zato jer..

SreĆa (ili sve otkad..

Ne prepoznajem ni samu sebe više,ponekad.
Savršena gluma,prozirno lice koje viče.

Skinuh sve maske što na štandu gradskog parka stoje.
Auto,parking plejs,drvo,ptica ,muzej,
ne znam koji,za umjetnost i obrt nije,
aha umjetnički paviljon je.
I nema veze.
Al jedna klupa u parku stoji,
gdje je on?
kraj fontane,breze.

eto smisle jedne priče,
mene trese i moje lice viče.

Skinula sam sve maske i stavila ih na svoje,
ponekad se smijem.
Dobro mi stoje.