Žuta Minuta

Trebala bih ići spavati, ali moram zapisati ovo. Nije nista pametno.

Veceras sam gledala umjetnicko klizanje. Opet sam se sva usplahirila. Kakav Brad Pitt, kakav Johnny Depp... Evgeny Plushenko je moj tip. Da, da... mali plavi Rus izražajnog nosa.

Dakle pišem o svom fetišu. Nekome je to kosa, nekome su pločice, nekome je stražnjica (mada ni protiv stražnjice nemam ništa protiv), moj izbor je nos.

Znate ono pitanje... šta prvo primjetite na osobi suprotnog spola? Neko kaže oči, neko kaže osmjeh... ja kažem nos! Teško je ne primijetiti nečiji nos. Međutim ja volim velike nosove. Ne ono u fazonu čovjek-slon, ali volim da dominira licem. Evo recimo ovaj mali Rus. Ima katastrofalnu frizuru. Potiljak - kao da ga neko peglom spucao kad je bio mali, ali zato faca sa onim nosom - savršena.

Karikature Muhameda, moglo bi se reći jako nesmiješne karikature Muhameda izazvale su nemire u većini islamskih zemalja. No da li je situacija takva upravo zbog tih karikatura? Naravno da nije.

Jutros... ili jučer ujutru (ne mogu se sad sjetiti) spremam se na posao i gledam EuroNews. Prva vijest... nemiri, paljenje Danske ambasade, zastave... isl. Druga vijest... Prijedlog američkog budžeta za 2007 godinu, u kojem su srezana sredstva za obrazovenje, zadravstvo te program zdravstvene zaštite za siromašne, stare i nemoćne, da bi odbrana mogla dobiti više para. Obrazloženje gospodina Rumsfelda... teroristi bla, bla... sigurnost naših građana bla, bla... No-comment razjareni muslimani sa anti-sve-i-svašta transparentima, gnjev u očima... uzvikuju Allahuekber. No ta snimka nije iz Pakistana, Indonezije... nego, ni imanje ni više, sa Novog Zelanda.

Be afraid, be very afraid.

Be the first to know!

Koliko mediji mogu odmoći u kriznim situacijama bila sam i sama svjedok. Rat u BiH bio je školski primjer. Za ovu trenutnu "krizu u svijetu" krivim medije... Jedne danske novine napravile su grešku, a mediji širom svijeta od toga su napravili ekskluzivnu vijest... koja se razvija i traje već danima. Rezultat toga je gnjev islamskih zemalja prema zapadu, a sa druge strane sijanje straha u zapadnim zemljama.

Šta može biti rezultat svega ovoga? Gubitak života, jad i čemer.

Ko će profitirati od njihovog jada i čemera? Medijske kuće. Novine se bolje prodaju, gledanost je veća. Drugi red profitera su političari i vođe naroda. I "jednoj i drugoj strani" ovakva situacija odgovara. Cilj opravdava sredstvo... a i ciljevi i sredstva se razlikuju. I sve to na štetu onih koji se nađu u sredini.

Nije me bilo dugo. Sada ona otrcana fraza... nemam vremena. Ali stvarno nemam... ili barem nisam imala. Dosta toga se promijenilo u novoj godini. Zaposlila sam se u jednoj TV kući. Ne, neću se smiješiti sa ekrana čitajući vremensku prognozu... još uvijek sjedim za kompjuterom.

Kako me samo prsti svrbe... tako bi sada tračala face sa TeVe ekrana, ali poučena ranijim sranjima sa pisanjem o drugim ljudima... ostaću nepočešana. (aaa rečenice)

Druga novost u ovoj godini je da se polako pakujem. Odlazim iz toplog ugodnog roditeljskog doma. Idem da živim u grijehu sa svojim dugogodišnjim partnerom (odličan izraz, od sad ga zovem skraćeno D.P.). Vlasnici onog gore spomenutog doma nisu baš skakali od sreće kad sam ih obavijestila. Moglo bi se reći da su jako razočarani što neću baciti autogram sa novim prezimenom u matičnu knjigu. Tragedija... odlazim... ne kao gospođa Žuta Minuta, a ni kao dipl. novinar Žuta Minuta. Osjećaju dašak neuspjeha...

Trebala bi sada ubaciti u 5. brzinu i položiti ovaj posljednji ispit koji vučem već pola godine.

Ovim putem upućujem apel Prof. dr. Hidajetu Repovcu da me primi na par minuta da proćaskamo o Sociologiji simboličke kulture.