Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zvone-xdxdlol

Marketing

Jeste li ikada...

Jeste li ikada imali osjećaj da ste taj dio svog života sanjali ili se nalazite u nekom čudnom paralelnom svemiru u kojem ste vi THE STAR ???
To se meni više puta desilo,ali ću vam opisati taj događaj...
Nedavno sam se dopisivala sa jednim dečkom u kojeg je moja frendica i koji navodno stanjuje blizu mene pa smo ja i frendica otišle škicnut...ona se doslovno kada smo ušle u ulicu nije micala i "zakopala" se preko puta njegove kuće...I on je izašao...ne izašao zato što nas je ugledao,nego je išao po nešto.
Frendica je napokon pokazala trunku života što sam ja iskoristila i povukla je u smjeru suprotnom od njega...ali ipak nas je ugledao...i ostao kao ukopan buljiti u nas...bio je preezgodan.Neopisivo...Nedopustivo...Zraka svjetlosti usredotočila mi je misli i uspjela me održati u horizontalnom položaju...Kada smo se napokon maknuli iz radijusa od 100m od njegove kuće napokon sam uspjela normalno udahnuti dok mi je frendica još uvijek bila u svojem svijetu...
Kasnije istoga dana došao je na face i upitao me da li mogu doći na msn...
"Zašto?"-upitala sam ga.
"Molim te,možeš li doći?¨-zamolio me.
"Naravno."-nisam mogla odbiti.
Nakon uobičajenog uvoda postavio mi je pitanje koje me uhvatilo nespremnu.
"Da li si ti bila danas u mojoj ulici?¨-jao što da mu kažem...
da lažem?ne.
da kažem istinu?pa što li će misliti?
nisam lagala...
Nakon dužeg pisanja rekao mi je da sam zgodna...xD
NA taj bi kompliment obično pocrvenila,ali ne ovaj put...
Jaoo,pa čovjek ima curu,što mi je...ili bolje pitanje,što mu je???
Prešla sam na drugu temu ništa ne rekavši...
Razgovarali smo do pola noći...
Ispostavilo se da imamo više zajedničkoga nego što sam imala sam bilo kojim dečkom...Počeo mi se sviđati...Što nisam smjela dopustiti...
Pri kraju razgovora upitao me zašto sam otišla pred njegovu kuću?
i opt sam rekla istinu,frendica je htjela vidjeti gdje živiš i nije htjela ići sama...
"Zašto?"-upitao je.Taman kada sam prvi put od kada sam započela razgovor krenula nešto slagati,prsti su mi zatajili i opet sam rekla istinu (a glupače)...
"Zaljubljena je u tebe."-znam što čete misliti...kakva sam ja to prijateljica,itd..
Ali da vam nešto pojasnimm...Moja frendica nikada nije imala dečka.A svi dečki koji su joj se ikada sviđali su bili ili pjevačke legende ili zauzeti...Svaki puta je patila za njima mjesecima...Sada sam joj htjela pružiti priliku,pravu priliku.Ako mu se ona sviđa,sada zna da se i on njoj sviđa i bit će tu nečega,ako ne barem će se poštedjeti poniženja stajanja "ukopana" pred njegovom kućom...
I onda mi je on rekao,riječi koje bole poput noža:" To nije zaljubljenost daj shvatite...Zaljubljen si u neku osobu s kojom s prošao sito i rešeto i još je voliš...i čudno ona voli tebe...Kao što ja volim svoju curu s kojom sam drugi put...Ovo ti je puko sviđanje..."
Odjavila sam se jer nisam bila sigurna da mogu razgovarati,a kamoli pisati...
I od toga dana ga nisam vidjela...Možda me izbjegava...Još bolje ( to govori moj poluzdravi razum), jer svaki put kada ugledam to lice u mislima zaboli kao da me netko gazi,uvlači u kiselinu i bode hrđavim nožem u isto vrijeme...ali me podsjeća na njega...
A ovako i onako što bi 18-ogodišnjak sa ovim djetetom...Na koji sam ja to planet sletila...
Zbog tih riječi nisam mogla noćas spavati...Kao da su me napadale...To je događaj za koji imam dojam da sam ga sanjala,jednom davno,dok nije boljelo...

Love confindes us all...<3<3<3

glazba za ugođaj:Ramones You're Gonna Kill That Girl



glitter-graphics.com



Post je objavljen 06.04.2010. u 19:29 sati.