Živim tik pored velike pijace u mom naselju. Svako jutro idem i kupim nešto. Nekako se zbližiš sa tim ljudima. Tako znam da je Bahina kći imala 2 spontana i da je sada u 7 mjesecu trudnoće i nosi dvojke. Dva sina. Jasna ima sina koji se oženio prije pola godine. Donijela je komad torte sa svadbe za mene i moju mamu. I tu je bio Huso...
Iznad Husinog stola stajao natpis "Trula roba, lud gazda". Nespretno napisan debelim flomasterom na komadu kartona od Jaffa kutije. Bio je najglasniji i definitivno najluđi na toj pijaci. Znao je žonglirati sa dvije narandže, jabuke... šta je bilo pri ruci. Nikada nije zakidao, kad bi nešto bilo loše kvalitete... uvijek bi me poslao do stola gdje je paradajz bolji, paprike ljepše za ispeć'... Uvijek sam kupovala kod njega... Bio je veseljak. Dugo mi je pokušavao uvaliti svoga sina... kao bili bi dobar par, djeca bi nam sigurno imala plave oči...
Kad bi došle one prve mandarine, uvijek bi mi izdvojio dvije kile onih najzelenijih i poklonio zato što sam dobra mušterija. Ne zato što me mrzi, već sam mu jednom rekla da volim kisele mandarine.
Huso je bio visok i krupan čovjek. Prije dvije godine imao je infarkt. I od tada nije bio isti. Prepolovio se, imao je neku tugu u očima i non stop je pričao kako bi volio vidjeti sina oženjenog prije no što umre. Kazao je da je osjetio kako mu se smrt uvukla u desnu stranu i probija se do srca.
Trebao je operaciju, odnosno ugradnju premosnice... ali se bojao. Kazao je da neće da umre ko od majke rođen na operacijskom stolu. Odugovlačio je to dugo, predugo...
Napokon se odlučio na operaciju... otišao je u bolnicu prije par dana. Poslije podne, vraćajući se od zubara, svratih na pijacu da kupim jabuke... kisele. Pijaca je bila nekako tiha. Na Husin sto je bio prazan. Nisu bili ni žena ni sin tu.
Nije umro na stolu, umro je par sati kasnije... u sobi za oporavak.
Huso je bio mali veliki čovjek kojeg je bila čast poznavati.
|
