novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

07

uto

11/17

Rijeka, nažalost, nije grad knjige i književnosti

knjigoljub.blog.hr





"Slijepe ulice riječkog književnog života"

naslov je mojeg teksta

u kojem obrazlažem zašto

Rijeka, nažalost, nije grad knjige i književnosti.

Tekst čitajte ovdje





06

pon

11/17

Knjževno prevođenje za djecu

luki2.blog.hr

Evo kako je Tribinu, kojoj sam danas prisustvovala,u organizaciji Društva hrvatskih književnih prevoditelja divno najavio Knjiški moljac:

Tribina DHKP-a : Prevođenje književnosti za djecu

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svojim temeljnim zadatkom shvaća promicanje prevodilačke struke na hrvatskoj kulturnoj sceni, a kako to bolje ostvariti nego tragom iznimnih prijevoda? S tim ciljem Društvo je pokrenulo tribinu na kojoj se u nekoliko termina tijekom godine predstavljaju po dva zaslužna prijevoda koji u javnosti nisu dobili primjeren i zaslužen prostor. Svim je tim prijevodima zajednička golema predanost njihovih prevoditelja koji su im pristupili oboružani strpljenjem i nadahnućem, istodobno pedantni i kreativni.

Književnost za djecu, posebno ona za ranu čitalačku i predčitalačku dob često se marginalizira i svodi na razinu trivijalne i infantilne zabave, a knjige i slikovnice u tome kontekstu često poprimaju ulogu igračke ili komercijalnog artikla. Pri tome se zaboravlja da je rana literatura nemjerljivo važna u odgoju budućih čitatelja: djece – budućih odraslih - koja razumiju, vole i cijene pisanu riječ, koja kritički razmišljaju i postavljaju prava pitanja.

U općenito zanemarenoj dječjoj literaturi, mjesto prevoditelja često je marginalno do nepostojeće. I to je poseban problem, ako znamo da je riječ o kompleksnom procesu prijevoda i prilagodbe za posebnu vrstu publike, one najzahtjevnije.
Prijevodi dječje književnosti često se ne daju „ozbiljnim" prevoditeljima, i to je štetna i potencijalno opasna eskapada. Ali, na svu sreću, iznimki ipak ima, a to su gosti u ovom izdanju tribine „Tragom prijevoda", posvećenoj književnosti za djecu i mlade.

Dva konkretna teksta koja ćemo predstaviti su 'Grimmove bajke za male i velik'e Philipa Pullmana, u nagrađenom prijevodu Snježane Husić, te slikovnice planetarno popularne Julije Donaldson ' Što je bubamara čula', u već gotovo kultnom, silno nadahnutom prijevodu Ozrena Doležala.

Prevoditelji će nam govoriti o ljepoti bavljenja dječjom književnošću na raznim razinama, o tome što im znače prijevodi za male u kontekstu prijevoda za velike, gdje leže najveće zamke i najskliskiji izazovi te što svi zajedno možemo učiniti za bolji i ozbiljniji status ovoga važnog područja.

Tribinu moderira Anda Bukvić Pažin.

"Bogdan Ogrizović", danas u 18 sati
I doista - bilo je odlično. Mene osobno su privukle Grimmove bajke, rado sam ih čitala i razmišljala o njima...Snježana Husić je odlično pibližila Pullmanove interpretacije Grimma, kojima je autor dodao još neke svoje primjedbe, naputke i objašnjenja....Naručila sam knjigu odmah u knjižnici nakon tribine....Na čitanju je, pa kad bude vraćena - nazvat će....Hvala Bogu, do tada mi stučnog štiva ne manjka :)))))
Ozren Doležal je došao na tribinu sa suprugom i malim sinom, koji je prvi slušač tatinih prijevoda i daje svoje ocjene...Jer, prevoditi za djecu nije nimalo lako...Moraš prenijeti ne samo misao, nego i rimu sa stranog jezika,
a kako bi ta ista rima imala smisao na ovim prostorima, npr. a ne u Engleskoj ili Danskoj, Švedskoj - gdje je već napisana...S druge strane, djeca su jako zahvalna publika, raduju se rimama i stihovima, čak i u "Pepeljuzi" (prizivanje golubova da joj pomognu sa pepelom i graškom), i ako je sve dobro i lijepo, pažljivo i smisleno prevedeno - kasnije će sami posegnuti za čitanjem knjige....Uživancija!!!!
Evo i fotke:



S lijeva na desno: Snježana Husić, Anda Bukvić Pažin i 0zren Doležal....





Ozrenov sin pažljivo prati tatino izlaganje...

Pusa, vole vas L+B+G

ps: Recite da sam luda, ali meni uz ovaj post odlično paše ova pjesma:



Ljub, L+B+G

Novi roman Miljenka Jergovića "Nezemaljski izraz njegovih ruku"

knjigoljub.blog.hr

Miljenko Jergović
'Nezemaljski izraz njegovih ruku'
roman
izd. Fraktura
244 str
tvrdi uvez
129,00 kuna



Riječ izdavača


'Nezemaljski izraz njegovih ruku' pripovijeda o Sarajevskom atentatu, o našima i o njihovima, a ustvari o tome da su i jedni i drugi naši, i da je ubojstvo Franje Ferdinanda posljedica modernizacijske i prosvjetiteljske misije bečkih vlasti u Bosni. Princip, Čabrinović i drugovi djeca su svoje epohe, školovani na romanu devetnaestog stoljeća, na poeziji Walta Whitmana, na ruskim anarhistima i atentatorima… Beč ih je opismenio i pružio im priliku da osvoje i ostvare svoje iluzije. Nikada Bosna i zapadni Balkan nisu bili europskiji i bliži Beču, Berlinu i Parizu nego trenutak prije Principova pucnja.

Miljenko Jergović napisao je i roman i pripremu za roman. Ujedno ovo je i dokumentarni tekst nastao po nizu drugih dokumentarnih tekstova, a iz njega je zatim trebala nastati velika fikcija. Je li nastala? Je li sve ovo istina, ili je izmišljena pripovijest, omladinski avanturistički roman koji je tužno završio?

'Nezemaljski izraz njegovih ruku' jedna je od onih knjiga koja se čita, kojoj se vraća, koja tjera na razmišljanje i promišljanje, koja povijest ovih prostora propituje bez ideološkog bremena, koja pokušava shvatiti i razjasniti vrijeme te fikcijom oživiti ljude i događaje koji su možda odredili sudbinu kontinenta i nas samih.

“Spekulacije o mogućim tokovima istorije imaju smisla samo ukoliko nas dovode do dubljeg i sveobuhvatnijeg razumevanja onog jedinog toka koji se ostvario. Da bi se to desilo, život se mora posmatrati u širokom totalitetu. A baš to je uspelo Miljenku Jergoviću u knjizi Nezemaljski izraz njegovih ruku. Namera mi nije da pišem prikaz, već da u ovom času kada se na svim stranama našeg regiona preti i zvecka oružjem, ukažem na lekovitost Jergovićeve studije koja se čita i kao skica za roman, i kao traktat, i kao esej, i… ma čita se u jednom dahu!”
- Dragan Velikić




Trapezova škrinjica (3)

nediljkonedic.blog.hr



(Petar Bizumić, XI. SZOJ u Koprivnici i Čvor razbibriga broj 341, 21. VII. 1979., str. 3)



(Petar Bizumić, Vjesnikov kviz broj 304, 12. IX. 1983.)

Trinaest premetaljki s jednom odgonetkom

O, NAZNAČE PUT – GRETE SE SASTATI!
ZRAČE! NE? PUT TOGA SE SASTANITE!
TA ČUSTE: NE GASNE I OSTA „TRAPEZ“!
A NE SUSTA, ENO GA ČESTIT „TRAPEZ“!
TA SIGURNO SE ZNATE PA TE ČASTE!
A ČESTITASTE SAN TRAPEZU, NEGO!
NESTA ZANOS, TIGA TI SE PRETAČE!
NE ZNAČISTE – TE PROGUTASTE ASA!
ZANESE ČETRNAEST PUTA ISTOGA!
ČEZNU SASTAT SE I GONETAT' PERA!
GONETAČU, SASTANITE SE! – TRAPEZ
PA, NESRETNIČE, OSTA STAZA TUGE!
E, TA SUZA – NEGO . NAPET SRET, ČASTI! (slogovna)

(Petar Bizumić, SZOJ u Bjelovaru 1983. i Čvor križaljka broj 338, 14. XII. 1983.)



(Petar Bizumić, ZEN broj 6, 1. XII. 1984., str. 3)

Kolega

05

ned

11/17

Svatko nađe poruku na svoj način...

crnasvjetlost.blog.hr

Ne treba zazirati od čitanja. I u jučerašnjem postu nisam želio da krivim nekog tko ne zazire od čitanja. Već sam pomalo kritizirao neke pojedince koji možda zaziru od knjiga sa tematikom vampira i sličnih likova. Znam da možda postoje. A i želio sam da izrazim mišljenje da se i kroz likove kao što su ti vampiri i slično može opisati onaj istinski i pravi odnos koji bi trebao da vlada između pravih prijatelja, između članova obitelji. I među ljudima općenito. I zbog toga mi se ova knjiga o bratstvo vampira jako sviđa i preporučam je svima koji su je voljni pročitati. Da vide kako se ti likovi mogu promijeniti, kako mogu promijeniti svoje stavove u životu i život općenito. Kako se neki likovi naglo pojave u njihovim životima i promijene im dosadašnji život koji su živjeli i nađu pravi smisao u svom životu.

Svaka knjiga ima neku svoju poruku. U svakoj knjizi svatko može da doživi knjigu na svoj način. I iz nje izvući ono što je samo njega dojmilo, iščitati neku svoju poruku i doživjeti je na svoj način. Ja sam ovaj serijal knjiga o tom bratstvu doživio na ovaj način na koji sam pisao u prošlom postu. A kako će neki drugi čitatelj je doživjeti, to je na njemu i na to ima svoje pravo. Istina je da ima opisa borbe, tučnjave i seksa. I ne znam koliko je to primjereno ili ne. Svatko to doživljava na svoj način. Mene ti opisi borbe i seksa i ostali sličnih sadržaja ne smetaju. I u njima nalazim samo poticaj da se tako u životu ne može ponašati. I da u tome nema ništa dobro i da to treba izbjegavati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

40. Interliber

knjigoljub.blog.hr





Na ovogodišnjem jubilarnom 40. Interliberu , najvećem hrvatskom prodajniom sajmu knjiga koji se održava od 7. do 11. listopada 2017. u paviljonima 5 i 6 Zagrebačkog velesajma predstavit će se više od 300 izlagača na 13.000 m2 iz 16 zemalja.

Program događanja dostupan je ovdje






Tribina DHKP-a : Prevođenje književnosti za djecu

knjigoljub.blog.hr




Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svojim temeljnim zadatkom shvaća promicanje prevodilačke struke na hrvatskoj kulturnoj sceni, a kako to bolje ostvariti nego tragom iznimnih prijevoda? S tim ciljem Društvo je pokrenulo tribinu na kojoj se u nekoliko termina tijekom godine predstavljaju po dva zaslužna prijevoda koji u javnosti nisu dobili primjeren i zaslužen prostor. Svim je tim prijevodima zajednička golema predanost njihovih prevoditelja koji su im pristupili oboružani strpljenjem i nadahnućem, istodobno pedantni i kreativni.

Književnost za djecu, posebno ona za ranu čitalačku i predčitalačku dob često se marginalizira i svodi na razinu trivijalne i infantilne zabave, a knjige i slikovnice u tome kontekstu često poprimaju ulogu igračke ili komercijalnog artikla. Pri tome se zaboravlja da je rana literatura nemjerljivo važna u odgoju budućih čitatelja: djece – budućih odraslih - koja razumiju, vole i cijene pisanu riječ, koja kritički razmišljaju i postavljaju prava pitanja.

U općenito zanemarenoj dječjoj literaturi, mjesto prevoditelja često je marginalno do nepostojeće. I to je poseban problem, ako znamo da je riječ o kompleksnom procesu prijevoda i prilagodbe za posebnu vrstu publike, one najzahtjevnije.
Prijevodi dječje književnosti često se ne daju „ozbiljnim" prevoditeljima, i to je štetna i potencijalno opasna eskapada. Ali, na svu sreću, iznimki ipak ima, a to su gosti u ovom izdanju tribine „Tragom prijevoda", posvećenoj književnosti za djecu i mlade.

Dva konkretna teksta koja ćemo predstaviti su 'Grimmove bajke za male i velik'e Philipa Pullmana, u nagrađenom prijevodu Snježane Husić, te slikovnice planetarno popularne Julije Donaldson ' Što je bubamara čula', u već gotovo kultnom, silno nadahnutom prijevodu Ozrena Doležala.

Prevoditelji će nam govoriti o ljepoti bavljenja dječjom književnošću na raznim razinama, o tome što im znače prijevodi za male u kontekstu prijevoda za velike, gdje leže najveće zamke i najskliskiji izazovi te što svi zajedno možemo učiniti za bolji i ozbiljniji status ovoga važnog područja.

Tribinu moderira Anda Bukvić Pažin.



04

sub

11/17

Opera HNK

luki2.blog.hr

HNK; opera u četiri čina; "Adel i Mara"

Četvoročinska opera "Adel i Mara" jedno je od najvažnijih djela hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea. Romantičarski ep Bijedna Mara o nesretnoj ljubavi dvoje mladih, koje je napisao Splićanin Luka Botica temelj je opernog libreta Branka Radice. Naočit mladić, Turčin Adel i mlađahna kršćanka Mara iz Vranjica ugledaju se i zaljube na seoskom sajmu. Izvori za ovu dirljivu ljubavnu priču potječu iz 16. stoljeća, kada su postojala dva različita područja Dalmacije, mediteranski Split i grad Klis , koji je tada bio pod turskom vlašću.
Pjevači su bili odlični; opera nije preduga (trajanje: dva sata); jedino što mi se nije svidjelo: na kraju Adela obuku u maskirnu uniformu, što bi trebalo značiti da se zbog Mare odrekao svoje vjere i prešao na kršćanstvo zbog ljubavi....Mogli su ga obući u bilo što drugo, ne takve insinuacije na ratne sukobe Hrvata i Bošnjaka i na rat....:((((( Sve ostalo - super! (Ne možeš pobjeći od politike ni u kazalištu...Zapravo, tek tamo ne možeš pobječi od politike, jer je kultura i te kako ispolitizirana...). Više me ni ne ljuti - samo konstatiram...

Danas je svoju premijeru imao mamin poklon - zimski kaput....:))))



I za Mecu pjesma: :)))



To su ti malci iz "Pinkovih zvezdica":))))

Pusa, vole vas L+B+G

Uživanje u placu i knjizi

crnasvjetlost.blog.hr

Konačno da imam slobodnu subotu od posla. I da se malo opustim od njega dva dana. Ali ne ću o tome, vikend je za uživanje. Pa zato pokušavam uživati u slobodnim danima. I malo se smiriti od svega. Odagnati misli od svakodnevnih briga koje me brinu. Ujutro nakon dužeg vremena konačno da se malo prošečem gradom i obiđem naš lijepi varaždinski plac. Ima puno lijepih stvari. A i sve mlađih kumica na placu. Lijepo mi je vidjeti jednu mladu djevojku kako se trudi na placu prodati neke proizvode od povrća i voća. Što jako cijenim, jer vidim da je nije strah od posla. A i nekako mi nije dobar tjedan ako je ne vidim na placu kako prodaje. I ulijeva mi nadu u bolje sutra.

Konačno nakon dužeg vremena da malo i čitam neku knjigu. Još uvijek čitam 19 nastavak knjige "Bratstvo crnog bodeža". Serijal knjiga o bratstvu vampira koji se bore protiv nekih svojih nepriajtelja koji ih žele uništiti. A i o tome kako kroz serijal ti junaci prolaze kroz svoje osobne probleme, uspiju ih prevladati. Lijepo mi je čitati u toj knjizi i o tome kako su se spremni žrtvovati za svoje prijatelje, za samog kralja, pomažu se međusobno, brinu se jedni o drugima kao da su im rođena braća i sestre. Bez obzira na silne razlike koje postoje između njih. Taj serijal knjiga govori o nečem što u današnjem svijetu i stvarnosti ne postoji među nama ljudima. Koji smo postali otuđeni jedni od drugih i samo gledamo kako da podmetnemo nešto što će drugog dovesti u nepriliku, iskoristiti ga. Iz sebičnih razloga, samo da nama bude bolje. A to što će pri tome netko stradati, za to ih nije briga.

Znam da postoje ljudi koji će zazirati od knjiga takve tematike, da se tamo neki vampiri koriste kao neki junaci da se pomoću njih opiše kakvi bi morali biti. Možda zapravo i to što se kroz te izmišljene likove vampira i te događaje kroz koje prolaze i što se sa njima pokušava poručiti čitaocu o pravim vrijednostima koje bi morale vladati i među nama ljudima želi izbjeći sa suočavanjem da su ti neki pojedinci zapravo bez tih nekih vrlina. I baš ti pojedinci će osuditi postojanje takvih knjiga i govoriti da su zle i neprimjerene za čitanje. I tko zna što još. I to pokazuje više o njima samima, a ne o nama drugima.

Ne želim ih osuđivati, jer to mi nije cilj. Jer oni sami se moraju nositi sa svim tim svojim stavovima i sami sa sobom. Vampiri u stvarnom svijetu i ne postoje, oni su samo izmišljeni likovi, plod mašte i fikcije. Jer da stvarno i postoje, ljudskog roda ne bi danas bilo u takvom obliku kakav i postoji. A možda bi bilo i bolje da postoje, da dovedu u red ovaj naš današnji svijet u neki red, jer mi se nekako čini da je previše zastranio i skrenuo sa puta. Ali to je samo moje skromno mišljenje sa kojim se vi koji će te pročitati ovaj post ne morate složiti. I nije mi želja da ikoga uvrijedim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

PapaGuy

huc.blog.hr

Osjećao sam se usamljenim. Poželio sam kupiti neko živo biće da mi pravi društvo. Pas se činio kao prevelika obaveza iako je njegova ljubav neupitna. Mačke zaudaraju. Hrčci isto. Možda gušter, kameleon, tarantula... razmišljao sam. Na kraju sam uzeo kakadua. Stavio sam ga u dnevni boravak i pošao pripremiti objed. Kako je boravak spojen s kuhinjom mogao sam svog novog ljubimca držati na oku. Stavio sam u mikrovalnu lazanje iz Lidla. Brzo su bile gotove. Sjeo sam za stol i tek što sam prinjeo vilicu k ustima ptica započe:

Dragi Bože!
Hvala ti za tvoju žetvu i kruh svagdašnji što nam pružaš,
hvala Ti na najmanjem zrnu koje raste da bi nas nahranilo,
hvala Ti na toliko okusa i tekstura, boja i aroma.
Mi ostajem mali i ponizni nad svim tim čudima i poklonima što nam pružaš!
Amen!

Počeo je zobati zrnje.
Vilica mi se objesila od čuda. Je li on to upravo izrecitirao molitvu ili sanjam? Bit će da sanjam, uvjeravao sam se.
Pojeli smo hranu, svaki svoju, i više se nije oglasio.
Poslijepodne sam proveo uz televizor. Zatim sam otišao prošetati gradom, ništa zanimljivo, vratio se doma, ponovo gledao tv, dremuckao. Bilo je bliže ponoći kada sam se odlučio preseliti sa tvrdog kauča u spavaću sobu. Plahtom sam prekrio krletku. Od ispod se začuo tanušni dječji glas:

Sanak meki sada me zove,
neka Bog dragi čuva zidove ove,
nek' me zakrili i sačuva milošću svojom,
nek' me vodi kroz snove i kroz mrak
kad zora zarudi da budem jak!
Ukipio sam se od straha.

- Ovo neće ići – procijedio sam.


Sutradan sam se zaputio u Pet centar.
- Izvolite – reče prodavač vedrog raspoloženja.
- Prodali ste mi rabljenog papagaja – rekoh ljutito.
- Kako to mislite?
- Pa lijepo, prodali ste mi papagaja koji se moli svaki put kada pođem jesti ili kada pođem na počinak...
- A vi ne želite takvog papagaja – upita u prodavač čudu.
- Ne, nipošto, ja sam ateist - rekoh ponosno.
- Oh, trebali ste to napomenuti pri kupnji. Naime, kršćanske papigice pravi su hit. Nije u pitanju greška, mi ih proizvodimo, kao u ostalom i papige za sve druge potrebe. Zar niste čuli za najnoviji trend?
- Nemam pojma o čemu govorite.
- Dođite, pokazat ću vam.
Prodavač preko razglasa pozva zaposlenicu po imenu Ljerka da ga zamijeni na pultu, a mi prođosmo kroz vrata u dnu prostorije te se počesmo spuštati dugim, uskim hodnikom u podzemne prostorije. Ostao sam iskreno impresioniran. U podnožju zgrade nalazilo se prostrano postrojenje (veličine dva nogometna igrališta) za proizvodnju i dresing papiga. U pomno tempiranim inkubatorima uzgajala su se jaja, dok su u staklenim boxevima dreseri u bijelim kutama kondicionirali papige da se služe određenim frazama, parolama, stihovima...
- Imate li kakvih preferencija - upita me prodavač.
- Na što točno mislite – upitah sumnjičavo.
- Mislim, imate li kakav određen svjetonazor, nešto što vam je religijski ili kulturološki blisko...
- Paa... volim Beatlese... - rekoh ne mogavši se sjetiti ničeg pametnijeg u tom trenutku.
- Odlično, imamo Beatlese - uzvikne prodavač. – Pođimo!
Dok smo se kretali prema Boxu 66 jedna su vrata bila odškrinuta i ja začuh zbor od desetak papigica kako kao mujezin s minareta arlauču, pa potom kliču ALAH AKBAR!!!
Također, iz drugog boksa začuo sam papigice da pjevuše:
You can't always get what you want...
- Oh, imate i Stonse - prokomentirao sam.
Prodavač se osmjehne.
- Da, Beatlesi ili Stonesi, vječno pitanje. Kao i gdje si bio 91.?
Na trećem mjestu papigice su pjevale:
vjetre s Dinare hej zaustavi se...
Na četvrtom:
evo zore evo dana, evo Jure i Bobana...
Na petom:
ay Carmela...
Napokon smo pristigli do Boxa 66. Kada smo stupili unutra papigice zapjevaše:
Let me take you down/ 'cause I'm going to/ Strawberry Fields/ Nothing is real/ and nothing to get hung about...
- Dobre su, zbilja dobre – obradovah se iskreno.
Njihov dreser ponosno reče:
- Ove majušna bića u stanju su otpjevati šezdeset i šest najvećih hitova legendarnih Beatlesa, u notu, bez greške!
- Zar doista?
- Jamčim vam - reče dreser.
- Sjajno, uzet ću dvije da pjevaju dvoglasno, po mogućnosti u terci, kao John i Paul.
- Možda da uzmete i Georga – pripomene dreser – on može pripomoći s kvintakordima.
- Koji je George?
- Ima ih više. Ovi s bijelim ovratnikom, oni su George.
- U ostalom na tri dobivate dvadeset posto popusta – pridoda prodavač sa strane.
Pa to je sjajno, naprosto sjajno, rekoh i uzeh sve tri, i Johna i Paula i Georga.

Living is easy with eyes closed, misunderstanding all you see...

Karl Marx: vrhunski novinar, moralist i buržuj (uz nešto općenitog mudroslovljenja)

zoranostric.blog.hr

Moj facebook prijatelj, jedan od simpatičnih hrvatskih libertarijanaca (simpatičnih jer, kao i ja, zastupaju političke ideje beznadežno daleke od naših života u kloaki zvanoj Hrvatska), objavio je status u kojem spominje da je Adam Smith bio prvenstveno vjernik i moralni filozof, a tek na toj osnovi »otac klasične ekonomije« (tj. znanosti o privredi - a ne o "gospodarstvu", za što je važniji Aristotel).

Što je sasvim točno (a treba spomenuti i da Smith nije bio zagovornik apsolutne slobode tržišta); ali je dodao, kao navodnu opreku, da je Karl Marx, koji je rekao da je kapitalizam nemoralan, a slijede ga današni "socijalisti" (pri čemu je, koliko kužim, u toj pojmovnoj shemi "socijalist" svatko tko nije libertarijanac) »tip koji u životu nije radio a financirali su ga drugi i zagovarao je nasilje«.


Moral, etika i pravda

karl-marx-at-workPrva stvar jest, da je Marx uistinu također "moralist", ili filozofski točnije etičar (čak i Milan Kangrga je pred kraj života prihvatio termin "etika", a ne samo "revolucija"), jer je njegov društveni i politički aktivizam, teorijski i praktični, bio vođen određenim shvaćanjem pravde.

(Etika traga za univerzalnim načelima, moral je partikularistički. To je sukob onoga što je homo sapiensu prirodno, naime da za odnos prema ljudima naše grupe očito vrijede drugačija načela nego za odnos prema drugima, i poopćenja na odnos prema ljudskom rodu kao takvom, što postoji kod svih velikih etičkih učitelja, kao što su Budha, Sokrat i Ješua: »ne čini drugom ono što ne želiš da drugi tebi čini«, pri čemu je "drugi" svaki pripadnik roda homo sapiens - može biti napisano velikim slovom, kao "Drugi", tuđ, neobičan - a ne samo tvoga plemena.)

Ideju pravde bismo, u jednoj gruboj modroslovnoj shemi, mogli uvrstiti kao četvrtu temelju ideju uz platonove istinu, dobrotu i ljepotu; a od prve tri se razlikuje time, što je usmjerena na spoznaju onoga što treba biti, a ne onoga što jest (dihotomija Is/Ought koju je jasno i jednostavno formulirao David Hume - koji je među inim Imanuela Kanta »trgnuo iz dogmatskog drijemeža«; Kantu je slijedio Hegel; dio Hegelovih učenika prozvali su se "mladohegelovcima", a iz tog kruga je izrastao Karl Marx - i prerastao ga, jer ostali su zaboravljeni).


pozitivni pojam slobode: "Budi ono što nisi"

Kapitalizam tjera ljude da se ponašaju protivno etičkom načelu slobode, shvaćena na način "pozitivne" slobode kako su to shvaćali mladohegelovci razvijajući ideje Kanta i Fichtea (a nasuprot Hegelovoj slobodi kao "spoznatoj nužnosti"): ne samo da svaka osoba mora uživati osnovna ljudska prava na život, slobodu, svojinu, sigurnost, traženje sreće, ravnopravno takmičenje za razne društvene položaje, mišljenje, vjeru, otpor tlačenju… što su promovirali osnovni dokumenti američke i francuske revolucije (ne slažu se svi oko svih prava s liste!), nego i to, da svaka osoba mora uživati slobodu i dapače treba koristiti slobodu da razvija svoje ljudske potencijale i potencijale drugih. Čovjek treba biti više od onoga što prirodno jest: hegelovski, biti ne samo po-sebi (njem. ansichsein) nego i za-sebe (fürsichsein), čemu se Sartre dodati i za-druge (franc. pour-autrui).

Biti slobodan nije samo pravo, nego i dužnost; čovjek nije naprosto dan (njem. gegeben) nego zadan (aufgegeben), zadatak je sebi samom, što je distinkcija koja potječe od Kanta, a u 20. stoljeću razvili su je egzistencijalisti, te je nasuprot totalitarističkoj težnji staljiziranog "dijamata i histomata" Sartre ontološki utemeljivao da svaki čovjek treba razviti i slijediti vlastiti "projekt" koji njegov/njezin život čini jedinstvenim.

Filozofi kao Kangrga i drugi jugoslavenski (a ponajviše hrvatski) praksisovci analizrali su djela mladog Marxa, koji je filozof a ne ekonomist.

Moralistički: trebamo pomagati malenima; etički: čovjekova je dužnost da »ne ide malen ispod zvijezda« (u pjesmi "Opomena" A. B. Šimića izražena je svijest o dvije stvari za koje je Kant rekao da izazivaju divljenje: »zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni«, ali i poetska žudnja da se dihotomija prevaziđe: »Na svom koncu / mjesto u prah / prijeđi sav u zvijezde.«).


U vrhu svjetskog novinarstva 1850-ih

karl-marx-new-york-daily-tribuneDrugo, Karl Marx je povremeno ljenčario i tulumario, te živio od financijske pomoći Friedricha Engelsa (treba imati u vidu da je živio kao politički emigrant; te: zašto bi bilo moralno pogrešno živjeti od pomoći prijatelja, a ne recimo od nasljedstva koje ti je ostavio otac?), ali je nesumnjivo bio vrlo marljiv radnik.

Među inim, malo se spominje da je bio ne samo novinar, nego je u tome bio i vrlo uspješan: tijekom 1850-ih je spadao u sam vrh svjetskog novinarstva, jer je bio dopisnik najtiražnijih novina na svijetu!

U ediciji "Penguin Classics" je 2008. objavljena knjiga "Dispatches for the New York Tribune: Selected Journalism of Karl Marx", koju je uredio Jim Ledbetter. Marx je bio novinar i urednik novina u manjoj ili većoj mjeri čitav život, od 1842, kad je počeo pisati za Rheinische Zeitung, kojem je ubrzo postao glavni urednik.

Taj novinarski rad, kako je kasnije pisao, bio je bitan za njegov misaoni razvoj. Tada se prvi put morao baviti "materijalnim interesima", za što nije bio pripremljen prethodnim svojim studijem i istraživanjima filozofije, prava i teologije. To ga je učinilo sposobnim razumjeti o čemu piše pragmatični sin biznismena Friedrich Engels u knjizi "Položaj radničke klase u Engleskoj", objavljeno 1845..

Urednih dnevnih novina "The New York Tribune" Charles A. Dana upoznao je Marxa godine 1848, kad je posjetio Köln. Nekoliko godina kasnije, pisao mu je iz SAD i ponudio da bude redovni dopisnik. Marx je radio taj posao od 1852. do 1862.. Nije to bilo nešto usputno. "The New York Tribune" je tada izlazio u 200.000 primjeraka i bio je najtiražnije novine na svijetu! Tijekom deset godina, za njih je napisao 350 članaka (Engels je napisao 125, a 12 su napisali zajedno).

Novinarstvo je tada, naravno, bilo drugačije: tekstove su preko oceana prevozili parobrodi, tada još nova i skupa izmišljotina, zahvaljujući čemu su se pojavljivali u tisku već nakon 10-15 dana, a ne nekoliko mjeseci.

Marx se savjesno trudio prikupiti podatke za svoje članke, koliko su mu u u to doba mogli stajati na raspolaganju (pisao je ne samo o Njemačko i Engleskoj, nego i o Rusiji, Indiji, Kini idr.). Trudio se dati svojim čitateljima cijeloviti uvid u tijek događaja, na način specijaliziranih novinara koji prekoračuju granice pukog izvještavanja i tragaju za onim što se naziva "u pozadini vijesti". (Tako i ja radim, dozvolite mi neskromno isticanje, na blogu i fb stranici "Ekološka ekonomija" - naporan rad, za koji međutim nisam plaćen, pa se s određenog etičkog stajališta to i ne priznaje kao pravi rad.)

The New York Tribune su bile politički angažirane progresivne novine, sa sklonošću "utopijskom socijalizmu", ali i snažnom religijskom notom. Bili su angažirani za ukidanje ropstva, protiv rata, protiv alkoholizma, duhana, prostitucije i kockanja. Razvijajući ozbiljno novinarstvo, nasuprot senzacionalističkim rivalima Herald i Sun, uveli su niz inovacija, među inim angažiranje stalnih dopisnika iz inozemstva.

Marx je objavljivao i u više drugih novina, iako neredovito. Ledbetter kaže da on ima svoje ugledno mjesto i u povijesti novinarstva. Knjiga "Karl Marx Dispatches for the New Yor Tribune" dostupna je na netu kao pdf.


Etika, nasilje, socijalisti i komunisti

Marx- Damn you Bourgeoisie!Glede pak Marxove "moralne filozofije" tj. etike, te nasilja, ne zaboravimo u koje je doba odrastao, formirao se kao osoba i napisao "Komunistički manifest": u to je doba, 1830-ih i 1840-ih godina, feudalizam bio još vrlo jak, a s druge strane radnička je klasa, pedeset godina nakon Adama Smitha, bila u najgorim mogućim uvjetima. Kapitalisti su bez pardona koristili nasilje kad su se radnici bunili, te su sustavno odbijali mjere u korist radnika, čak npr. i zakonsko ograničenje rada u tvornicama djece ispod 12 godina na najviše 12 sati tjedno.

To je, kako sam gore već spomenuo, u svojoj knjizi opisao tada 25-godišnji Friedrich Engels, jedan od onih bogataša koji su osjećali da nije pravedno što su u toliko privilegiranom položaju. Engels je bitno utjecao na Marxa da se okrene filozofskom (moralističkom, etičkom, sociološkom, ekonomskom) promišljanju situacije proletarijata.

Kome je stalo do pravde, treba se za nju boriti. Ako nosioci nepravde koriste nasilje, ponekad će ga trebati koristiti i zastupnici pravde. To je naravno stari i nerješiv problem metode, koji vodi do teorijske aporije i nema jednostavnog razrješenja. Ali čak i i Mahatma Gandhi učio, da u nekim situacijama jest opravdano posegnuti za nasiljem.

"Socijalisti" su u ono doba bili uglavnom dobrodušni ljudi iz viših slojeva, koji su propovijedali, u raznim modelima, ono što smo u doba režima koji se pozivao na marksizam zvali "utopijski socijalizam": "moralistički"/etički stav, da je dužnost bogataša da djelom svojih prihoda pomažu siromašnima, da je dužnost kapitalistima da pruže svojim radnicima podnošljive radne uvjete, pristojne prihode i druge životne olakšice.

Kao "komunisti" su pak tada bili imenovani bijesni siromasi ("Bijesni", franc. Les enrages, su bili jedna radikalna grupacija u Francuskoj revoluciji), koji su, manje ili više artikulirano, željeli oteti bogatašima imovinu i podijeliti je siromasima. Strah od "komunizma" tj. (uglavnom neartikuliranog) bijesa širokih masa uistinu je vladao 1840-ih, pa su vladajući zbog tog straha pristajali na ustupke, npr. i u Hrvatskoj, ukidanjem kmetstva 1848..

Nasuprot feudalizmu, Marx je bezrezervno na strani kapitalizma: neke njegove stranice su vrlo rječita apologija kapitalizma.

Glede nasilja, i feudalci i kapitalisti tada su ga, a i kasnije, bez pardona masovno koristili protiv potlačenih.

Ipak, tijekom slijedećih desetljeća, dok su Marx i Engels još bili živi, stvari su se, i za radnike, pomalo počele popravljati. Njihovi idejni protivnici, ali i i oni koji su se na njih pozivali kao socijalni demokrati, "revizionisti", pristaše reformnog puta evolucije a ne revolucije (npr. fabijanci iaustromarksisti), postigli su više u poboljšanju uvjeta života radničke klase i napretku čovječanstva nego radikali. Obje strane (bogataši i siromasi, kapitalisti i radnici, progresisti i konzervativci) moraju biti spremne činiti neke ustupke da bi se opća razina nasilja u političkom životu smanjivala. U suprotnom, može doći do eskalacija i eksplozija.


Dijagnoza, prognoza i terapija

Karl i Jenny MarxMarx je bio izdanak svoga vremena, ali i vrlo marljiv radnik. Naporno je radio kopajući za podacima iproučavajući literaturu da bi razvijao svoje teorije. Dao je neke izvanredne uvide. Njegova metoda kritike političke ekonomije je i dalje važno sredstvo dijagnoze temeljnih slabosti kapitalističkog poretka; npr. nakon financijskog sloma 2008. mnogi su ponovo čitali Marxa, njegove analize o kapitalističkim ciklusima i krizama te, specifičnije, o odnosu stvarno i financijskog kapitala (u trećoj knjizi "Kapitala", koja nije tiskana za njegovog života pa je malo čitana). Od brojnih novijih napisa, vidi npr. članak Are We All Marxists Now? na mrežnom sjedištu "The Imaginative Conservative".

Ali pokazala se kao slabo sredstvo za prognozu i dijagnozu, jer zanemaruje neke važne aspekte kapitalizma i liberalizma (koji se s vremenom spojio s demokracijom): šumpeterevsko "kreativno razaranje", poduzetništvo, inovativnost, osobna sloboda, sustav podjele vlasti koji ograničava opasnost od bjesomučnih svemoćnika.

Revolucionarno nasilje je pak, čak i kad ga se može opravdati kao odgovor na nasilje vlasti, vrlo rizično sredstvo jer iz sredstva otpora tlačenju prelako postaje sredstvo tlačenja.


Nešto o Marxovom osobnom životu

Imao je raznih osobnih mana. Previše je pušio, povremeno se napio, povremeno bio neodgovoran, često arogantan, netolerantan prema idejnim protivnicima, nerijetko brutalno sebičan, napravio je dijete svojoj služavci - prilično tipičan buržuj onoga doba. (O njegovom osobnom životu, knjiga tiskana 2011. koja je dobila Pulitzerovu nagradu za biografiju: Mary Gabriel: "Love and Capital: Karl and Jenny Marx and the Birth of a Revolution".)

"Existencial Comics" je vrlo zabavan strip, koji se bavi filozofijom. Treba imati osnovna znanja o povijesti filozofije, da bi se moglo pratiti; ali često su uz strip i korisna kratka objašnjenja.

Ovo je zgodna priča, sigurno ne baš 100% istinita, ali blizu: The 100% True Story of the Writing of the Communist Manifesto. Jest povremeno bio nepouzdan, ali na kraju je napisao obećani program.

Kasnije je, radeći na "Kapitalu", bio i previše savjestan, što je produljivalo rad ("zatezalo", engl.: procrastinator); ne bi mogao opstati kao novinar danas, a ni kao znanstvenik, jer treba redovno objavljivati radove i biti citiran.

Bio je vizionar, ali ipak dijete svoga doba. Kao i mnogi drugi značajni ljudi u povijesti, u nekim stvarima može nam biti uzor, a u drugima ne; ali svakako ne idol.

03

pet

11/17

Buri, praskozorje

artbystarakost.blog.hr

- U nekim je svijetovima ispravna evoloucija života - reče Čarobnjak Čirilo Bum - međutim u Svijetu Fantazije gotovo sve je nastalo istovremeno, biljke, zvijeri, nebo, planine i mora. Misao Pramajke stvori tako i Burija, prvog pračovjeka. Bilo je to golemo biće izuzetne fizičke snage ali male intiligencije i razuma, njegove postupke su određivali jaki instinkti. Upravo i takav je trebao biti da preživi u kovitlanju sirovih energija koje su dizale mora i rušila brda. Buri je imao sposobnost diobe, poput današnjih ameba. Kako je vrijeme prolazilo, od Burija postanu divovi, ljudi, patuljci, vilenjaci i ostala bića koja nazivamo čovjekolikim a koji i danas nastanjuju naš Svijet Fantazije.
- Zar je odvratni gnom moj daleki rođak? - zapitah ga grozeći se i od same pomisli na gnoma i njegov smrad.
Čirilo Bum se samo nasmiješi onim osmijehom koji krije odgovor. Potom se zaustavi kod grma ruža mirisnica u punom cvatu. Dugo je stajao uživajući u njihovom mirisu, kao da je odsutan sa ovoga svijeta. Odoh se okupati u obližnjem jezeru pa prema svojoj kući.

U 2018. IZLAZI MOJA 6.KNJIGA!!!

knjigoljub.blog.hr




U 2018. IZLAZI MOJA 6.KNJIGA!!!

Nakon što je lani financijskom potporom omogućilo ovogodišnji izlazak moje 5.knjige (knjiga mojih kritika stranih proznih knjiga "Paralelni svjetovi"), Ministarstvo znanosti je mom izdavaču Litterisu upravo odobrilo sredstva i za moju 6.knjigu - iduće godine, dakle, izlazi knjiga mojih eseja o pojedinim aspektima hrv.izdavaštva i književnosti i mojih kritika domaćih proznih knjiga (naslov će vjerojatno biti "LIB(r)IDO" iako je knjiga bila prijavljena na natječaj pod radnim naslovom "Biblioskop").

Popis svih "sretnih dobitnika": OVDJE





02

čet

11/17

Nema naslova

evezmajevska.blog.hr


evo i danas žvaču svilu u staklenim ramovima, mila.
griju imena makazama.

Srozavanje

huc.blog.hr

Zakon tržišta

Sve do nedavno na su mom katu
dvije gospođe pružale jezičnu poduku i prevodile s
francuskog, ruskog, engleskog i vice versa
da bi naglo, gotovo preko noći, nestale
bez pozdrava, bez doviđenja druže, doviđenja
na svijetu ima mnogo zla, svaki korak prati nova prijetnja
na ovom svijetu sreće nemam ja.
zatim se pojavio zet vlasnice stana.
stariji gospodin koji se predstavio kao gospodin Von Tzschmar reče da namjeravaju ponovo iznajmiti prostorije
te da će dati sve od sebe kako bi pronašli nekog jednako tihog i pristojnog
poput tih krasnih prevoditeljica.
bravo, rekoh u dobroj vjeri.
idući tjedan pridošle su tri mlade žene.
snažan muškarac pomogao im je s useljenjem. iznio je iz kombija vešmašinu,
konstrukciju za sušenje veša i ostale stvari.
poduzetnice nisu gubile vrijeme, već sutradan su počele s radom.
muškarci raznih dobnih skupina,
raznih naroda i narodnosti,
pa čak Arapi, crnci i Azijati počeli su zabunom kucati na moja vrata
tražeći masažu sa sretnim završetkom.
gospodo to vam je na kraju hodnika, ovdje možete dobiti samo masažu šakama
s nesretnim završetkom, rekoh
dok su se iza mene, obasjane suncem
blještale dvije divne kromirane štange utega za bench.
ah, sorry, sorry….
sorry!
sorry!
napokon sam i sam pokucao na vrata Salona.
prenaglašeno našminkanoj dvadesetogodišnjakinji rekoh:
slušaj sladkore, krajnje je trenutak da nakačite jasno uočljiv putokaz ka Armidinim vrtovima
vaši me jebežljivci prekidaju u kontemplacijama o Smislu života
to me čini nervoznim
ne želimo da se u hrvatskoj ponovi nedavni slučaj iz Las Vegasa
sh-boom sh-boom taga-daga-da
life could be a dream
sh-boom sh-boom
you know what I mean
da, da, gospodine, učinit ćemo to, svakako ćemo to učiniti
rekla je ustrašeno.
i doista, postupile su po upozorenju te isti dan označile pristup do svojih internacionalno-prostitucionalnih odaja.

time problem bi riješen. zakratko.


Rastu deca

iz đačkog doma Franje Bučara na Krugama
u rukama polugolog srednjoškolca
- razigrana harmonika!

ori se lokalni napjev!

kasno ljeto 2017. godine
nešto bliže 22h.

«zemlja koja ima ovakvu mladost
ne mora brinuti za svoju budućnost.»



Schumannova druga simfonija ili ako predugo gledaš u ponor, ponor se zagleda u tebe – pomračenja

Schumann je povratio muzičke znakove
opet si jeo note, ukori ga Clara, koliko smo puta rekli da nema toga
prvo Vincent jede boje
otruje se onim prokletim molibdenom
odreže si uho, potom
Nietzsche iz Torina piše mladom Kaiseru
dragi moj gospodine, izvo'te doći u Rim i osobno me ustrijeliti
uostalom, smatram da Njemačku treba strpati u luđačku košulju
u potpisu Antikrist
Raspeti
Neman
Dinamitni
Dioniz
Holderlinu se također smračilo
zatvorio se u svoju kulu bjelokosnu i neće van
velim ja, ne idu teologija i helenizam ruka pod ruku
sanja sunce juga, grčki mu junaci na raport pristižu
kada je pjesnik ujedno i mislilac-erudit redovito šene umom, to je tako
Kleist /još jedan zatrovan Grcima!/ eno upuca svoju družicu Henriette Voge, potom sebi prosvira glavu
Andreas vadi džepni nožić i bode se u srce pred Loue
Salome kuca na vrata susjeda u potrazi za liječnikom
Strindberg piše Okultni dnevnik
Hugo priziva duhove
Artaud zavija kao gladan vuk u ludari
Heidegger, Hamsun, Zweig
briju na Hitlera u ampedeklu
Pound
na fašizam
a sada i ti Roberte jedeš note
ja stvarno ne znam što ću s vama dečki
brate, k'o djeca ste!
jedino je Bhramas od svih vas donekle normalan
osim što gaji sklonost prema starijim ženama

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se