše od svega... I didn't see it coming With my head stuck in the sand But now I'm losing a friend And it's keeping me up It's the ribbons I tied I would rather just die Go to hell and crawl back Than let you go You're losing a friend ... And it's killing me It's the strings that I tie I would rather just die Go to hell and crawl back Then let it all go ... Oh no, oh no! So this is the end now I'm losing you |
- 02:20 - Komentiraj (3) - Printaj - #
subota, 28.04.2007.
stranci bez pozdrava
|
nisam glupa. znam da si je on našao curu za brijačinu (uključivala ona ovo ili ono, al recimo da znamo svi na što ciljam, ne moramo se praviti nevještima)... i znam da sada nakon tuluma na kojem su (i na koji sam i ja svratila, ali je bio do bola lejm i dosadan da sam morala otići) idu k njemu... večeras... kada bi nam bilo pet mjeseci zajedno... i on će ljubiti druge usne, grliti druga ramena, šaputati nekoj drugoj djevojci što je nekad šaputao meni... a nije još prošlo ni mjesec dana otkako je ljubio moje usne, milovao mene, meni šaputao slatke besmislice... ne, ja to ne mogu shvatiti... možda sam rođena u krivo vrijeme, u vrijeme u kojem ne postoji ljubav, ni čast, ni moral, ni poštovanje... vrijeme je ovo u kojem je kul skakati iz kreveta u krevet, lagati da se osjeća nešto, ljubiti što više različitih usana, spavati sa što više različitih osoba... bez osjećaja, bez dubine, bez značenja, bez ljubavi. ne, ja ne mogu shvatiti kako netko može željeti tako živjeti... ja ne mogu shvatiti kako netko može prestati preko noći osjećati prema nekome nešto vrijedno, lijepo i čisto... ja ne mogu shvatiti kako netko može prekinuti, tvrditi da mu je stalo, ali da nije za vezu i da mora srediti svoj život, i onda shvatiti da je način na koji će to postići - neobavezno brijanje i seksanje. ja ne mogu prihvatiti da je takvoj osobi ikad bilo stalo do mene. ja znam da mu nikad nije bilo stalo. ni mrvicu. jer sad on ljubi neke druge usne... i mojih se više ni ne sjeća... ali ja sam shvatila da sam voljela nekog drugog, ne ovog mladića koji sada nosi ime onog kojeg sam ja voljela. ovoga ne poznajem, ovo nije on. moj voljeni je mrtav. i tugujem za njim... mrtav je, a ne postoji grob na koji bih mu mogla odnijeti cvijet... ne postoji ništa osim uspomena i sve me podsjeća na njega... od mrežice za kupanje do mog kreveta, od igrica na kompjuteru do serija koje smo skupa pratili, od mjesta u gradu do hrane koju smo zajedno jeli... i nedostaje mi tada u tim trenucima... taj dečko, taj dječak... ali njega više nema... on je mrtav... moj voljeni je mrtav. a svijet se i dalje okreće... i sve je kao da se ništa promijenilo nije... moj voljeni je mrtav, i ja vidim tog mladića koji sada nosi njegovo ime i znam da ga ne poznajem i da ga ni ne želim upoznati... i ne mogu plakati za njim jer nemam za čim plakati... i ne mogu ga željeti jer ga ne želim... i ne može mi biti drago oko srca kad ga vidim jer nije, jer to nije onaj kojeg sam voljela cijelim svojim srcem... praznina... i ne gledam ga, već gledam kroz njega, jer za mene on ne postoji... proziran je... a i ja sam prozirna za njega... stranci smo bez pozdrava. |
- 01:49 - Komentiraj (0) - Printaj - #
petak, 27.04.2007.
my life goes on and on and on
|
danas bi nam bilo 5 mjeseca veze. lol. koliko se stvari brzo promijene! preko noci. nekad i u roku od par sati. najgore je ne znati razlog. nemati closure. ostati s pitanjima... bez odgovora. ali jucer mi je bio tako lijep dan.  dobila sam 4 iz kolokvija iz jezicnih, a nisam nista ucila u onom jadnom stanju nakon prekida... pa se pitam koliko bih dobila da sam ucila?  bila sam na partyju hispanista, popapala činkupalu i popila sangriu, oh mljac sangria  , i bila sam u finom drustvu, pa se jos poslije vidjela s frendom koji je iz moba izbrisao mog bivseg i rekao za njega da je kreten... (kao, uvijek je kreten onaj koji prekine, to je tako, i bok. lol.) uljepsao mi je dane sljedecih par dana tom gestom. :)a ja sam odlucila zivjeti svoj zivot. proslost ne mogu izbrisati. greske ne mogu izbrisati. ne zelim zivjeti svoj zivot bjezeci od njega ili izbjegavajuci ga. ja njega ne poznajem... ne moram strepiti hocu li ga vidjeti na faksu ili izbjegavati otici na mjesto na kojem ce on biti... jer ne mogu izbrisati svoje greske, svoju proslost, svoju naivnost... ali mogu zivjeti kao da ga ne poznajem i kao da mi vise nije nikakav faktor u zivotu. jer nije. ucinio mi je uslugu zapravo sto je prekinuo sa mnom... netko sto puta bolji od njega me sada moze osvojiti... hihihi... doci ce dan kada ce ova pjesma biti moja pjesma, moj zivot: God that was strange to see you again Introduced by a friend of a friend Smiled and said 'yes I think we've met before' In that instant it started to pour, Captured a taxi despite all the rain We drove in silence across point champlain And all of the time you thought I was sad I was trying to remember your name… This scar is a fleck on my porcelain skin Tried to reach deep but you couldn't get in Now you're outside me You see all the beauty Repent all your sin It's nothing but time and a face that you lose I chose to feel it and you couldn't choose I'll write you a postcard I'll send you the news From a house down the road from real love… Live through this, and you won't look back… Live through this, and you won't look back… Live through this, and you won't look back… There's one thing I want to say, so I'll be brave You were what I wanted I gave what I gave I'm not sorry I met you I'm not sorry it's over I'm not sorry there's nothing to say I'm not sorry there's nothing to say... Stars - My ex-lover is dead |
- 09:05 - Komentiraj (0) - Printaj - #
srijeda, 25.04.2007.
undelete
|
sada mi je žao sto sam u afektu obrisala postove... prošlost se ne može obrisati, koliko se god trudili... svi su postovi sada među "izbrisanim postovima", vratit ću ih sve - neka postoje podsjećajući na neko drugo vrijeme, neki drugi život; neka budu pod pripadajućim im datumima, neobrisani... kao i moja prošlost. :( neka budu spomenici mojoj naivnosti... i glupavoj ljubavi prema nekome tko ju je prezreo... ali da mogu, obrisala bih prošlost. obrisala bih jer mi ovo stvarno u životu nije trebalo. osjećam se kao zemlja, kao prašina; osjećam se najniže kako se jedna osoba može osjećati... ne osjećam se kao osoba, osjećam se kao nešto na granici živog i neživog svijeta... frikin virus. niže od toga. :( neki ljudi nemaju srama, potpuno sam bez riječi. neki ljudi nemaju srce i jos se ponose time. neki ljudi ne zaslužuju da ih se naziva imenom čovjek... a opet, svi živimo pod istim nebom i Bog daje da nam svima sviće sunce. i shvaćam: moram oprostiti... i opraštam... svima, ali ne mogu sebi... što sam vjerovala u njega, što sam vjerovala njemu. ne mogu si oprostiti naivnost. no što očekivati od ljudi nego to da će te iznevjeriti? ljudi uvijek iznevjere, zabodu nož u leđa, imaju svoje egoistične motive, sebični su i nije ih briga. čast iznimkama, ali čovjek je gadna životnja. i opraštam. ali sebi ne mogu... ne mogu... :| |
- 20:34 - Komentiraj (0) - Printaj - #
četvrtak, 19.04.2007.
zbogom
|
25.04.2007. edit: post pisan u afektu, kada sam pomislila da se nešto što je napisao odnosilo na njegovu bivšu djevojku... no, osim toga, sve napisano stoji. njemu nikad nije do mene bilo zaista stalo, bila sam mu...ne znam što... ali nikad ništa nije bilo ni iskreno ni stvarno. zbilja ne znam što sam mu značila... ni zašto je bio sa mnom toliko koliko je bio. no jedno znam: da mu je imalo bilo stalo do mene tijekom tog vremena, onda me ne bi toliko povrijedio, ne na ovakav način... da imalo poštuje mene i moje osjećaje prema njemu, ne bi mi napravio što je napravio i što radi pred mojim očima... no ja sam njega voljela, iskreno jesam... samo ne znam koga sam voljela... jer ovaj dečko koji sada nosi njegovo ime nije onaj kojeg su ljubile moje usne... ovaj dečko priča i radi neke druge stvari, ovaj dečko živi drukčije, ponaša se drukčije, ima drukčije vrijednosti (odnosno, nema ih)... ovaj dečko nije onaj s kojim sam se šetala, držala za ruke, smijala, jela... ovaj dečko nije onaj kojem sam kuhala ručak, s kojim sam gledala serije, pred kojim sam plakala i izlila mu dušu... ovaj dečko je okrutan, srce mu je od kamena... ovaj dečko nije dečko s kojim sam ja provela 4 mjeseca u vezi... ................................... danas je napisao da ju voli najviše na svijetu... :nož u srcu: cijelo vrijeme sam znala, bojala se da sam rebound girl, pitala ga je li ju prebolio, nadala se da govori istinu kada je tvrdio da je, cijelo vrijeme sam naslućivala da ipak nije tako. po slikama u kompjuteru, po sitnicama tu i tamo... ali on ju voli najviše na svijetu i to je shvatio jučer, nakon susreta s njom, pretpostavljam. end ic ofišl nau: bila sam rebound girl. bila sam u njegovom životu samo da mu bude lakše, samo da zaboravi na neko vrijeme... ali ni tu svrhu nisam ispunila do kraja. i dalje ju voli, bila sam neuspješna rebound girl... :histeričan smijeh: :( ali koga da krivim sad osim sebe? tko mi je kriv što sam bila naivna, što sam mu vjerovala kad mi je uvijek ponovo govorio da je prebolio bivšu? tko mi je kriv što sam šutjela na slike u kompjuteru? tko mi je kriv što sam trpjela sve i čekala, nadajući se da će ju preboljeti. tko mi je kriv što nisam slušala intuiciju i što sam ostala unatoč osjećaju da ju i dalje voli? zašto mi nije mogao reći? zašto je dopustio da se zaljubim u njega cijelim srcem, da mu se sasvim prepustim i dam mu cijelu dušu, svaki dio svog srca, without holding back? tko mi je kriv? :( sama sam si kriva što sam bila sanjar, što sam se nadala, što sam mu vjerovala... a pitala sam ga ponovo i ponovo, i on je ponovo i ponovo tvrdio da ju je prebolio... i pitala sam ga ima li sumnji, i govorio je da ne, da je sve u redu... ja sam samo bila klin kojim ju je pokušao izbiti iz srca. iskorištena kao maramica i onda odbačena i zaboravljena... zašto je morao to napisati tako javno, da pročitaju svi, da svi znaju da sam bila rebound girl, da najviše na svijetu voli drugu? zašto je tako sebičan, zašto nimalo ne pomisli kako je meni u ovome svemu? ne spavam, ne jedem, ne živim. mrtva sam. ........................................ više me se nećeš ni sjećati... više me se ne sjećaš. nikad se nećeš sjetiti trenutaka kada nam je bilo lijepo... kada je meni bilo lijepo, ako tebi nije... više ti ne značim ni koliko je crno pod noktom. zaboravio si me odmah, čim si odlučio da me ne želiš više u svom životu. kao da nikad nisam bila tvoja djevojka, kao da ti nikad nisam ništa značila. boli me. boli me što sam ti dala sve, i na kraju se pronašla u dubini ponora razočarenja. probuđena, ali povrijeđena više nego što ćeš ti ikada moći znati. željela bih te mrziti... rekao si da želiš slobodu živjeti svoj život tako što ćeš bariti i ševiti okolo... i zbog toga si mi pao u očima i postao neprepoznatljiv, sasvim netko drugi, netko koga nikako ne mogu povezati s onim kojeg sam voljela, kojem sam dala svoje srce, svoju dušu i svoje tijelo. tko si ti? koga sam voljela? tebe ili neku sliku koju sam imala o tebi, stvorenu u mojoj mašti? vjerovala sam ti kada si mi govorio da ti nisi kao oni koji su me povrijedili, da me nećeš samo iskoristiti, da nisi jedan od onih koji žele samo jedno od djevojke. i vjerovala sam ti. vjerovala sam da si dobar i drag i divan. bio si mi presuper, prekrasan; osjećala sam se tako sretnom što sam tvoja djevojka. a zapravo sam cijelo vrijeme živjela laž. tvoje srce je cijelo vrijeme bilo zatvoreno... nikad mi se nisi htio otvoriti. nisi htio komunicirati sa mnom, nisi htio biti iskren. znam da si se možda nadao da ćeš me s vremenom zavoljeti, ali to nije isprika za ono što si mi napravio. nemaš isprike za bol koju si mi nanio. tko si ti? ne prepoznajem te... kao da ti je srce od drveta, od kamena... sasvim bezosjećajno, bez imalo obzira i poštovanja prema meni, prema ovoj boli koju si mi nanio. zabrijao si s nekom curom nakon samo tjedan dana što si prekinuo sa mnom, samo dan nakon što si mi davao nadu da ti se još sviđam i da možda s vremenom možemo izgraditi nešto novo, prijateljstvo ili vezu ili što god. tako ti je malo trebalo da zaboraviš na mene... ne samo da sam bila rebound girl, nego sam još ispala i manje od toga: krpa koju si odbacio. i sad imaš planove za brijanje s curama, a ako ti se posreći, i sex. casual. tek tako. jer nisi spreman za vezu. zar nisi mogao samo malo pričekati... mjesec dana bar... u ime neke ljudskosti, u ime nečeg što smo imali četiri mjeseca... makar ti to očito nije značilo ništa... ali zato što te ja volim, zato što ćeš moje slomljeno srce slomiti na još više komadića? na kraju si se pokazao kao sebičan gad par excellance... toliko da ostajem bez riječi. a bio si upozoren na početku, nisi li? sto puta, ako ne i više! znao si kakva sam, znao si koliko sam patila i bila povrijeđena prije, znao si u što se upuštaš... i ipak si se upustio. reći ćeš da nisi znao da će ispasti tako, da me nisi htio povrijediti... a zašto me onda povrijeđuješ sada? a ja ću reći da si morao znati da ju još voliš. ja ću reći da ti to nije isprika. nisi mi otvorio srce, nisi se ni htio potruditi da naša veza uspije jer nisi nikad o svemu sa mnom pričao, jer nisi bio iskren... voljela sam te... zaista jesam. nikad nikog nisam toliko voljela... ni onu moju fantomsku ljubavicu koju nikad neću zaboraviti, koji je trebao biti the one u nekom paralelnom svemiru... voljela sam te i prihvaćala takvog kakav jesi... i bio si mi takav divan i savršen. voljela sam te i bila bih učinila sve za tebe, sve da budeš sretan. da si mi htio dopustiti. ali nisi. nisi. i plačem sada dok ovo pišem, i kunem ti se, plačem zbog tebe posljednji put! nadam se samo da ćeš biti jednom voljen makar upola ovoliko koliko sam te mogla voljeti ja. sretno ti bilo, nesuđeni moj prinče! želim ti svu sreću... |
- 02:50 - Komentiraj (2) - Printaj - #
nedjelja, 08.04.2007.
|
uf, dramatike. :( malo pretjerah u prethodnom postu. nu, novi dan, nove pobjede... tesko je. srce mi je slomljeno, ali odlucila sam da mi je previse stalo do njega da ga pustim tek tako... otskrinuta vrata su bolja od zatvorenih. cekat cu... sada moram tako. |
- 16:00 - Komentiraj (0) - Printaj - #
petak, 06.04.2007.
the end
|
back to my old self. :odahnula: ionako nisam mogla biti zaista sretna, nisam znala biti, a nisam ni mogla kad ništa u cijeloj priči nije bilo iskreno. osim mog srca. ali koga je ikad bilo briga za moje srce?  novi početak. i sada mi je potreban neki simbolički novi pocetak. break-up haircut. promjena boje kose. nešto. :D rastumbavanje namještaja po sobi. nova posteljina. nešto. nešto. kako je zapravo na neki način utješno vratiti se u svoj prirodni okoliš: "mene ljubav neće, meni ljubav ne ide, nemam sreće u ljubavi" okoliš. ipak sam tu kao riba u vodi. poznati teritorij. bilo je predobro da bi potrajalo, budimo realni. boli me najviše to što sam mu zbilja otvorila cijelo svoje srce koje je on pogazio kao staru krpu... odbačenost. voljela bih vrijeme vratiti unatrag i nikad ne nasjesti, nikad ne pomisliti na tu luđačku i blesavu ideju da bi me netko mogao voljeti... oh, naivnosti moja. ne, meni ljubav ne ide. zašto sam ikad mislila da možda ikad može biti drukčije. kao da nisam naučila svoje lekcije. a sada sam naučila najbolniju od svih. i treba sada preživjeti. treba preboljeti, odtugovati... i need time. i need so much time. but i'll survive. i must. and i'll never fall in love again. ever. |
- 08:35 - Komentiraj (0) - Printaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kelly Clarkson - You Found Me Is this a dream? If it is Please don't wake me from this high I've become comfortably numb Until you opened up my eyes To what it's like When everything's right I can't believe You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me You found me So, here we are That's pretty far When you think of where we've been No going back I'm fading out All that has faded me within You're by my side Now everything's fine I can't believe You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me You found me And I was hiding 'Til you came along And showed me where I belong You found me When no one else was lookin' How did you know? How did you know? You found me When no one else was lookin' How did you know just where I would be? Yeah, you broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see You found me (You found me) (When no one else was lookin') You found me (How did you know just where I would be?) You broke through All of my confusion The ups and the downs And you still didn't leave I guess that you saw what nobody could see The good and the bad And the things in between You found me You found me |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||