Zvone Radikalni

Počinje još jedna izborna ludnica u Hrvatskoj. Lokalni izbori, iako još osam mjeseci daleko, takoreći „samo što nisu“ i političke elite su već započele pozicioniranje u utrci za „povjerenje“ birača. Posebnu zanimljivost ovaj put donosi novost u hrvatskom izbornom sustavu – neposredan izbor gradonačelnika i načelnika!

Da li je to korak u pravom smjeru će pokazati vrijeme, ali (teorijska) motivacija je posve jasna – ljudima se daje mogućnost da izaberu „glavnog i odgovornog“, a zauzvrat postoji jasna odgovornost za rezultate ili (ne daj bože ;-) njihov izostanak. Pomak ka executive stilu upravljanja, koji bi (opet, u teoriji) trebao biti efikasniji.

Amerikancima je tako nešto ugrađeno u DNA, ali kako smo mi ipak nešto više „komitetski“ nastrojeni, istovremeno s uvođenjem njegovog neposrednog izbora gradonačelniku su smanjene ovlasti, odnosno gradskom vijeću je dana veća mogućnosti kontrole njegovog djelovanja!

Mora se reći, zanimljiv odabir - s jedne strane se neposrednim izborom daje legitimitet i posljedična odgovornost, a s druge strane se ostavlja mogućnost za „podrezivanje krila“ kako se ne bi neka „za(b)ludjela ptica“ previše zalaufala :-).

Tu je i zanimljiv problem kohabitacije gradonačelnika i vijeća u kojem gradonačelniku oporbena stranka ima većinu. Tko je u konačnici glavni šef, i čija je zadnja ja moram priznati da (trenutno ;-) nisam do kraja upućen, ali siguran sam da će se naći netko da detaljno objasni.

Kako god okreneš, iako će gradonačelničke utrke biti glavna priča (a zna se i koja točno će biti „najglavnija“ ;-), ni izbori za gradska vijeća neće biti nebitni, čak dapače.

I to je, štono bi literarno rekli – uvod.

Rasplet će se odigrati u jedan dan, tamo negdje u petom mjesecu sljedeće godine (čini mi se da je 10.5. taj datum), što, opet literarno gledajući, praktički cijelu „priču“ o lokalnim izborima sažima u jedan jedini prozni element – zaplet (Amerikanci su 2000-te, u pravoj holivudskoj maniri, „odlučili“ rasplet učiniti malo duljim i, jel'te „holivudskijim“, ali nadam se da mi nećemo tim putem ;-)

A gledajući iz osobne perspektive, taj zaplet bi mogao ispasti jako zapetljan!

Jer, Milana Bandića u Zagrebu nitko ne može pobjediti! Ispetljao bi se taj mačak nekako čak i da ga „nađu s mrtvom curom, ili živim dečkom u krevetu“ :-). I to ne zato što je on toliko dobar (LOOOOL), već zato što nema alternative!

Ko će???

Radimir Čačić jest politički teškaš, ali smjeniti Bandića da bi izabrali „Bandića“ ... pa i nije neki potez (je, je, čovik uči dok je živ :-). HDZov Mesić (Jasen ?), eto, ni u ime mu bez guglanja nisam posve siguran, triba li što više reći ... a vidio sam i dr.sc. Dragana Kovačevića u Dnevniku neki dan (ček, ček, jel se on ono nešto bio pojavljivao na pollitici pa podvio rep i nestao glavom bez obzira ;-) ... ima li još koga ... aha, čuo sam nešto o Peri Kovačeviću kao kandidatu, ček, jel' ono HSS-a ili HSLS-a ? :-)))

Ahem ... dakle, još četiri godine Milana Bandića!

A opet, sto mu debeljuškastih praščića, pa zar uz toliko škandala i toliko (naših!) šoldi zamračenih sa strane, da se toj korumpiranoj kliki ne može staviti soli na rep? Izgleda da ne može :-(. I ne triba puno pojašnjavati zašto – frka je! Vidiš što se desilo Rađenoviću i Miljušu – pa ti sad iznosi šporkicu u novine (a evo danas i Galinca iz Industrogradnje izmlatilo šipkom po glavi!). Kad se to zbroji s korporativnim interesom medija („A čuj, ne bi mu se valjalo previše zamiriti, možda on na kraju pobjedi“), i ulizničkim stilom koji vlada na HTVu ispada da se tu ne može puno napraviti. Doduše, ovisno o dinamici utrke, drugi krug, jer sumnjam da Bandić može iz šuba preko pedeset posto, bi mogao biti zanimljiv, ali živi bili pa vidjeli.

Što znači da preostaje bitka za vijećnike u Gradskoj skupštini, a tu bi već i MOJ GLAS mogao imati neku važnost :-).

Kome ga dati?

Jednostavno - onome čija mi politička platforma bude najprihvatljivija :-). O tome sam već pisao u sada već davnašnjem postu „Kakvu stranku želim – iliti What makes me tick“ , ali taj „manifest“ u ovoj situaciji nije prikladan :-).

Jer, ovdje se ipak radi o lokalnim izborima!

Naime, na parlamentarnim izborima value issues (religija, partizani/ustaše, abortus, istospolni brakovi) itekako imaju smisla i predstavljaju, barem meni, a vjerujem i većini birača vrlo važan faktor u odabiru preferirane političke opcije. Međutim, kad pričamo o izboru gradonačelnika i ljudi koji će upravljati gradom, fokus je, ili bi bar trebao biti, na drugim stvarima.

I onda sam dao sebi malo misliti ...

Što bi to potencijalni kandidat treba reći/napraviti da privuče moju pažnju?

„Napraviti ćemo toliko i toliko novih vrtića, bolnica, cesta ... bla bla bla“ – jok malac, Zagreb je zadužen do guše i uz rusvaj na svjetskim financijskim tržištima, buđenje će biti VRLO, VRLO BOLNO!

„Obećajem da ću iskorijeniti mito i korupciju i savladati tu neman koja nam ruje po utrobi“ – lipo rečeno, ali obećanja smo se već naslušali, a i narod lipo kaže - obećanje ludom radovanje.

„Efikasnijom upotrebom postojećih sredstava ću postići da poteče med i mlijeko“ – ovo je Čačić-line i koliko god za rezanje „balasta“ doista bilo prostora, it ain't gonna happen ;-)

„Boriti ću se za POTPUNU TRANSPARENTNOST trošenja gradskih novaca“

Opala!!! Ček, ček, ček – ko je taj malac koji tako progovara? I kako to on misli - boriti se za transparentnost! Pa svi su za „transparentnost“ – kad spominju mito i korupciju to im je u svakoj drugoj rečenici. Svima!

„Jest, istina, svima su puna usta transparentnosti“ – nastavlja taj malac kapitalac – „ali ja imam radikalan plan – SVE NA INTERNET!!!“.

Hm, zanimljiva ideja ... i što sam o njoj više razmišljao, sve mi se više sviđala. Zamisli ti to ... da se podaci o svakom javnom natječaju i svakoj javnoj nabavi (dakle, sve ono što se kupuje/plaća novcima poreznih obveznika) moraju objaviti na internetu!? Zajedno s podacima o svim danim ponudama, i naznačenim razlozima zbog kojih je odabrana baš jedna od svih tih ponuda – bilo da se radi o natječaju za izgradnju mosta preko Save, bilo da se radi o natječaju za redekoraciju nekog gradskog ureda, bilo da se radi o nabavci nove flote automobila ili o kupovini stotinu računala za neku školu.

Eeee, to bi bilo nešto :-)!

Tehnološki, stvar je prilično jednostavna i uz današnje stanje mrežne (a i sigurnosne) infrastrukture prilično lako izvediva.

Politički, barem na prvi pogled, također ne bi trebalo biti nikakvih problema! Uostalom, kao što smo već ustanovili, svi su „za transparentnost“, a lako je moguće da i EU po tom pitanju ima svoje zahtjeve tako da politička volja za realizaciju tog projekta ne bi trebala biti upitna?

Ali, to je naravno samo na prvi pogled jer cijela je ideja posve utopijska. Nema, naime, ama baš nikakve šanse da bi naše korumpirane (lokalne) elite pristale da se njihovo prljavo rublje tako lijepo javno razastre ... for all to see! Pa da se vidi kako su se lijepo priključili na „gradsku sisu“, dostizući dolce vita nirvanu za sebe i sve svoje poltrone, dodvornike i pridvornike (a pogotovo priležnice ;-).

Pred Zagrebom, naravno, stoji puno problema koji urgentno zahtijevaju rješenje (parking, smeće, prijevoz, vizija razvoja?) i ovo vjerojatno nije stvar koje će prosječnom biraču prva pasti napamet kad bude razmišljao o onome što očekuje od kandidata na ovim izborima (ceste, vrtići, škole?), ali meni se nekako čini da mito i korupcija na području javne nabave čine srž problema koji muči ne samo Zagreb, već manje više sve naše lokalne (i ne samo lokalne) zajednice.

I dok se taj problem ne riješi, nema nade za bolje sutra!

Hoće li se na ovim izborima pojaviti netko tko će se odmaknuti od deklarativne borbe za transparentnost i ponuditi neka konkretna rješenja?

Eeee, to tek treba vidjeti ... ali ako (kad?) se pojavi, na moj glas svakako može računati!