zvjerinjak
11.07.2006., utorak
andjele
|
Ne pustaj mi ruku, ne ostavljaj me moje zelje i snove ispred praga, u noci hladnoj. Pusti da vrijeme grize, znas da cemo uspijet pobijeci.. Moja cetri zida, moja tamnica izaziva me podsmjesima i udarcima. Skvrcen u najtamnijem kutu pokusavam mirovat, ne disati. Tu sanjam najsladje snove na javi. Tvoj lik i linije tvoga srca. Srce mi se gusi u vjetrovima iscekivanja, trebam te andjele moj jedini, trebam tvoju zastitu i sigurnost.. Zelim te u svom savrsenom danu, toplom i suncem obasjanom. Darovat ti melankoliju, istrgnut tu ceznju i prekrojit ju strascu. U bojama pronalazimo i iskazujemo raspolozenje a svijet je sve siviji. - - - Puk me natjerao na samounistenje i moji demoni. Vrati me, izbavi me, jos ima vremena. Spasi se, spasi me od gnjeva, voli me andjele jer ti si moja ladja a ja tvoj vjetar. Gone me tisuce zlih, a ja te samo zelim dovesti u miru do kraja puta. Uci cu u tebe, sutke i na prstima. Otvorit cu plast i puhat stotinama oluja i nevremena, prizvat cu sve grmljavine, bit cu okrutan i strasan. Zalac u boli, lav u lovu. Otpuhat cu tugu iz vena tvojih, bit ce potresa i vatre. No kad vodu smirim, otplovit cu mirno s tvojim osmjehom. Napokon, miran i sretan. - - - Hoces li imat snage smirit oluju jer vjetar sam ja, a oluja je moj dom. Najnjezniji si pupoljak u cvatu, najsladja ptica u jatu. Osjeti me medju preponama, izmedju krila i svakog pera strujim i volim samo tebe... - - - Muka, lice, gomila, stranci Gomila stranaca, muka, igra Hladno, oko, rijec Usta, oko, hladan dah i prijezir borba, pero, krv i slova Ptica, ruke, sunce i ti... Crveno, mala tastina, toplo i crveno. Crvena ceznja, jedro u luci plovio je sedam dana i sedam noci. Letjeo je sedam puta preko sedam brda i planina. Obavio bih te krilima njezna vjetra i strasno te prigrlio. Otklonio bih odjecu i otrgnuo znatizeljne poglede sa ledja. Spojili bi se u jedno, stopili kao svijece u toplini, iskra za iskru, oko za oko. Progutao bih te u plamenu ceznje, ruke bi nam vezala ljubav a plahte mokre i ljepljive makar na tren ucinile nas nevidljive. - - - Ni jednoj tuzi ne zelim patnju poput tvoje. Podivljale i pomahnitale valove sto se obrusavaju na te otpuhat cu na sjever jednog po jednog, stjerat u tminu u led... Zvijerski nagoni odrzat ce te, poljupci vodit ce te, a ja ja grlit cu te. Grijeh cu pokorit jer korio me predugo, izdici se, isplivat i vodit. Kroz stoljetnu sumu, u dubinu u samo srce boli, tamo gdje je najace. Bol i strah su mi najbolji ucitelji. Vrijeme je da im pokazem sto znam. - - - Na rubu sam,na kraju koraka, granica stvarnosti je predamnom. Gledam ravno kroz nju i vidim tisinu, onu ludjacku tisinu, neumoljvu, praznu i zastrasujucu. Dovoljno dugo je izvodila svoju predstavu, leprsavih pokreta i zaglusujucih rikova. Dovoljno dugo da ju zovem smrcu. tnx portis head  |
