Marketing
hmm...ponovno škola...neeeeee
I cant live, If living is without you...
Kako da nekome opišem koliko ja mrzim školu...NIKAKO...
Sa sigurnošću vam mogu javit da ja nemam pravog frenda tamo...
nažalost...Neki dan sam kopala po sobi i nisam mogla vjerovati što sam našla...svoje stare dnevnike...većina se vas pita "Dnevnike,zašto množina??"
e pa ja sam jednoga dana odlučila pisati dnevnik...ne znam od kuda mi je došla ta glupava idea,ali je došla to je najvažnije,to je slično onome kada sam htjela sladoled pa je moj tata morao usred noći obilazit slastičarnice,ali to je druga priča...xD I tako sam ja počela pisati dnevnik...pisala sam o mojoj tada naj frendici Petri...Pisala sam takve slatke gluposti..."Petru volim...kao sestru koju nikada nisam imala..."i takve gluposti...I onda sam ga izgubila i počela pisati novi dnevnik...
U međuvremenu Petra me izdala i time dokazala da mi nije sestra ni u najopširnijem smislu te riječi...Bila sam tužna,jako tužna...
Taj drugi dnevnik ovijen tugom je također izgubljen i onda sam odustala s pisanjem dnevnika...
Kada sam dnevnike pronašla nakon toliko godina ( to dokazuje koliko sam puta stvarno spremala sobu) nisam mogla doći k sebi...
I onda sam shvatila...Ja školu mrzim zapravo zato što nemam nikoga tamo...sasvim sam sama...nazaštićena...SAMA...
Zato vam sa srećom i nadom u očima saopćavam da jedva čekam srednju kada ću nadam se naći nekoga s kime ću djeliti sreću i tugu,nadu i bol...
glitter-graphics.com
Još uvijek nesretno zaljubljena Zvone s nadom u očima...
Post je objavljen 10.04.2010. u 22:29 sati.