Žuta Minuta

Živim tik pored velike pijace u mom naselju. Svako jutro idem i kupim nešto. Nekako se zbližiš sa tim ljudima. Tako znam da je Bahina kći imala 2 spontana i da je sada u 7 mjesecu trudnoće i nosi dvojke. Dva sina. Jasna ima sina koji se oženio prije pola godine. Donijela je komad torte sa svadbe za mene i moju mamu. I tu je bio Huso...

Iznad Husinog stola stajao natpis "Trula roba, lud gazda". Nespretno napisan debelim flomasterom na komadu kartona od Jaffa kutije. Bio je najglasniji i definitivno najluđi na toj pijaci. Znao je žonglirati sa dvije narandže, jabuke... šta je bilo pri ruci. Nikada nije zakidao, kad bi nešto bilo loše kvalitete... uvijek bi me poslao do stola gdje je paradajz bolji, paprike ljepše za ispeć'... Uvijek sam kupovala kod njega... Bio je veseljak. Dugo mi je pokušavao uvaliti svoga sina... kao bili bi dobar par, djeca bi nam sigurno imala plave oči...

Kad bi došle one prve mandarine, uvijek bi mi izdvojio dvije kile onih najzelenijih i poklonio zato što sam dobra mušterija. Ne zato što me mrzi, već sam mu jednom rekla da volim kisele mandarine.

Huso je bio visok i krupan čovjek. Prije dvije godine imao je infarkt. I od tada nije bio isti. Prepolovio se, imao je neku tugu u očima i non stop je pričao kako bi volio vidjeti sina oženjenog prije no što umre. Kazao je da je osjetio kako mu se smrt uvukla u desnu stranu i probija se do srca.

Trebao je operaciju, odnosno ugradnju premosnice... ali se bojao. Kazao je da neće da umre ko od majke rođen na operacijskom stolu. Odugovlačio je to dugo, predugo...

Napokon se odlučio na operaciju... otišao je u bolnicu prije par dana. Poslije podne, vraćajući se od zubara, svratih na pijacu da kupim jabuke... kisele. Pijaca je bila nekako tiha. Na Husin sto je bio prazan. Nisu bili ni žena ni sin tu.

Nije umro na stolu, umro je par sati kasnije... u sobi za oporavak.

Huso je bio mali veliki čovjek kojeg je bila čast poznavati.

Posljednjih par dana zaokupljena sam vjenčanjem, ne svojim naravno... Kupila sam sebi komplet koji ću kao kuma obući na (ne)sretni događaj... o tome nešto kasnije.. Nego sanjala sam...

Nakon frustracije što sinoć nisam mogla da opišem svoju garderobu, legla sam spavati. A san je bio nadasve sjajan. Sanjala sam da su blogovi male sobice povezane nekim čudnim cijevima. Kroz njih se moraš provlačiti četveronoške, ali jednostavno znaš gdje je čiji blog, anbilivbl. Bila sam u svom soba-blogu, koji je bio van svakih očekivanja u žutoj boji. Nisam se puno zadržavala... Šta imam gledati na svom blogu kad znam šta je tamo. Nego sam logičnim slijedom svog uobičajenog bloganja pohitala dalje do Hezusovog...

Njegova soba-blog bila je uređena kao videoteka... One starije videoteke sa pultom, a sve kasete, bez slika i naslova bile su iza njega. Iza pulta je stajao Hezus.

Sada uzmite bilo koji ljubavni roman, pročitajte opis muškarca u kojeg se glavna junakinja zatreskala. (Bez oslovskog nosa, ne znam zašto, ali većina tih muškaraca ima malo orlovsi nos... I da, čitala sam ljubave romane. U periodu 92-95 bila sam malo ograničena pri izboru literature (čitala sam i vesterne).) Dakle dodajte tom opisu par sijedih vlasi i kačket okrenut naopčake (?!) i to bi bio Hezus.

I tako Hezus meni (bez ikakvog uvodnog dijaloga) reče: Žuta, ti si meni cool... Šta misliš da se mi vjenčamo.
Nisam nešto puno razmišljala, odgovorih: Haj vala baš, šta fali... (I was playing hard to get:))

Istog trenutka nađoh se opet u onim čudnim cijevima... Tražila sam Opštinski soba-blog, gdje bi se održala ceremonija.... Ali ne nađoh ga. Vratih se do Hezusovog, ali njega ne bi tamo.

Probudila sam se...

Dobar san.

Svake godine u Sarajevo dođe prijateljica iz srednje škole koja sada živi u inostranstvu. Tom prilikom se skupi društvance iz ulice koje se u periodu 1993-1997 družilo. Sada to društvance sačinjavaju i 3 novopečene supruge i nas dvije u vezama. Svetri su se udale ove godine. Premda su udate, ja sam jedina u maratonskoj vezi... Najduža poslije mene je Gđa2 koja je (uključujući i 5 mjeseci braka) u vezi 4,5 godine.

I naravno kao i svake godine, povede se priča o tome ko je i dokle sa ljubanim životom, kako idu veze, šta je kreten uradio.... i sl.

Tako smo došli i do ljubomore... onako upošteno. Pa onda ko je kakve ljubomorne scene doživio od svojih partnera... I kroz tu priču, kažem da moj hairlija nije ljubomoran, nikad mi scenu nije napravio. Pogled prema meni, tišina... Počeše me ubjeđivati da bezze serem, da on jeste ljubomoran, ali ja neću da priznam. Pokušam im objasniti da je to sve stvar povjerenja, da doza ljubomore uvijek postoji, ali da nam nikada nije pravila probleme u vezi...

Gđa1: Neka, neka... samo mu daj povoda da bude ljubomoran i vidjećeš
Ja: A zašto bi mu davala povod da bude ljubomoran?
Gđa2: Ma daješ mu ti, ali to ne primjećuješ.
Ja: Ha?!?!?!
Gđa1: Ma ljubomoran je on samo to neće da prizna, znam ja kakva si ti.
Ja: Jeste smiješne... Šta mi ima priznavati ljubomoru. To bi osjetila na svojoj koži. Ako mi ne pravi scene i probleme zbog glupih stvari, ljubomore... onda nije ljubomoran. Svi smo mi pomalo ljubomorni... to nije sporno. A da je ljubomoran pa mi to sakriva... nije. Jebiga u 7 godina bi se valjda desilo nešto?!
Gđa2: Ma morala si imati neki incident.... Nešto se moralo desiti...
Ja: Svađali smo se oko daljinskog upravljača, oko toga kako nekad znam biti sebična kučka, kako on zna nekad biti grozno nezainteresovan... ali se nikada nismo posvađali oko toga s kim ja izlazim, zašto sam izašla, s kim sam pričala, koga sam pogledala... štajaznam... nismo imali ljubomornih svađa...
Gđa2: Ma neka vidjećeš kad se udaš...
Ja: ?!?!?!?!?!?!?
Gđa2: Hej, pazi šta ti kažem... život će ti se iz temelja promijeniti kad se udaš, vidjećeš... Čeka te gomila stvari na koje ćeš morati da paziš.
Ja: Znam da će se promijeniti, ali da ta promjena zahtijeva hodanje po jajima da bi izbjegla ljubomorne ispade... to je jednostavno glupost. Jebote, ako ću se udati za to ću uraditi zato što se volimo i vjerujemo jedno drugome... Šta će biti za 10 godina... pojma nemam, nadam se dobrom.
Gđa3: (uključi se kroz smijeh) čuj nje što je idealista... neka, neka... vidjećeš ti.
Ja: Jebote, u braku ste par mjeseci i već ste postali stručnjaci za bračne probleme. Ako će mi brak provesti u sikiraciji da li ću napraviti nešto što bi moglo mog bračnog mi druga napraviti ljubomornim... onda jebeš takav bračni život.

To mojom izjavom završen je razgovor o ljubomori. Pogledah na sat. Imala sam dogovor sa prijateljicom kojoj ću biti kuma da se nađemo i dogovorimo oko nekih detalja, te sam napustila okupljanje uz predugo cmakanje...

Ne znam šta se desi kada se udaš, nisam u braku... Ne smeta mi savjet od nekoga ko je u braku 10 ili više godina... Hoću li ga prihvatiti ili ne... to je moja stvar. Međutim tendencija novopečenih supruga (i majki) da mi rasvijetle misteriju bračnog života mi nije potrebna. Ipak nismo svi isti...

Našla sam se sa budućom mladom i pitala je: Misliš li ti da će ti se iz temelja promijeniti život kada se udaš?
- Ma pojma nemam, trenutno ne razmišljam o tome. Krevet nam još nije stigao, a one stolice što sam ti pričala nisu još presvučene, pogledaj ovaj katolog pa reci šta misliš o.....

Ljudi kriju svoje tajne kao zmija noge. Svi imaju neku pa i ja. Na početku sam mislila da ću na ovom blogu možda i otkriti neku i olakšati svoju dušu... Dobro nisam mislila to, ali htjela sam da napišem neki dubokoumno-prožimajući tekst, a ne samo da stavim link.

Naišla sam na jedan super blog koji se zove PostSecret. Ljudi vasniku bloga šalju svoje tajne na razglednicama ili tako nečemu, a oni ih objavljuje.

Apsolutno sam bila oduševljena idejom, a šokirana nekim od tajni na koje sam naišla. Jutros kada sam išla po hljeb i mlijeko gledala sam ljude u oči... pitala se koje li su njihove tajne, šta kriju i čega se boje.

Ovo su neki od mojih fejvoritsa... ali ima ih još (malo glupo reći) pravo dobrih.





Kritika bloga objavljena u NY Timesu

Udaje se još jedna... Moja najbolja prijateljica, moja "best friend forever (BFF)". Nismo nešto naročito bliske posljednjih par godina... ali smo još uvijek tu... veže nas posebna veza.

'93 godine smo jedna drugoj napisale pismo (po uzoru na jednu knjigu...) koje će mo otvoriti za 10 godina. Tada smo obećale da ćemo biti kume jedna drugoj kada se budemo udavale. Obje smo mislile da ćemo za 10 godina biti na dva kraja svijeta. Međutim 2003 našle smo se u slastičarnoj, nekih pedesetak metara od mjesta gdje smo razmijenile pisma, a evo dvije godine kasnije ja se pripremam za kumstvo.

Ovo ljeto je bila sezona udaja jaranica iz škole. Od nas 4 koje smo ostale bliske i poslije srednje škola BFF je druga. Prva se udala u junu, a druga će za 20 dana.

Maloprije sam sjedila sa svojom nezaručenom i neudatom prijateljicom i tako nešto baljezgale o tome. Došle smo do zaključka da su ovo udavača-godine. Završen fakultet, našao se posao... nekako je logičan slijed...

Razlog naše neudatosti je moj još uvijek ne završeni fakultet i njeno nemanje posla... ali smo došle do jednog zaključka... obje smo upale u "udavača" stereotip.

Nije u onom fazonu... Udati se ili propast, ali nekako tripamo da je vrijeme.

Tu se ona sjetila nekog istraživanja iz sociologije, odnosno nekih testova u sednjoj. Gdje sam ja jedina u razredu napisala da se nemam namjeru udavati, da mi institucija braka ne predstavlja ništa te da nemam namjeru imati djece.

Još uvijek se zgražam na ubjeđivanja nekih mojih prijatelja da je život bez djece protraćen i prazan, da se moraš udati da bi osjetila sreću. Ne slažem se sa tim... ali u budućnosti vidim sebe kako imam dijete. U glavi kupujem namještaj... razmišljam o boji zidova... bijela ili neki pastelni tonovi. Zamišljam zajednički život sa svojim darlingom. Razmišljam o tome koje ću knjige čitati svome djetetu... Lavina tih razmišljanja pokrenula se u proljeća... kada su prvi udajni planovi mojih prijateljica stupili na snagu.

Ne znam jeli to njihov utjecaj ili je to čučalo u meni čitavo vrijeme... ali bilo kako bilo, izgleda da postah udavača.

Prije sedam godina dragi mi moj i ja smo se prvi put poljubili u crvenoj zastavi 128 ispred moga ulaza.

Znali su reći da sam ga ja "pokvaila", a isto su znali reći da me on "popravio"... On je bio "finjak i mirnjak", a ja "buntovnik bez razloga"... Nisu nam prognozirali neku dugu vezu zbog "razlike u karakterima", ali bili su u krivu. Našli smo se na sredini.

I eto dočekasmo 7 godinu...

... i još uvijek se volimo.

Neki zamrzavaju godinu na faksu, neki godinu na poslu.... ja sam odlučila da zamrznem godinu... uopšteno. Rođendan mi je bio 9. avgusta, ali sam odlučila da još ovu godinu ostanem na brojci 25.

Nije ono u fazonu, majko-moja-neću-da-ostarim-nikada-se-neću-udati-biološki-sat-mi-otkucava... buuuuu

U rano rođendansko jutro moja majka je otišla sa mojim bratom i familijom na more. Prije no što su izašli tražila sam analgin, jer me zub počeo polako boliti. Za to sam okruvila hubbabubba žvake (bolje rečeno gumirani šećer) koje su mi večer prije moji mali nećaci gurali u usta da pravim veeeelike balone.

Oni su otišli, a ja sam se vratila u krevet da odspavam još sat-dva. Probudio me jak bol u predjelu zba dvojke... Popila sam još jedan analgetik u nadi da će prestati. Ipak... odazak kod zubara nije idealan rođendanski provod, a kamo li mogućnost krezavosti...

Oko 13 sati odlazak kod zubara je bio neizbježnost. Bilo je grozno i bolno. Imam rupu sa unutrašnje strane zuba kroz koju treba da izađe gnoj... fuj,fuj,fuj...

Svi rođendanski planovi su propali... Navečer sam sjedila kući sa ledom na licu i sa dragim očaj zaljevala tekilom... Nisam se uspjela ni napiti kako treba kada je ponovo počelo da boli. Popila sam ketonal i legla da spavam.

Dakle nisam imala poštene rođendanske zabave, nisam dobila pošten rođendanski poklon... tako da je pala odluka jo šednu godinu budem dvadesetpetogodišnjakinja.

PS. Na moru sam stala na ježa. Par bodnji sam izvadila ostalo ih je još 5-6. Počele su da me bole pomalo. Kako da ih izvadim. Kombinacija igla-pinceta nije urodila plodom. Svaki savjet bi bio koristan.

PS2. Hvala Moondancerki što se sjetila

Vruće mi je i nervozna sam.... Kad sam takva sve me živo nervira.... Evo maloprije bi reklama za seriju "According to Jim".



Parafraziram, ne sjećam se tačno kako su je najavili. Da li je iko gledao tu seriju?! Kao prvo, serija je jako loša i mislim da blati časno ime porodice Belushi (BTW, jeste li znali da su belušiji porijeklom iz Albanije, According to my profesor sa faxa).

Oni koji su gledali (žene posebno), jel' on tu majke vam dobar suprug?! Ne znam, nisam udata tako da mi je iskustveni pojam dobrog supruga nepoznat.

Dakle Jim je infantilni arhitekta ili tako nešto, koji ništa živo ne radi kod kuće. Čak se na foru izvlači od igranja sa djecom. Zaboravlja rođendane, ne kupuje poklone, ne zna spremiti ništa za jelo, bježi od presvlačenja djeteta...



Ne znam... pravo mi je vruće.... i razmišljam o gomili posla i gužve koja me čeka u avgustu i onda prikažu njega kao divnog i krasnog, a nju kao klasično zvocalo.... napornu ženu koja davi svog zabavnog muža.

Iz nekog razloga mi je pukao film....

Eto!



*malo je glupo objavljivati post napisan u trenutku apsolutne i blago iracionalne nervoze.... al' šta ćeš*