Imao je sjeban dan na poslu. Nije uspio završiti ni prvu jutarnju kavu, kad je stigao poziv. Nekakva narkomančina se zatvorila u stan i prijetila da će zaklati djevojčicu. Proveo je dva sata pokušajući natjerati tog luđaka da spusti nož i pusti dijete.
Prestravljena djevojčica kojoj je pritisnuo nož uz vrat nije bila njegova, već kćer žene koju je ševio. Ona ga je pak uhvatila kako joj krade lovu iz novčanika i tada ga je zgrabila paranoja. Prijetio je da će joj ubiti malu ako mu ne da sav novac koji drži u banci. Po izbezumljenosti u očima vidio je da više nema smisla nagovarati tog manijaka da se preda.
Onog trenutka kad je luđak otkrio malo više tijela, sprašio mu je metak u rame. I onda još dok je cvilio na podu svom mu snagom zabije cipelu u lice.

U postaji je rekao da će ostatak dana uzeti slobodno. Nitko nije prigovorio. Tek je prošlo podne kad je sjeo u auto. Žena radi noćnu smjenu u Vinogradskoj, krenut će na posao oko pet.
- Kakva glupača - promrlja dok su mu se u glavi vrtjele slike prestravljene žene, uplakanog djeteta i muškarca koji se, izvaljen, na podu drži za lice. Tko joj je kriv što se spetljala s idiotom. Baci cigaretu kroz prozor i pojača radio.

Namrštio se čim je ušao u stan. Na vratima ormara bila je obješena nepoznata jakna. Muška. Izvuče pištolj. Dnevni boravak, prazan. Hodnik prazan. Glasovi u spavaćoj sobi. Odškrine vrata. Njegova žena ležala je raskrečena na krevetu, nad njom nagnut crnokos muškarac, lica zabijenog u sise, ruka ugurana među njene noge.
Gledao ih je nekoliko sekundi.

- Dobar dan - sjedne na stolicu preko puta kreveta.

Oboje su u isto vrijeme trznuli, a žena se sklupča kao pred strancem. Muškarčevo lice poprimi idiotski izraz i ostane sjediti na rubu kreveta, stisnutih nogu kroz koje je virio još dignut kurac. Buljio je u pištolj.

- Daj se obuci, ne želim te baš gledati gologa. Kako se zoveš? - položi pištolj na bedro.
- Vilim - odgovori muškarac i počne navlačiti traperice.
- Vilim? Ševiš se s frajerom koji se zove Vilim? - pogleda ženu.
Nije ništa odgovorila, zabila je lice u ruke koje je omotala oko koljena.
- Pa onda, Vilime, kakva je moja žena u krevetu? Nije loša je l' da? Vidim da ti se kurac spustio. Kladim se da je to zbog pištolja - ustane, izvadi lisice i krene prema ženi.
- Legni i ispruži ruke iznad glave - stao je pored kreveta. Vilim je zakopčavao košulju.
- Nemoj, molim te, daj da popričamo - osjetio se strah u njezinu glasu.
- Poslušaj me - rekao je gotovo šaptom.
Zaveže joj lisicama ruke za okvir kreveta. Onako ispružena, skupljenih nogu, napetih grudi, izgledala je fenomenalno. On se okrene prema Vilimu.
- Ne treba ti košulja, skini je, i dođi sa mnom - zavrti mu pištoljem ispred nosa.
Otišli su u kupaonicu, a on je putem zatvorio sva vrata. Prije toga je upalio televiziju i pojačao je. Zatvori i vrata ulaznog hodnika.
- Sjedni na školjku - mahne glavom Vilimu i počne odmotavati klupko špage.
- Molim te, nemoj, daj da popričamo. Nemoj...
- Sjedni i šuti - gurne ga pištoljem prema školjci.
Kad je sjeo, zaveže mu ruke iza leđa, špagu provuče ispod školjke i jako stegne. Zatim mu sputa i noge.
Skine sa sebe jaknu i košulju. Ostao je samo u bijeloj potkošulji.
Vilim je problijedio kad mu je pred očima sijevnuo mali preklopni nož.
- Dragi moj Vilime, sad ćemo ti i ja malo popričati. I neću ti lagati, malo ću te i rezati, tek toliko da budem siguran da više nikada u životu nećeš prići mojoj ženi. Zapravo, želim da te oblije hladan znoj kad god se sjetiš nje - odloži pištolj i sjedne na rub kade.
- Tako. Prvo ti moram objasniti pravila. Jednostavna su. Ako počneš vikati, što nema smisla jer te ionako nitko neće čuti zato što sam zatvorio sa sva vrata i pojačao televiziju, onda ću te i više rezati. Jasno? - podigne obrve.
- Preklinjem te nemoj. Više nikad neću prići tvojoj ženi, neću ni pomisliti na nju, kunem se, makni nož, ne treba....aaaaaaaaaaaaaahh - zadere se kad mu je oštrica rastvorila kožu iznad ključne kosti. Trzao se i zatezao je špagu kao podivljali pas. Plakao je.
- Vilime. Vilime! Pogledaj me. Gdje ste se upoznali? Halo!!! Odgovori mi - zgrabi ga za bradu.
- U bolnici. Tamo stažiram - stiskao je zube.
- Koliko ovo već traje?
- Molim te, nemoj - gledao je u svoje krvavo rame.
- Koliko traje?
- Mjesec dana - jecao je.
- Koliko ste puta bili u krevetu?
- Pusti me, preklinjem te. Neeee! - trzne se kad mu je zarezao prsa. Iz usta mu počne kapati slina.
- Vilime, želim jasan odgovor, a ne moljakanje. Koliko puta?
- Ovo je prvi put, kunem se. Prvi put. Prvi put - grcao je.
- Ovako ćemo se dogovoriti, Vilime. Ti mi obećaj da više nikad nećeš prići mojoj ženi, a ja ću prestati. Imao sam sjeban dan. Danas ujutro sam upucao čovjeka koji je htio prerezati grlo djetetu. I onda dođem kući i vidim tebe kako s dignutim kurcem sliniš po mojoj ženi. Zamisli što ti se tek može dogoditi ako nekome ispričaš o ovom našem malom druženju. Budući da si liječnik, svjestan si da ove rane nisu duboke. Malo zavoja i za tri tjedna si kao nov. Dogovoreno?
Vilim ga je slušao gotovo ne trepćući.
- A sad se malo strpi. Idem popričati sa ženom - digne se i nagura dio ručnika Vilimu u usta i zatvori vrata za sobom.

Žena se trzne kad je ušao u sobu, a lisice se zategnu. Kad ga je vidjela u bijeloj potkošulji umrljanoj krvlju, prođu je trnci. On je to odmah primijetio, vidio je kako joj se koža naježila, a bradavice stvrdnule. Naslonio se na zid i stavio ruke u džepove. Šutio je i polako klizio pogledom po njenom tijelu. Ona počne brže disati. Sjedne pored nje, i otkopča lisice. Uspravila se i protrljala zglobove.
- Legni na trbuh - pogladi je po kosi.
Poslušala ga je, a on joj opet sputa ruke za okvir kreveta. Počne joj kliziti prstima niz leđa.
- Je l' bolji od mene? - šapne joj na uho i lizne ga. Opet se naježila i malo podigla bokove.
- Što si s njim učinio? - upitala je malo iskrivivši vrat. Oči su joj sjajile dok je gledala njegovu košulju i mrlje od krvi.
Uvuče vrhove prstiju pod njezinu stražnjicu. Tiho je uzdahnula.
- Ništa strašno. Malo sam ga samo recnuo. Ispričao mi je kako je sve počelo.
Počeo ju je ljubiti. Krenuo je od kraja leđa, preko stražnjice, sve dok nije licem zaronio među bedra. Ona izbaci stražnjicu i raširi noge.
- Pa gdje je sad?
- U kupaonici. Ostavio sam ga da malo krvari. Sad će bježati od tebe kao od crnog vraga.
Otkopčao je šlic i pritisnuo se uz nju. Uhvati je za kosu i lagano povuče. Ona podigne glavu i zagrize njegov prst koji joj je gladio usne. Lisice su joj stiskale zglobove, a ona je vrtila bokovima pripijena uz njega.
- Aaaaaaah, Isuse Bože.
Svršila je kao nikada do sada, a Vilim je i dalje plakao u kupaonici.