Ne pustaj mi ruku, ne ostavljaj me
moje zelje i snove ispred praga,
u noci hladnoj.
Pusti da vrijeme grize, znas da cemo uspijet pobijeci..
Moja cetri zida, moja tamnica
izaziva me podsmjesima i udarcima.
Skvrcen u najtamnijem kutu pokusavam mirovat, ne disati.
Tu sanjam najsladje snove na javi.
Tvoj lik i linije tvoga srca.
Srce mi se gusi u vjetrovima iscekivanja,
trebam te andjele moj jedini,
trebam tvoju zastitu i sigurnost..
Zelim te u svom savrsenom danu, toplom i suncem obasjanom.
Darovat ti melankoliju, istrgnut tu ceznju i prekrojit ju strascu.
U bojama pronalazimo i iskazujemo raspolozenje a svijet je sve siviji.
- - -
Puk me natjerao na samounistenje
i moji demoni.
Vrati me, izbavi me, jos ima vremena.
Spasi se, spasi me od gnjeva,
voli me andjele jer ti si moja ladja a ja tvoj vjetar.
Gone me tisuce zlih, a ja te samo zelim dovesti u miru do kraja puta.
Uci cu u tebe, sutke i na prstima.
Otvorit cu plast i puhat stotinama oluja i nevremena,
prizvat cu sve grmljavine, bit cu okrutan i strasan.
Zalac u boli, lav u lovu.
Otpuhat cu tugu iz vena tvojih, bit ce potresa i vatre.
No kad vodu smirim, otplovit cu mirno s tvojim osmjehom.
Napokon, miran i sretan.
- - -
Hoces li imat snage smirit oluju
jer vjetar sam ja, a oluja je moj dom.
Najnjezniji si pupoljak u cvatu, najsladja ptica u jatu.
Osjeti me medju preponama,
izmedju krila i svakog pera strujim
i volim samo tebe...
- - -
Muka, lice, gomila, stranci
Gomila stranaca, muka, igra
Hladno, oko, rijec
Usta, oko, hladan dah i prijezir
borba, pero, krv i slova
Ptica, ruke, sunce i ti...
Crveno, mala tastina, toplo i crveno.
Crvena ceznja, jedro u luci
plovio je sedam dana i sedam noci.
Letjeo je sedam puta preko sedam brda i planina.
Obavio bih te krilima njezna vjetra i strasno te prigrlio.
Otklonio bih odjecu i otrgnuo znatizeljne poglede sa ledja.
Spojili bi se u jedno,
stopili kao svijece u toplini,
iskra za iskru, oko za oko.
Progutao bih te u plamenu ceznje,
ruke bi nam vezala ljubav
a plahte mokre i ljepljive makar na tren ucinile nas nevidljive.
- - -
Ni jednoj tuzi ne zelim patnju poput tvoje.
Podivljale i pomahnitale valove
sto se obrusavaju na te otpuhat cu na sjever
jednog po jednog, stjerat u tminu u led...
Zvijerski nagoni odrzat ce te,
poljupci vodit ce te, a ja
ja grlit cu te.
Grijeh cu pokorit jer korio me predugo,
izdici se, isplivat i vodit.
Kroz stoljetnu sumu,
u dubinu u samo srce boli,
tamo gdje je najace.
Bol i strah su mi najbolji ucitelji.
Vrijeme je da im pokazem sto znam.
- - -
Na rubu sam,na kraju koraka,
granica stvarnosti je predamnom.
Gledam ravno kroz nju i vidim tisinu,
onu ludjacku tisinu, neumoljvu, praznu i zastrasujucu.
Dovoljno dugo je izvodila svoju predstavu,
leprsavih pokreta i zaglusujucih rikova.
Dovoljno dugo da ju zovem smrcu.
tnx portis head
Post je objavljen 11.07.2006. u 17:25 sati.