Žuta Minuta

Odlučila sam "potpisati primirje sa vjetrenjačama". Ne mogu više da se borim, ali ne mogu da se predam.

Nisam pisala dugo... Iscrpljena sam od te besmislene borbe. Par puta sam sjedala za ovaj blogeditor i pokušavala pisati neke vesele stvari... Ali šta god krenem pisati, na kraju to bude tako depresivno da nisam željela da crnjačim ljude koji otvore ovaj žuti blog. Koliko me god smarala situacija u mojoj zemlji i nepravda u svijetu... žrtvom svojih živaca ništa neću napraviti.

Jedno vrijeme me frustriralo što svi koje znam, znaju za ovaj blog. Pa čim ti počneš da odmjeravaš riječi koje napišeš... nije to-to. Ali sad velim, boli me briga... Nemam živaca da žongliram sa tim. Imam i previše loptica u zraku... barem ću ove blogovske da spustim na zemlju.

Danas sam upalila bolikurac... i evo vratih se bloganju.