25.04.2007. edit: post pisan u afektu, kada sam pomislila da se nešto što je napisao odnosilo na njegovu bivšu djevojku... no, osim toga, sve napisano stoji. njemu nikad nije do mene bilo zaista stalo, bila sam mu...ne znam što... ali nikad ništa nije bilo ni iskreno ni stvarno. zbilja ne znam što sam mu značila... ni zašto je bio sa mnom toliko koliko je bio. no jedno znam: da mu je imalo bilo stalo do mene tijekom tog vremena, onda me ne bi toliko povrijedio, ne na ovakav način... da imalo poštuje mene i moje osjećaje prema njemu, ne bi mi napravio što je napravio i što radi pred mojim očima...
no ja sam njega voljela, iskreno jesam...
samo ne znam koga sam voljela... jer ovaj dečko koji sada nosi njegovo ime nije onaj kojeg su ljubile moje usne... ovaj dečko priča i radi neke druge stvari, ovaj dečko živi drukčije, ponaša se drukčije, ima drukčije vrijednosti (odnosno, nema ih)... ovaj dečko nije onaj s kojim sam se šetala, držala za ruke, smijala, jela... ovaj dečko nije onaj kojem sam kuhala ručak, s kojim sam gledala serije, pred kojim sam plakala i izlila mu dušu... ovaj dečko je okrutan, srce mu je od kamena... ovaj dečko nije dečko s kojim sam ja provela 4 mjeseca u vezi...
...................................
danas je napisao da ju voli najviše na svijetu... :nož u srcu: cijelo vrijeme sam znala, bojala se da sam rebound girl, pitala ga je li ju prebolio, nadala se da govori istinu kada je tvrdio da je, cijelo vrijeme sam naslućivala da ipak nije tako. po slikama u kompjuteru, po sitnicama tu i tamo...
ali on ju voli najviše na svijetu i to je shvatio jučer, nakon susreta s njom, pretpostavljam.
end ic ofišl nau: bila sam rebound girl.
bila sam u njegovom životu samo da mu bude lakše, samo da zaboravi na neko vrijeme...
ali ni tu svrhu nisam ispunila do kraja. i dalje ju voli, bila sam neuspješna rebound girl... :histeričan smijeh: :(
ali koga da krivim sad osim sebe? tko mi je kriv što sam bila naivna, što sam mu vjerovala kad mi je uvijek ponovo govorio da je prebolio bivšu? tko mi je kriv što sam šutjela na slike u kompjuteru? tko mi je kriv što sam trpjela sve i čekala, nadajući se da će ju preboljeti. tko mi je kriv što nisam slušala intuiciju i što sam ostala unatoč osjećaju da ju i dalje voli?
zašto mi nije mogao reći? zašto je dopustio da se zaljubim u njega cijelim srcem, da mu se sasvim prepustim i dam mu cijelu dušu, svaki dio svog srca, without holding back? tko mi je kriv? :( sama sam si kriva što sam bila sanjar, što sam se nadala, što sam mu vjerovala...
a pitala sam ga ponovo i ponovo, i on je ponovo i ponovo tvrdio da ju je prebolio... i pitala sam ga ima li sumnji, i govorio je da ne, da je sve u redu...
ja sam samo bila klin kojim ju je pokušao izbiti iz srca. iskorištena kao maramica i onda odbačena i zaboravljena...
zašto je morao to napisati tako javno, da pročitaju svi, da svi znaju da sam bila rebound girl, da najviše na svijetu voli drugu? zašto je tako sebičan, zašto nimalo ne pomisli kako je meni u ovome svemu? ne spavam, ne jedem, ne živim. mrtva sam.
........................................
više me se nećeš ni sjećati... više me se ne sjećaš. nikad se nećeš sjetiti trenutaka kada nam je bilo lijepo... kada je meni bilo lijepo, ako tebi nije... više ti ne značim ni koliko je crno pod noktom.
zaboravio si me odmah, čim si odlučio da me ne želiš više u svom životu. kao da nikad nisam bila tvoja djevojka, kao da ti nikad nisam ništa značila. boli me. boli me što sam ti dala sve, i na kraju se pronašla u dubini ponora razočarenja. probuđena, ali povrijeđena više nego što ćeš ti ikada moći znati.
željela bih te mrziti...
rekao si da želiš slobodu živjeti svoj život tako što ćeš bariti i ševiti okolo... i zbog toga si mi pao u očima i postao neprepoznatljiv, sasvim netko drugi, netko koga nikako ne mogu povezati s onim kojeg sam voljela, kojem sam dala svoje srce, svoju dušu i svoje tijelo.
tko si ti?
koga sam voljela?
tebe ili neku sliku koju sam imala o tebi, stvorenu u mojoj mašti?
vjerovala sam ti kada si mi govorio da ti nisi kao oni koji su me povrijedili, da me nećeš samo iskoristiti, da nisi jedan od onih koji žele samo jedno od djevojke. i vjerovala sam ti. vjerovala sam da si dobar i drag i divan. bio si mi presuper, prekrasan; osjećala sam se tako sretnom što sam tvoja djevojka.
a zapravo sam cijelo vrijeme živjela laž. tvoje srce je cijelo vrijeme bilo zatvoreno... nikad mi se nisi htio otvoriti. nisi htio komunicirati sa mnom, nisi htio biti iskren. znam da si se možda nadao da ćeš me s vremenom zavoljeti, ali to nije isprika za ono što si mi napravio. nemaš isprike za bol koju si mi nanio.
tko si ti? ne prepoznajem te... kao da ti je srce od drveta, od kamena... sasvim bezosjećajno, bez imalo obzira i poštovanja prema meni, prema ovoj boli koju si mi nanio.
zabrijao si s nekom curom nakon samo tjedan dana što si prekinuo sa mnom, samo dan nakon što si mi davao nadu da ti se još sviđam i da možda s vremenom možemo izgraditi nešto novo, prijateljstvo ili vezu ili što god. tako ti je malo trebalo da zaboraviš na mene... ne samo da sam bila rebound girl, nego sam još ispala i manje od toga: krpa koju si odbacio.
i sad imaš planove za brijanje s curama, a ako ti se posreći, i sex. casual. tek tako. jer nisi spreman za vezu.
zar nisi mogao samo malo pričekati... mjesec dana bar... u ime neke ljudskosti, u ime nečeg što smo imali četiri mjeseca... makar ti to očito nije značilo ništa... ali zato što te ja volim, zato što ćeš moje slomljeno srce slomiti na još više komadića? na kraju si se pokazao kao sebičan gad par excellance... toliko da ostajem bez riječi.
a bio si upozoren na početku, nisi li? sto puta, ako ne i više! znao si kakva sam, znao si koliko sam patila i bila povrijeđena prije, znao si u što se upuštaš... i ipak si se upustio.
reći ćeš da nisi znao da će ispasti tako, da me nisi htio povrijediti... a zašto me onda povrijeđuješ sada?
a ja ću reći da si morao znati da ju još voliš. ja ću reći da ti to nije isprika. nisi mi otvorio srce, nisi se ni htio potruditi da naša veza uspije jer nisi nikad o svemu sa mnom pričao, jer nisi bio iskren...
voljela sam te... zaista jesam. nikad nikog nisam toliko voljela... ni onu moju fantomsku ljubavicu koju nikad neću zaboraviti, koji je trebao biti the one u nekom paralelnom svemiru... voljela sam te i prihvaćala takvog kakav jesi... i bio si mi takav divan i savršen. voljela sam te i bila bih učinila sve za tebe, sve da budeš sretan. da si mi htio dopustiti. ali nisi. nisi.
i plačem sada dok ovo pišem, i kunem ti se, plačem zbog tebe posljednji put!
nadam se samo da ćeš biti jednom voljen makar upola ovoliko koliko sam te mogla voljeti ja.
sretno ti bilo, nesuđeni moj prinče!
želim ti svu sreću...
Post je objavljen 19.04.2007. u 02:50 sati.