Zvonin dnevnik

petak, 23.04.2010.

Dvoličnost - užas 21. stoljeća

Još jedan tjedan škole (pakla) je iza mene...nezz kaj da pišem...jednostavno se želim izvaliti u krevet i spavati...ne da mi se nikaj...al dobro...da mi se pisat..xD
Danas sam baš razmišljala o dvoličnim ljudima...
Kako se postaje dvoličan...neki poremećaj,ili je kriva obitelj ili neki vanjski utjecaj...
Mislim da je krivo sve troje...
Ako obitelj utječe tako na tebe,imaš svoje pravo glasa,svoj mozak...možeš se oduprijeti,imaš svoj stav,svoj mozak,svoj glas,svoje "ja"...isto je i s frendovima,ako je on dvoličan tko ti kaže da se ti moraš družiti s njim ili pak postati kao on?!??
Poremećaj ličnosti,svoga "ja" to,je to...

Kako ja to znam??!? Pa dvoličnost je veoma zarazna bolest koja je u svijetu već zarazila 51% čovječanstva...
Oni "jednolični" oprez !!!
Ostalim 49% ljudi želi sreću da ostanu svoji...
Jer zapamtite:
KLJUČ DO SVAKOG SRCA JE BITI SVOJ ,BEZ PRETVARANJA!!!!!!!

| Komentari (13) | troši boju. | 0svježi |

petak, 16.04.2010.

Kako?

Kako objasniti nešto neobnjašnjivo?
Kako objasniti što je to prijateljstvo nekome tko nikada nije nikome bio prijatelj...Pravi prijatelj... Čovjek koji bi se žrtvovao za onoga kojega naziva svojim prijateljem... Kako to reći čovjeku koji nikada nije imao osjećaje za nekoga drugoga osim za istog i sebičnog sebe...
Kako njemu pokazati pravu vrijednost prijateljstva??
Kako mu prikazati tu magičnu silu??
Jednostavno...Budi mu prijatelj...
Sada slijedi onaj pesimistični dio posta...
A što ako ta osoba ne zaslužuje tvoje prijateljstvo...
"Kontenjer"je u ovome postu ta osoba koju sam ja zvala svojom prijateljem i prije godinu dana,da trebe, dala bi život za nju...
Sada da prijeđem na stvar,u ovih 8 godina u ovom mom razredu razne sam ljude nazivala svojim prijateljima... I svi su me redom razočarali... Znam,znam...nisi trebala odustati od njih,daj im 2. priliku...Kao da nisam,pružila sam im 10. i sve su ih profučkali...Danas se zbio vrhunac...
Pisali smo test iz zemljopisa,usrani petnaestminutni, i nitko nije imao pitanja...barem smo tako mislili...
I tako je nakon povijesti došao tjelesni...Odbojka kao i obično...od toga ožedniš...i tako sam ja ništa ne sluteći zakoračila u tu "Pandorinu kutiju"-.-
Tamo je bila Marina,Ivana i "kontejner" nešto su šuškale i čitale...
"Kontejner" i Ivana su iskoračile iz slačionice i ostale smo samo Marina i ja...
Tada mi je marina došapnula da ima pitanja i pokazala mi ih...nije ni 2.minute prošlo..."Kontenjer" na vratima dere se iz sveg glasa: "Kurvo jedna što joj pokazuješ želiš li da cijeli razred zna i da ja budem kriva" i istrgnula joj je bilježnicu iz ruku...
I to vam je moj razred...Hrpa luzera,i poneki pametni ,ali sebični i kretenski nastrojeni štreber koji samo gleda svoju guzicu,i ja...
Zapela...
Ali kako sam izdržala ovih 7.godina izdržati ću još 2. mjeseca... I napokon se maknuti od njih...

Napokon sam shvatila,trebaš biti dvoličan da bi opstao u mom razredu...
Ali ja se nedam...

glitter-graphics.com

| Komentari (12) | troši boju. | 0svježi |

subota, 10.04.2010.

hmm...ponovno škola...neeeeee

I cant live, If living is without you...

Kako da nekome opišem koliko ja mrzim školu...NIKAKO...
Sa sigurnošću vam mogu javit da ja nemam pravog frenda tamo...
nažalost...Neki dan sam kopala po sobi i nisam mogla vjerovati što sam našla...svoje stare dnevnike...većina se vas pita "Dnevnike,zašto množina??"
e pa ja sam jednoga dana odlučila pisati dnevnik...ne znam od kuda mi je došla ta glupava idea,ali je došla to je najvažnije,to je slično onome kada sam htjela sladoled pa je moj tata morao usred noći obilazit slastičarnice,ali to je druga priča...xD I tako sam ja počela pisati dnevnik...pisala sam o mojoj tada naj frendici Petri...Pisala sam takve slatke gluposti..."Petru volim...kao sestru koju nikada nisam imala..."i takve gluposti...I onda sam ga izgubila i počela pisati novi dnevnik...
U međuvremenu Petra me izdala i time dokazala da mi nije sestra ni u najopširnijem smislu te riječi...Bila sam tužna,jako tužna...
Taj drugi dnevnik ovijen tugom je također izgubljen i onda sam odustala s pisanjem dnevnika...
Kada sam dnevnike pronašla nakon toliko godina ( to dokazuje koliko sam puta stvarno spremala sobu) nisam mogla doći k sebi...
I onda sam shvatila...Ja školu mrzim zapravo zato što nemam nikoga tamo...sasvim sam sama...nazaštićena...SAMA...
Zato vam sa srećom i nadom u očima saopćavam da jedva čekam srednju kada ću nadam se naći nekoga s kime ću djeliti sreću i tugu,nadu i bol...

glitter-graphics.com

Još uvijek nesretno zaljubljena Zvone s nadom u očima...

| Komentari (21) | troši boju. | 0svježi |

četvrtak, 08.04.2010.

I love you, goodbye...

i priča se nastavlja...dođe taj superzgodan lik o kojem sam već pisala opt nakon tjedan dana na msn...i pričamo mi i odjavi se on nakon 5 minuta...bez pozdrava e sada mi je dosta.više ovo neću trpiti...Prijavi se on za 30 minuta ponovno,ja mu se javim kao e vratio si se... on ništa i onda mi je kasnije rekao da mu msn šteka...MSN MI ZAGORČAVA ŽIVOT...
Ne mogu opisati taj osječaj...Nema ga..trpim,dođe mi da vrištim,i derem stvari...
Dođe...i sve zaboravim,super mi je,mogla bih skakati od sreće...
A sada ga opt nema i đođe mi da drapam stvari...
Ali znam jedno...ako je to ljubav,ne želim je,jer je ne smijem željeti...
On ima curu,ima 18 godina,i moja je frendica zaljubljena u njega...
I sama samcata mogu svaku od ovih isprika opovrgnut...
On ima curu...-možda prekine s njom.
Ima 18 godina.-imat ću i ja za hmm..2,5 godine...
Moja frendica je zaljubljena u njega.-pa ako ju on neće,možda hoće mene..
ALI ZNAM DA JE OVO KRIVO...
ali ne mogu si pomoću...samo moje srce zna kako jako zakuca kaj je tu...

"Maybe you want it maybe you need it
Maybe it's all you're running from
Perfection will not come..."

Bye od Zvone s očima punim suza... cry

| Komentari (8) | troši boju. | 0svježi |

utorak, 06.04.2010.

Jeste li ikada...

Jeste li ikada imali osjećaj da ste taj dio svog života sanjali ili se nalazite u nekom čudnom paralelnom svemiru u kojem ste vi THE STAR ???
To se meni više puta desilo,ali ću vam opisati taj događaj...
Nedavno sam se dopisivala sa jednim dečkom u kojeg je moja frendica i koji navodno stanjuje blizu mene pa smo ja i frendica otišle škicnut...ona se doslovno kada smo ušle u ulicu nije micala i "zakopala" se preko puta njegove kuće...I on je izašao...ne izašao zato što nas je ugledao,nego je išao po nešto.
Frendica je napokon pokazala trunku života što sam ja iskoristila i povukla je u smjeru suprotnom od njega...ali ipak nas je ugledao...i ostao kao ukopan buljiti u nas...bio je preezgodan.Neopisivo...Nedopustivo...Zraka svjetlosti usredotočila mi je misli i uspjela me održati u horizontalnom položaju...Kada smo se napokon maknuli iz radijusa od 100m od njegove kuće napokon sam uspjela normalno udahnuti dok mi je frendica još uvijek bila u svojem svijetu...
Kasnije istoga dana došao je na face i upitao me da li mogu doći na msn...
"Zašto?"-upitala sam ga.
"Molim te,možeš li doći?¨-zamolio me.
"Naravno."-nisam mogla odbiti.
Nakon uobičajenog uvoda postavio mi je pitanje koje me uhvatilo nespremnu.
"Da li si ti bila danas u mojoj ulici?¨-jao što da mu kažem...
da lažem?ne.
da kažem istinu?pa što li će misliti?
nisam lagala...
Nakon dužeg pisanja rekao mi je da sam zgodna...xD
NA taj bi kompliment obično pocrvenila,ali ne ovaj put...
Jaoo,pa čovjek ima curu,što mi je...ili bolje pitanje,što mu je???
Prešla sam na drugu temu ništa ne rekavši...
Razgovarali smo do pola noći...
Ispostavilo se da imamo više zajedničkoga nego što sam imala sam bilo kojim dečkom...Počeo mi se sviđati...Što nisam smjela dopustiti...
Pri kraju razgovora upitao me zašto sam otišla pred njegovu kuću?
i opt sam rekla istinu,frendica je htjela vidjeti gdje živiš i nije htjela ići sama...
"Zašto?"-upitao je.Taman kada sam prvi put od kada sam započela razgovor krenula nešto slagati,prsti su mi zatajili i opet sam rekla istinu (a glupače)...
"Zaljubljena je u tebe."-znam što čete misliti...kakva sam ja to prijateljica,itd..
Ali da vam nešto pojasnimm...Moja frendica nikada nije imala dečka.A svi dečki koji su joj se ikada sviđali su bili ili pjevačke legende ili zauzeti...Svaki puta je patila za njima mjesecima...Sada sam joj htjela pružiti priliku,pravu priliku.Ako mu se ona sviđa,sada zna da se i on njoj sviđa i bit će tu nečega,ako ne barem će se poštedjeti poniženja stajanja "ukopana" pred njegovom kućom...
I onda mi je on rekao,riječi koje bole poput noža:" To nije zaljubljenost daj shvatite...Zaljubljen si u neku osobu s kojom s prošao sito i rešeto i još je voliš...i čudno ona voli tebe...Kao što ja volim svoju curu s kojom sam drugi put...Ovo ti je puko sviđanje..."
Odjavila sam se jer nisam bila sigurna da mogu razgovarati,a kamoli pisati...
I od toga dana ga nisam vidjela...Možda me izbjegava...Još bolje ( to govori moj poluzdravi razum), jer svaki put kada ugledam to lice u mislima zaboli kao da me netko gazi,uvlači u kiselinu i bode hrđavim nožem u isto vrijeme...ali me podsjeća na njega...
A ovako i onako što bi 18-ogodišnjak sa ovim djetetom...Na koji sam ja to planet sletila...
Zbog tih riječi nisam mogla noćas spavati...Kao da su me napadale...To je događaj za koji imam dojam da sam ga sanjala,jednom davno,dok nije boljelo...

Love confindes us all...<3<3<3

glazba za ugođaj:Ramones You're Gonna Kill That Girl

glitter-graphics.com

| Komentari (9) | troši boju. | 0svježi |

ponedjeljak, 05.04.2010.

A brukkee...

Svaki dan se najmanje jednom zbrukam ili me netko zbruka...
Koja bruka...xD
Odo ja jer nezz što pisati i da se opt ne zbrukamm... lud
Kommajte svi koji se brukate... ;)

Zvone se popikava na ravnom wave