Žuta Minuta

Čovječe dešavanja prošle sedmice, a blog mi pao. U poslijednje vrijeme je izgledalo kao da sam se ulijenila sa pisanjem, ali imala sam jedan valjan razlog... ništa se živo nije dešavalo. I onda me krene u srijedu...

Nedavno sam kukala kako želim pravi posao, da idem na posao, bla, bla... I onda dobijem ponudu, sjajnu ponudu.

Dakle posao sličan ovom što sada radim, odlično plaćen, ali trebalo je početi raditi odmah. I tu sam morala da donesem prvu tešku odluku ove godine. Naime trenutno sam zaokupljena ispitima. Januarsko-februarski rok je u punom jeku. Na moje pitanje:
- da li bih mogla biti odsutna samo da odem do faksa na ispit...
dobila sam odgovor
- Dogovorićemo se...
E sada... znam kako je raditi kod privatnika. I znam šta znači kada na direktno pitanje, dobijem nejasan odgovor. I tako, kako imam plan da diplomiram nekada do ljeta morala sam odbiti ponudu. A (wo)man's gotta do, what a (wo)man's gotta do.


I tako me zveknuo neki crnjak.
Četvrtak: Kurban Bajram...
Sva u crnjaku zbog posla izašla sam sa prijateljicama u grad... ono, kao da obilježimo bajram. Bilo je jako zanimljivo. U jednom klubu je pjevao imitator Elvisa iz njegovih poznih (debelo-alkoholičarsko-narkomanskih) dana... Mene krenulo sa pićem (da utopim tugu u alkoholu), kad moje vrle prijateljice krenuše kući. Sva sreća da tu bi nekih poznatih ljudi, te ja priletih sa pitanjem...
- Mogu li ja ostati sa vama... baaaaš mi se ne ide kući...
I tako ostadoh sa... pa ne bi ih baš nazvala prijateljima... više sa poznanicima sa kojima sam se nekada u srednjoj i malo poslije znala napiti, naduvati i još štošta.

U svakom slučaju, bilo mi je super... Pjevala, plesala... prisjećala se starih dana.... do ranih jutarnjih sati. Došla kući, pala na krevet i zaspala u jakni... full obučena (jako neudobno).

I tako, ponovih to i slijedeću večer... Još na povratku svratismo do pumpe, kupismo pive i na onoj ciči zimi popismo ih...

Sad bi ja to mogla još elaborirati, ali prošao je trenutak.

Subotu sam uglavnom prebolovala. Osjećala sam se kao da sam pojela kilu žileta.. katastrofa.
Nedjelja: Prežderavanje, gledanje filmova u krugu prijatelja...

I tako dođe ponedjeljak i ja se vratih svojim knjigama i pručavanju političkog javnog mnijenja.

U svakom slučaju, sviđa mi se početak 2005. godine. Sutra odoh kod zubara... brrrr....

Služio si me dosta dugo. Nisam sigurna kada sam te tačno dobila, ali dugo bijasmo skupa. I bilo bi još dugo tako da nije bilo moje neodgovornosti, lijenosti i straha.

Dobićeš zamjenu u neko dogledno vrijeme, ali nikada neće biti kao ti. Iako mi kažu da će dio tebe ostati samnom. Pokušavaju te zaliječiti malo. Pokušavaju od tebe da stvore dobru podlogu za tvoga zamjenika. Obećavam da ću tvoju braću bolje paziti. Obećevam da ću biti dobra prema njima i da ću ih redovno voditi doktoru, a ne samo kad zabole. Ostaj mi zbogom!

In Memoriam
Zub (gornja desna četvorka)
1980-2005

Ah, odavno nisam napisala jedan ovakav post. Kasno je, a ja sam se pripita vratila kući poslije jednog finog druženja. Naime, izašla sam sa jednom prijateljicom van... prijateljicom iz ratnog perioda. Ustvari bivšom djevojkom mog bivšeg najboljeg druga... Sjedili smo u jednoj finoj kafanici u kojoj sam poslije 12 ja bila najmlađa... jeeeee... I super je bilo. Onda su tu navratili moj prijatelj iz srednje škole i njegov prijatelj kojeg i ja dobro znam. U dublje analize odnosa i prijatelja mog prijatelja iz srednje neću ulaziti jer ovo već poprilično zvuči kao sapunica, a i nisam baš u najlucidnijem stanju da razglabam o tome.

Dakle našla sam se sa facama koje dugo nisam vidjela. I klasika... prisjećanje nekih starih dan. Od ratnih priča koje odavno nisu prepričane, do srednjoškolskih budalaština koje će zauvijek ostati u mome srcu (aj patetike mrtve... bljuv.. ništa mi pametnije nije palo na pamet).

Možda mi je malo prekratko trajalo sve to, jer ja sam vazda na svim skupljanjima ostajala do kraja. Dva puta mi se u životu desilo da sam otišla ranije (dakle ne posljednja) i sutradan su mi pričali....

- Joj znaš šta se desilo kada si ti otišla
- Joj da si vidjela... samo što si izašla preko vrata

E nećeš majčin sine... Od tada sam se trudila da uvijek ostajem do kraja. Moja majka nije baš najbolje to prihvaćala, ali to je tema za neko drugo pijanstvo :)

U svakom slučaju bilo je baš super... Od poprilično neperspektivnog petka navečer, nastao je još jedan događaj koji će se prepričati nekada... u budućnosti... za godinu... dvije... pet... Kad se ponovo sretnemo, namjerno ili slučajno... nebitno

Super!

Nedavno sa trunila o tome kako je MTV sranje i kako se pretvorio u reklamnu kampanju za mobitel džidže. I eto pojavila se jedna na koju sam se navukla... čovječe. Ovo pile (Sweety) me čini jaaaako sretnom.

Ko nema MTV ili živaca za gledanje istog Sweety izgleda ovako...


A pjeva ovako (upalite zvučnike). Kad ga čujem lice mi se refleksno razvuče u osmjeh koji odavno nije bljesnuo na mom licu.



Trenutno sam u sveopsežnoj potrazi za midi formatom ove pjesmice. Dođe mi da se spakujem i odem u Njemačku samo da pljunem ta 4 eura i da mi pile zasvira na mojoj Nokijici 3650.

I'm officially hooked

Skačem sa fotelje, pribijam ga na pod i guram mu u usta sve što mi padne pod ruku samo da mu začepim gubicu... Ali ta usta postaju sve veća i nastavljaju da pričaju. Uzimam flašu sa stola i taman kad sam krenula da mu je razbijem o glavu, neko me gurnu i upita šta mi je? I eto me nazad u stvarnom svijetu... a on je pričao, pričao i pričao...

Sinoć je bilo ko neko druženje ljudi iz redakcije kod najstarijeg člana iste. Zauzela sam najbolje mjesto, fotelju. Ako nećeš sebi, a kome ćeš?! Kasnije se utvrdilo da je to bio poguban potez sa moje strane. Sjela sam pored momka koji me dijelio od ostatka tog društva neprekidnom i vrlo glasnom pričom. Mislim ja mogu pričati, mljet, srati... zovite to kako god... Ali lik je bez prestanka pričao 4 sata... Obično kada počnete pričati o nečemu... vežete teme. Ako dođete na kraj, iscrpite temu... onda malo stanete, popijete gutljaj, zapalite cigaru... odmorite malo... Ali ne on... ooh ne.

Skakanje sa teme na temu je nevjerovatno. On mora biti uključen u svaku jebenu konverazciju. Nema te teme o kojoj on nema mišljenje... Sa većinom se nisam baš slagala i napravila sam glupi potez suprotstavljanja.... O bože, koja greška... jebala sam ježa u leđa.

Količinu priče pojačala je rum-cola koju je pio, a nivo moje netrpeljivosti odličan gemišt. Tako da sam oko 12 sati počela da dodajem komentare tipa... ne seri, haj ne laprdaj više, jebla te ta priča (stanje netrpeljivosti i sveopšte nervoze pojačao je PMS koji me maltretira nevjerovatno)... Nije lijepo sa moje strane, ali jednostavno više nisam mogla da izdržim.

On u globalu nije loš momak, ali na duži period je nesnošljiv. E sad da ne bude da sam ja crazy PMS bitch, svi dijele isto mišljenje. Njegov odlazak u wc koristio se za trenutke odmora i komentare tipa.... Šta mu je.. ne dajte mu da pije više.

Veče se završila, sjedamo u auto ja i moj mi dragi. On odlazi kući pješke. Sa mjesta suvozača stavljam svoju nogu na papučicu gasa i munjevito jurim prema njemu... sve brže i bliže...

Prenu me pitanje moga dragog:
- Kako ti je bilo večeras?
- U jednom trenutku imala sam viziju da xyz pribijam na pod i pokušavam da mu začepim gubicu.....

I evo me po prvi put u 2005. Neću spominjati doček, jer je već malo zastarjela tema... a i nije bio baš ono što sam očekivala. No dobro, nije ni bitno.

Pošto sam prošlu godinu završila u blago depresivnom tonu ovu želim započeti u optimističnom. Ko i svako žensko uvijek me oraspoloži neki šoping... tako da sam kupila samtani mantil, predivnu crno-crvenu rolku, i običnu, najobičniju crnu i bijelu majicu. Moram naglasiti da je jako teško naći ova poslijednj 2 artikla, a da na njima nema natpisa tipa... sexy babe, hot girl, sugar... Jebote, sa takvom majicom se osjećam ko pokretni billboard koji kaže... pogledaj mi u sise i vidjećeš da sam koka. Ja sam koka i bez toga :p

Bliže mi se moji posljednji ispiti tako da sam dosta zauzeta novinarskom deontologijom, sociologijom mas medija i uporednim političkim sistemima. Kupila sam flouroscentne markere (žuti, zeleni, plavi, narandžasti i rozi) tako da luda i šarena zabava markiranja teksta može početi.

Sa poslovne strane je krenulo također pozitivno. Odnosno barem tako zvuči... Moglo bi se desiti da budem pomjerena na bolju poziciju... Što bi vjerovatno značilo fiksno radno vrijeme i odlazak na posao. Možda ne zvuči zabavno, ali ja sam u ekstazi. Što kod mene nekad predstavlja i problem, jer se počnem radovati i nadati prerano pa kad ništa ne bude od toga padnem u crnjak duboki.

Ani neću o crnjacima na početku nove godine... nego polako. Novi dan, nova nafaka.