Ne prepoznajem ni samu sebe više,ponekad.
Savršena gluma,prozirno lice koje viče.
Skinuh sve maske što na štandu gradskog parka stoje.
Auto,parking plejs,drvo,ptica ,muzej,
ne znam koji,za umjetnost i obrt nije,
aha umjetnički paviljon je.
I nema veze.
Al jedna klupa u parku stoji,
gdje je on?
kraj fontane,breze.
eto smisle jedne priče,
mene trese i moje lice viče.
Skinula sam sve maske i stavila ih na svoje,
ponekad se smijem.
Dobro mi stoje.
Post je objavljen 07.05.2006. u 15:35 sati.