novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

06

pet

01/17

Epiphany

odmetnutiucitelj.blog.hr

Dopuštenje za greške


Što bi moglo biti zajedničko kitovima ubojicama,
ljudima i svijetu Gospodara prstenova?
Jesu li prvo bili ljudi ili vampiri?
Jesu li ljudi od orka i orki ili orci od ljudi?
Pokaži mi da smijem.
Ne sjećam se kada sam zaboravio lijekove.
Ne sjećam se kada sam.
Pio.
Zlostavljam muziku
kopanjem po nosu.
I, evo me. Gary Oldman – Drakula.
Čudnovati dokumenti koji
Opsesivno privlače. Ne želim zadati naporan plan.
Uzmite ovaj kolač – s kremom One. Je-li-Da.
I oni – kitovi.
I oni – orci.
I oni – vampiri.
I oni – ljudi.
Biraju što će jesti. Bezbožna muka discipline.
Kada ćeš staviti. ono. prozračno.
Ja ne znam kako.
Ne znam kakav je to drveni brod.
Ne znam koja vrsta udice.
Ovakva sranja su bila u vremenima parnjača.
Ovakva sranja su prethodila svijetu hobita.
Ne morate mi vjerovati.
Ako je mjuza dovoljno dobra otet će te ma koliko ozbiljnom poslu.
Vjeruj!
Pokori se!
Ne omalovaži stariji kalendar...
To je otac onog homoseksualca
koji mi je šaputao
Svojim Slatkim Usnama.
Ne pristadoh.
Gary Oldman – Rosenkranz.
Dopuštaš mi
Život držati u šaci – Pokušao sam
i sada plačem
jer ne bjeh životvoran
Život mi je počeo slikarijom
Život će mi otići bez pamćenja i osjetila.
Ovdje je otisak moje ruke.
U snijegu su šapice. Kako da vjerujem?
Sve smo preokrenuli. Žrtve su svuda okolo...
Nikakav blagoslov ne može blagosloviti čovjeka.
Carl Sagan - Kontakt.
Sigurno sam bio Tycho Brache u prošlom životu.
Nekakav polučarobnjak svakako. Dobre obleke željan...
Nekakav češki vladar sklon magiji i magičarima.
Dopustite da se osladim Dopuštenjem za Greške.
Kao Lotova žena – stup soli.
Kao ne znam tko – led.
Kao ja – hrpica pepela.
Daj mi zapaliti još pokoje drvo – triješće, cjepanicu
Dok moje srce još kuca
Jer to je jedini način
Prije nego što me vjetar raznese
Po aerodromu.

05

čet

01/17

Kad more izmori

ermana.blog.hr



U svijetu podatnom poput gline, gdje se sve, od atoma do stanica, mijenja kako bi odgovaralo našim uvjerenjima ograničeni smo samo načinom na koji razmišljamo o sebi u tom svijetu.
Gregg Braden, Promijenite uvjerenja, iscijelite sebe


Pokušavala je sebe smjestiti u nekakve okvire uma i duha koje društvo prihvaća ne bi li se konačno u doba pune zrelosti utopila u mnoštvo istih koji ne opraštaju različitost dajući joj pogrdna imena.
Luka uma u koju je smjestila sebe bila je relativno sigurna ( ima li apsolutne sigurnosti, uostalom ), dovoljno dobro posložena unatoč olujama kojima je ponekad odolijevala.

I u toj luci osjećala je bar malo sigurnosti, makar je srce znalo i za bolje luke i za mirnija mora, ali, kao i svako biće, i ona je težila utočištu ma kakvo bilo...
Nosila je u sebi vulkanski otok : tinjaujući doduše, ali bez erupcije zbog čega je učinila nezamislivo : posvećen je bio miru duha i uma kao i sva pravila koja je nametnula stepenasto posloženim godinama .
Bila su to snažna pravila,odvojena od srca, stvorena umom - tko zapravo smije, tko ne smije pristati u njenu luku.


*Ljubav dolazi na prstima* Lucy Dillon

lovebooks.blog.hr

"Što je veća ljubav, veće su i svađe. I dulja su mirenja. Ako se nikad ne svađate, niste li onda samo dobri cimeri?"
"Život je golema tapiserija. Ako želiš sunce moraš proći kroz kišu."
"Ljudi se mijenjaju. I katkad čine glupe stvari. Moraš im oprostiti i krenuti dalje. U tome i je bit ljubavi. Velik, golem, rastezljiv povez za oči."
"Život nije jedna duga pjesma. To je knjiga s nizom poglavlja. Neko si vrijeme tužan; onda okreneš stranicu i pogledaš što te dalje čeka."

*Ljubav dolazi na prstima* Lucy Dillon

lovebooks.blog.hr

"Najljepša uspomena s vjenjčanja bio je buket miješanog bilja koji joj je donio tog jutra,u kojem je svaki cvijet imao simbolično značenje.
Ružmarin,kako bi se sjećala naših sretnih dana.
Sunčanica,za doživotnu ljubav.
Eukaliptus,jer ću te uvijek štititi.
Lavanda, za mirisne vrečice koje je namjeravala izraditi za ormare koje nikad nisu kupili.
Metvicu,za tamnozelene pločice u kupaonici koja je sada bila dovršena i bila je baš onakva kakvu bi on volio imati.
Krizanteme zagasito žute boje za dnevni boravak..."

Posljednja vremena

crnasvjetlost.blog.hr

Otac Ilija je katolički redovnik, karmeličanin (ako me sjećanje služi). Ilija je rođen kao židov i preživio je koncentracijski logor za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dijete. Te nakon drugog svjetskog rata odlazi u Izrael gdje postaje odvjetnik i stvorio svoju obitelj. Koju je na žalost izgubio i nakon ove tragedije prelazi na katoličku vjeru i postaje svećenik. I kao svećenik ostvaruje vrlo zapažena djela. Jednog dana u svijetu se pojavi opasnost od jednog čovjeka kojeg zovu Predsjednik i koji pokreće novi svjetski poredak koju ugrožava sve religije svijeta. Sveti otac zove oca Iliju i šalje ga u misiju da pokuša spriječiti tog Predsjednika u tom naumu. To je kratki sadržaj prvog djela romana "Posljednja vremena" koji je pun napetosti, prevrata i misli, nad kojima se isplati zamisliti. Toliko se sjećam prvog djela ovog romana, jer je prošlo dosta vremena od kada sam čitao ovaj prvi dio romana. Neki dan sam u gradskoj knjižnici pukim slučajem naišao na drugi dio romana i jučer navečer sam ga počeo čitati. I taj drugi dio romana ništa manje ne zaostaje za prvim djelom. I ovo malo što sam pročitao, pun je zanimljivih rasprava i misli nad kojima se moraš zamisliti. I koje vrijedi pročitati i sačuvati ih u sjećanju. I koje te tjeraju da se zamisliš nad njima i razmisliš koliko se mogu odnositi i na tvoj život. Jako sam impresioniran za sada ovim romanima, jer u njima sam pronašao mnoge prelijepih misli, koje vrijedi zapamtiti i o kojima vrijedi razmisliti. Te je preporučam i vama da je pročitate i razmisliti o svemu što piše u tim knjigama. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

PRIČE O TEBI

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital artist

napisano 03.03.2004. u 20:21h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=17087

i 21.7.2011. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=65786

Molim te, sačuvaj dušu svoju od hladnih koridora kojima upravo prolazi.

Slušala sam priče o tebi, bili su to vjetrovi što su razmaknuli plave zavjese u mojoj sobi, lahori što su posvijetlili zelenilo u mojim očima, a suze su se sakrile ispod trepavica kad su slušale priče o tebi, srce je preskočilo svoj ritam kucanja, dok je potiskivalo želju da ti krene u susret.

Zahvatila sam sa dva prsta zrnce mudrosti i pustila ga niz sjeverni vjetar koji je danas čistio ulice mog grada, mudrost se raspršila slušajući priče o tebi, a razum je ostavio mjesto snovima i opet su me anđeli uvjeravali, da si ti nešto najljepše što mi se moglo dogoditi.

Mogu li vjerovati anđelima koji znaju sve priče o tebi!?

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Knjige za djecu i knjige za odrasle

zadihana.blog.hr





Kada bih pisala za djecu,
sve bi moje priče bile pohranjene
u koricama neonski dubokih knjiga,
a svaka bi njihova stranica
nužno izgledala i nazivala se drugačije.

Kada bih pisala o onome što su zaboravili
ljudi koji više ne znaju kako biti dobri,
pisala bih o sjećanju na bake
i njihove dobre namjere upakirane u oči
kojima su nas bodrile,
pripremajući nas na sanjanje
i svaki budući skok u dalj.

Kada bih pisala za djecu,
prisjetila bih se da je praštanje
onima koji nas nisu znali voljeti drugačije
jednako zadržavanju životne snage
i učenju čitanja neverbalnih vapaja tužnih lica,
umijeća što se plaća količinom preživljene boli.

Kada bih pisala za djecu,
pisala bih, dakle, samo o velikim,
važnim temama
i o hrabrosti kojom nose
sve velike tajne svoga svijeta.

Na kraju bih im objasnila
kako se takvoga tereta riješiti
uz nekoliko pogleda
nekih sličnih i dobrih očiju
kako sve naučeno ne bi zaboravili
godinama kasnije.

Tek tako, da se nađe.



____________________________________



podsjetnik.





Probni prdac

odmetnutiucitelj.blog.hr

Glupost je neiscrpna

Beauty is so rare a thing...
So few drink of my fountain
Ezra Pound: “Villanelle: the Psychological Hour”

Pas vadi oči snjegoviću
+
nešto motorno
+
nešto pogibeljno
& hladno
& sexualno
luxuz jagoda
u nemogućnosti prisjećanja
& drskost & bezobrazluk
a onda slijedi:

muškarac piša u retrovizor svojega dužnika. mrzim blokove texta u poeziji. poput ovoga. čekanje trajekta zorom nakon cjelonoćne vožnje kroz Bosnu. svjetla na brodicama i razapete mreže. miris dimetilsulfida s gata. smatrao si da su Doorsi za pubertetlije dok si me vozio. kao kad me je ona vozila kroz šumu. mučio sam je s nekom depresivnom muzikom. rekla je zašto je slušam ako me rastužuje.

ja sam definicija siromaštva
ja sam prokazan
jednom za svagda
- piše ti tvoj alzheimer
- piše ti tvoja nabubrela jetra
- postojala je djevojka Kornelija koju sam silno volio
& Ana
& još mnogo
- loše je to za zdravlje
- poput alkohola na antipsihotike

uludo ti rekoh, druže, da pjesme smiju biti kratke

pljujem kroz prozor auta. asociram sam sebe na lika iz Sudara J.G.Ballarda. srastao sam se sa sjedalom kao da sam ga slijepio govnetom. poput astronauta. Vjerujete li Vi u Mjesec 1969.-te? Ne bi li rusi zinuli poput Jaggera? Rock te roka poput sexa. Sex te roka poput Rocka. Da sam peder volio bih mršave mladiće poput hrtova. Ali ja, ja sam stjecište onih djevojaka sa slabim šansama. međutim, treba mi novac. za moje nove aparatčike. svjetlucave stvari zvane gadgeti. Fromm kaže da je to nekrofilija. moja doktah kaže da je to u današnje vrijeme normalno. my Wild One. imam povijest vezanu uz hemoroide. zaboga, ne dopusti da te moj omiljeni glumac Rocco Sifredi analizira!

jebote, kakva je to poezija? sablažnjavaš svakog dragog popa koji nikada ni ne pomisli na analni sex. uh-oh. pravi muškarci se podmazuju motornim uljem.

tebi, dragi kolega, uredniče, kritičaru
jer ti vjeruješ da su fontane neiscrpne & da se ne treba štedjeti
jer uvijek se može i treba dati sve od sebe
jer
glupost je neiscrpna

"Dnevnik jednog penzionera"

sempercontra.blog.hr



Jučer sam po drugi put zatvorio zadnje korice „Dnevnika jednog penzionera“, koji je nešto preko godinu dana (16.9. 1979.-24.I 1981.) vodio nenadmašni, u tom području književnosti, Miljenko Smoje.

Knjiga je prvi put izdana 1981. Ja sam čitao izdanje Marjan tisak, 2004. kupljena za 10 kn u šopingu Hrvatske pošte 2016. godine. Da sam je platio 100 kn ne bi bilo previše.

Onima koji nisu u ruke uzeli knjigu, citirat ću odlomke iz poglavlja „I sa penzijon ka lord“ u kojem Smoje opisuje svoj boravak u Beču i posjet kompleksu zgrada Ujedinjenih nacija. Čita li se tekst između redaka, vrlo lako se zaključuje da se tu ne radi samo o birokratima Ujedinjenih nacija nego i ondašnjih birokrata kojim su se zvali 'partijski funkcionari'. A, bogme, ni današnji, koji se zovu 'uvaženi zastupnici'.
A to nije jedini tekst koji bi se i danas mogao primijeniti bez zadrške.

Navede li vas ovaj post da knjigu pročitate, moći će te se uvjeriti kako se neki sustav može kritizirati a da to ne bude vulgarno ili pak s mržnjom.

* * *

Ali san zato otkrija u Beču misto di bi sa mojin penšjunon moga živit ka lord. Jedan naš mladi pametni Splićanin, čovik od velikoga mota, uvuka me u palaču, zapravo u kompleks zgrade Ujedinjeni narodi. Od dvanajst ijad službenika UN, šest ijad radi, još boje godi život, u ovome bečkome carstvu.

Veliko osiguranje, pusti policjoti, crni i bili, a on me uvodi ka da san i ja službenik.

Da buden uvjerljiv, izvadija san crni noteš i ka ništo mu u odu govorin na francuski.

Nasmija se i govori mi:
- Budi opušten, ležeran, jer ovod i tako nikor ništa ne radi. Ovo je carstvo nerada i godimenata!
(…)
A jedan je čovik posebno zadužen na svakome podu za službenike koji se izgubidu.

A ovi moj prijatej zna cili kompleks ka svoj žep. Službenici jemadu pauzu od podne do bota da moredu obidvat, a već u jedanajst uri, kad smo mi došli, puna kafana, bar, restoran i samoposluga. Svi se trataju, žvaču, piju...

Popijemo za šankon po dva fina francuska konjaka i on plaća ništo malo munite.
- Koliko si to platija.
- Naši desetak ijad dinari (kurs u vrijeme kad je Dnevnik pisan bio je 1 dolar 19 novih dinara ili 1900 starih, op.s.c.).
- Pa samo?
- A ča si mislija? Ovo su Ujedinjeni narodi! Jemadu najveće plaće na svitu, a cine su ka pri rata.
(…)
Davno je prošla ura od obida, a nikor se ne diže. Nikome se ne da poć radit. A pusti komešjuni, pusti problemi čovičanstva: komešun za atome, za izbjeglice, za droge…

Prijatelj mi objašnjava kako jin posal svršije u pet po podne, oni ćedu sidit do tri, tri i po, a onda ćedu se kalat doli u šoping.

Dabome, kalali smo se i mi, zapravo on, a mene, kurbini sini, nisu tili pustit.
Vratija se sa dvi šteke duvana i dva Napoleon konjaka. Dakako, za male pineze je to kupija.
Sve skupa njanci četrdeset ijad.
A ja san sta na vrata i iza ramena policjota gleda kako grabidu, trpadu borše i onda, natovareni paketima, lifton se spušćaju dreto u tonobile.

A te tonobile jopet kupuju za trećinu cine jer su oslobođeni svi porezi i nameti.

Priko četiri ure san u Ujedinjene narode proveja i nisan vidija musavo čejade. Svi su kuntenti, veseli, nasmijani. Nikor ne priši, nikor ne trče. Svi koji ovod radidu uvatit ćedu sto godin. I malo, malo ko puši. Samo smo pušili ja i jedan crnac, koji je nakrivija španjulet u kantun od just.

Pametan svit, ča ćedu pušit, ruvinavat zdravje kad in je život lip?!
(…)
A je li ova naša država mene mogla ovod poslat bar godinu dan, bar šest miseci?! Radija bi ja ovod bez šolda, mukte, ni kancelarija mi ne bi tribala!

Pitate me a ča bi radija?
Isto ono ča i drugi ovod radidu. Sidija bi u kafanu, odija bi u šoping.

04

sri

01/17

Inkvizitori pročitani

crnasvjetlost.blog.hr

Nakon nekih mjesec i pol konačno sam dovršio sa čitanjem romana od naše legendarne i predivne književnice Marija Jurić Zagorka "Plameni inkvizitori". Bilo je to jedno predivno iskustvo i avantura, koja je završila sa sretnim završetkom. Konačno se otkrilo tko je vitez Sokol, koji je oženio Tajanu, koju su zvali i Srećonoša. Roman je pun napetosti i prevrtanja. Na žalost, vitez Sokol sa svojim prijateljima kneževima i kraljevićem Ratimirom nisu uspjeli u osnovi da se oslobode Ugarske vlasti, i da u Hrvatskoj za kralja postave za kralja Ratimira. Ali su se uspjeli osloboditi tovarnika Joakima i njegove strahovlade, a i inkvizitora Konrada, koji je bio zaluđeni inkvizitor koji je čeznuo jedino za spaljivanjem nevjernika na lomači, na kojoj je on sam na kraju završio. A kako se je sve to odvijalo, preporučam vam da pročitate u romanu, romanu koji je više nego fenomenalan. I koji će vas držati uz sebe do kraja i jedva ćete dočekati da ga pročitate do kraja. I koji je i mene držao do kraja u čitanju. I koji se nije dao od mene dok ga nisam pročitao do kraja. Te mi sada slijedi kratka pauza od te legendarne hrvatske književnice i idem malo da uživam u novoj knjizi "Posljednja vremena" i glavnom liku Iliji. Prvi sam već pročitao i bio je odličan špijunski roman o ocu Iliji koji dobiva zadatak od Svetog oca da pokuša spriječiti nekog čovjeka koji je želio zavladati svijetom. Pa sad jedva čekam da vidim kako ide dalje ta priča o tom ocu Iliji. Sa nadom da će mi ovaj ludi kašalj i prehlada koji su me uhvatili dozvoliti da uživam u ovoj knjizi. Jer su me toliko primili da me izluđuju. Ali riješit ću se ja već njih. Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

03

uto

01/17

Preminuo Ivo Brešan

knjigoljub.blog.hr




Jedan od najvećih suvremenih europskih dramatičara, cijenjeni autor, pedagog i nekadašnji ravnatelj Šibenskog kazališta, Ivo Brešan, umro je u 81. godini, javlja Teatar.hr.

Ivo Brešan rođen je u Vodicama 27. svibnja 1936. godine. Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. i od tad je bio profesor u šibenskoj gimnaziji, a od 1983. do 2002. bio je umjetnički voditelj šibenskoga Centra za kulturu i Međunarodnog dječjeg festivala.

Jedan je od najvećih suvremenih europskih dramatičara. Obzirom da je životni vijek proveo kao nastavnik, u literarnom je smislu bio izrazito plodan - iza njega ostaje opus od 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija. Pisati je počeo još u gimnaziji, a prve novele objavio je u časopisu ‘Šibenska revija’. Usporedo je bio glumac amater u dramskoj družini »Kolo« i profesionalnom šibenskom kazalištu.

Nakon završenog fakulteta dobio je ponudu da ostane raditi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao asistent, no kako je sam rekao, književnost ga je uvijek više zanimala od gramatike. Otprilike u to vrijeme otvorilo se radno mjesto u šibenskoj gimnaziji što se Brešanu učinilo kao najbolja opcija: ‘Meni se tada činilo da ću s takvim namještenjem imati kudikamo više slobode, dok bih se u Zagrebu pretvorio u znanstvenog radnika. Da se ne lažemo, pomogla je i činjenica što sam bio sit menzaške hrane i podstanarstva. U Šibeniku mi je bilo lijepo: bio sam doma, na materinoj spizi.’

Prvi dramski tekst ‘Četiri podzemne rijeke’ objavio je 1970., a punu afirmaciju donijela mu je ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, praizvedena 1971. u zagrebačkom Teatru &TD, društvenokritička komedija zasnovana na poredbi Shakespeareova ‘Hamleta’ sa zbiljom sela u Dalmatinskoj zagori. Tekst je prožet kritikom totalitarizma i groteskom, a u dramatičarskom će radu ostati prepoznatljiv po intertekstualnosti, referencama na poznate tekstpve iz svjetske dramske tradicije koje prenosi u našu suvremenu zbilju. U njegovim se djelima protezao sukob pojedinca s represivnim političkim praksama, ironični pristup primitivizmu i živi dijalozi. Skoro da ne postoji europska država u kojoj Brešanov ‘Hamlet’ nije igran. Postavljali su je Austrijanci, Nijemci, Šveđani, Danci, Estonci, Poljaci…

Njegova najpoznatija djela su 'Ptice nebeske', 'Spletke', 'Utvare', 'Anera', 'Svečana večera u pogrebnom poduzeću', 'Hidrocentrala u Suhom dolu' i druge.

Osim niza drama i romana bio je i uspješan scenarist, a publika vjerojatno najbolje pamti duhovite sekvence iz filmova koje je režirao njegov sin, Vinko Brešan, ‘Kako je počeo rat na mome otoku’ i ‘Maršal’. Radio je i s Krstom Papićem ('Lisice', 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja')i Veljkom Bulajićem ('Izbavitelj', 'Dona-tor', 'Obećana zemlja').

Za 'Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja' nagrađen je 1972. godine Sterijinom i Gavellinom nagradom, a za 'Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću' dobio je Gavellinu nagradu 1979. godine. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2001., a 2008. dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman 'Kate-drala'.

Njegova supruga spisateljica Jela Goldan Brešan umrla je u šibenskoj bolnici krajem rujna 2016.



raskalašena renesansa u suvremenosti

babl.blog.hr



Pričali smo usput o smislu života, umjetnosti... o smislu stvaranja u umjetnosti i životu, i oko ponoći zaključili da se ona nasloni laktovima na stol, a ja da joj priđem s leđa da iskušamo i dubine strasti koje smo dotad u razgovoru zanemarivali.

Nažalost, gornji odlomak nije opis mog dočeka Nove godine, nego citat iz knjige Zdenka Jelčića "Sponzoruša u Parizu". Moja nova godina je počela s 38,4, i to na najvjerojatniji način kako me je tako nešto ikada zgrabilo. Nakon ponoći sam sa suprugom izmijenio čestitke i najbolje želje, a u sljedećem trenutku me je uhvatila drhtavica, groznica, minutu-dvije, i kad su prestali imao sam 38 sa 4.

Retroaktivno objašnjenje svodi se na jedino moguće: na donjem katu stana šogorica boluje već pet dana, ima 38 sa četiri, bole je svi zglobovi na tijelu, raspada se. Kako ipak nisam Howard Hughes, bilo je samo pitanje vremena kad će boleština preskočiti na mene. Međutim, ja sam se cijepio protiv gripe na vrijeme, pa me je zahvatilo u ublaženom obliku. Mene bole jedino gležnjevi, a sve ostalo je - usprkos temperaturi - sasvim podnošljivo, naročito kad usporedim što mi je prije nešto više od mjesec dana radilo običnih 37 stupnjeva točno; zdravom čovjeku nikakva temperatura, tek upozorenje da bi nešto moglo biti, ali ja sam to jedva prebrodio.

No vratimo se početnom odlomku. Ujutro je temperatura obično niža, 37 sa 5. U takvom stanju dohvatio sam se "Sponzoruše u Parizu" koja već odavno čeka svoj red da je pogledam i bio je to odličan izbor. Nastavljajući Pietra Arettina i Boccaccia Zdenko Jeličić mi je vratio volju za život renesansnom raspuštenošću. Nije to najbolja knjiga na svijetu, ali je idealna za početak godišnje čitalačke sezone, čak i više - idealna za okretanje nove stranice u životu.

Malo što nas toliko može odvesti na krivi put kao očekivanja. Od glumaca se očekuje da su majstori u pamćenju i reproduciranju tuđih tekstova. Iznenadi nas kad otkrijemo da su sposobni i za produkciju svog teksta, a obraduje kad taj tekst ispadne vrlo dobro. Kao onaj koji je napisao bezbrojne retke erotske literature više od ikoga mogu cijeniti gotovo dvije stotine stranica ispunjene neprekidnim skakanjem iz jednog kreveta u drugi, a da ti opisi ostaju sasvim primjereni bez upadanja u dosadno ponavljanje. Posebno me raduje što su većina bahantkinja iz romana dobrodržeće, ali pomalo već ocvale matrone, što su likovi kakve površna erotska literatura izbjegava, ili im služe za podsmjeh, a Jelčić opravdano upozorava da je gubitak zanemariti ih na bilo koji način, u literaturi kao i u životu. Dodajmo tome i najbolji opis tucanja vjernice na koji sam ikada igdje naišao, ono - antologijski, i dobivamo knjigu koju mogu svakome preporučiti, jednima da ih razveseli, drugima da popizde. I jedni i drugi su sami krivi za ono što će ih snaći.

Drago mi je da "Pisac prostih priča" nije usamljen u svom vremenu.





02

pon

01/17

I ja sam broj sedam

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Dok je polako hodala razmišljala je u kakvom stanju će ga naći. Znala je da je opet bio sam. Sa flašom, u svom svijetu , već tko zna koju godinu za redom. U društvo ne želi. Više ga ni ne nagovara. Njegov život je ostao tamo negdje na obali jednog dalekog mora.

Otvorila je vrata koja nikad nisu zaključana.
Našla ga je kako spava sa albumom na prsima. Naložila je vatru koja se već polako gasila, pokrila ga je dekom i sjela na stolicu pokraj stola pretrpanog ostatcima hrane. I praznim flašama.

Opet je bio sam u svom svijetu, tužno je pomislila.
Na stolu je bila otvorena teka . Naslov na stranici ponukao je da bolje pogleda.
I ja sam broj sedam.
Dalje je pisalo....
Majka je rodila šest kćeriju i mene sedmoga. Uvijek je govorila kako je to sretan broj. Šest kćeriju i sedmi sin. Često su me sestre zezale da je bio vuk i sedam kozlića, na što sam im odgovarao da je bilo i sedam samuraja. Uvijek su se smijući dodavale da je bila i snjeguljica i sedam patuljaka. Ja sam im govorio da je i Bog stvorio zemlju za šest dana , a sedmi je dan bio dan za odmor. Sveti dan.
Oplovio sam sedam mora. Mornari kažu jedu kruh sa sedam kora. U jednoj luci davne sedamdesete godine sreo sam moju ljubav. Nakon sedam dana , između dva putovanja vjenčali smo se u konzulatu.
Naučila me moja ruža sa sedam latica kako se voli. Kako se mornar čeka. Nakon sedam godina, 77godine u sedmom mjesecu čekali smo našu bebu.
Često smo se šalili kako nam je brojka sedam , sretna brojka. I trebala je biti.

-Nemoj dalje čitati, trgnuo ju je pospani, mamurni glas. Prvo pročitaj ovo, rekao je pruživši joj u ruku zgužvani papir.

Izravnala je papir i pročitala ono što je negdje na internetu našao , pročitao i isprintao....
„Sveti broj 7: Znači život, oplodnju, sreću, obnovu i savršenstvo
U velikim civilizacijama, počevši od egipatske, sedam je bio simbol vječnog života, potpun ciklus i dinamično savršenstvo.
Mjesečevo razdoblje traje sedam dana.
I u Sumerana se sedam pojavljuje kao sveti broj i uvijek odražava savršenstvo, ponekad i samo božanstvo.
Kod velikih religija sedam igra također veliku ulogu.
U Kini su se također svečanosti održavale sedmog dana.
Postoji sedam Budhinih znamenja. Kada se zbroje teologalne vrline; vjera, nada, milosrđe, s četiri osnovne vrline; oprezom, umjerenošću, pravednošću i snagom dobivamo i sveukupnost moralnog života.
To je i broj kružne dovršenosti i obnove. Bog je šest dana stvarao svijet, a sedmi je dan proveo ne radeći učinivši ga svetim danom.
U Bibliji svijećnjak ima sedam krakova, sedam nebesa u kojima borave anđeli, Salomon hram podiže za sedam godina, a i sedma je godina godina odmora.
Iz potopa će biti spašeno sedam čistih životinja od svake vrste.
Budha je, kad se rodio, izmjerio univerzum učinivši sedam koraka u svakom od četiri smjera. Hipokratova misao: broj sedam svojim tajnim silama održava u postojanju sve stvari. On omogućuje život i kretanje, on ima utjecaj čak i na nebeska tijela.
Sedam je sveti broj i obično donosi sreću.
On je i ključ otkrivenja.“

Pročitani papir stavila je u teku i polako je zatvorila. Naložila je vatru tiho ga upitavši želi li kavu. Stavljajući đezvu na šporet obrisala je suze. Da ne vidi.

-Zašto odgovore tražiš u brojevima. Znam da ti je tako lakše, ali postoje i druga i drugačija objašnjenja. Možda i riješenja.

-Vidiš, nastavio je, i ja sam broj sedam. Zar sam u ovome svemu gore napisanome samo ja broj sedam, sam i nesretan? Vjerujem da u numerologiji postoji i drugo i drugačije objašnjenje. Ne želim ga tražiti. Želim vjerovati onome što si i sama pročitala.

Dok je poravnavala krevet našla je pod jastukom sliku. Već izblijedilu i ispucalu.
Pružila mu je sliku preko koje je prstima nježno prešao, prije nego ju je stavio u nočanik.

Pitala se koja je njegova karma? Što se to dogodilo davno u velikom stranom gradu? Za ženu zna da postoji. Kaže da se čuju. A dijete? Što se dogodilo s djetetom?
Na to pitanje nikad do kraja nije odgovorio. Uvijek bi umjesto odgovora ( sada je znala i od kuda )rekao, kao i sada dok su u tišini pili kavu....

" Sedam je sveti broj i obično donosi sreću.
On je i ključ otkrivenja.“

-Čemu se nadaš, poluglasno je pitala?
-Svetom broju koji će jednoga dana , na moja vrata dovesti ključ otkrivenja.
-Dobro je tako, samo zašto niste skupa? Pozovi je k sebi. Zajedno će vam biti lakše.
-Ona čeka na jednim, ja na drugim vratima, rekao je.
Samo mi nemoj pričati molim te o karmi, o sudbini. Nije karma ono što se nama dogodilo.. To je ruka neljudskosti i pohlepe koja nije poznavala ni ljubav ni svetost.
-Sinoć sam čekao godinu koja u sebi nosi brojku nade.

-Idi je nazovi. Ona čeka tvoj poziv , usput je napomenula.

-Kasnije ću je zvati, rekao je.

Rekla je da mora ići i napomenula da ne zaboravi sutra na ručak doći.
Tiho je zatvorila vrata koja nikad nitko ne zaključava.

Njegov život, njegova nada i čekanja, jesu potvrda nečega što se nekada davno dogodilo.....

Prije puno godina jednom mornaru, carskim rezom žena je rodila sina. Kad se probudila rekli su da dijete nije preživjelo. Kad je mornar sa zakašnjenjem došao u luku dočekala ga je ista vijest.
(Što se stvarno dogodilo, samo jedan put davno ispričao svojoj majci. Nikada prije i nikada poslije nikome. Prije smrti majka je priču ispričala najmlađoj kćeri)

Da li je u teki zapisana istina ?

31

sub

12/16

OSLOBOĐENJE - UVOD

velikiplan.blog.hr



Dobro došli,

Veliki tajni plan s velikim ciljem je zbirka povezanih romana od kojih je pred vama prvi, "Oslobođenje". Objavljivao sam ga tijekom 2016, a sada ga možete pročitati odjednom. Svakako čitajte po redu poveznica na lijevoj strani strane jer drugačije ima malo smisla.
Pripremam tiskano izdanje i svakako ću nekoliko potpisanih komada pokloniti onima čiji su mi savjeti pomogli pri realizaciji. Da sve vjerne fanove ne nabrajam, vi dobro znate tko ste i hvala vam još jednom. Svaki komentar onih koji se sada uključuju itekako je dobrodošao te ću misliti i na njih. Svakako se javite na mejl kako bih vas dodao na listu čitatelja i obavijestio o daljnjem razvoju događaja.

Sve najbolje,
Velimir

ŠTO SE MENE TIČE....

prokleta-od-daljina.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

što se mene tiče
on je početak i kraj
i on je iznutra i izvana
svjetlo neba i zemlje
zvijezda samozatajna
nije prostoran,
a ipak nije neodređen
neograničena beskonačnost
najviši superego
beskonačnost unutrašnjih mogućnosti,
a čitav je Kozmos
samo djelomični izraz
intenzivan je
sve zna,
a iz njegova znanja
rađa se život
kao što se iz života
rađa istina
i traženje istine

o, Milostivi,
nemoj zadržati istinu samo za sebe,
jer jedino Ti možeš imati
istinu i život,
a što se mene tiče,
jedino me traženje može
održati na životu

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=73925

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se