Zašto bih odrastala?! Večeras sam sjedila sa bračnim parom koji je mlađi od mene i koji imaju bebu, ali ne i riješeno stambeno pitanje. Tako se razvezla priča o namjenskim, nenamjenskim, stambenim kreditima, kamatama i vremenu otplate. Slušajući to poželjela sam se baciti sa 6 sprata zgrade.
Ja još uvijek živim sa roditeljima, imam ispod prosječno plaćen posao, nemam nikakve pokretne i nepokretne imovine, imam dugu vezu, još uvijek ne planiram brak, a bogami ni dijete.
Par puta sam počela razmišljati u fazonu ŠBB KBB (šta bi bilo, kad bi blio). To je jednostavno predepresivno za mene.
Imam osjećaj kada kažeš ono "sudbonosno da" da kreneš u život na kredit. Kupi kuću/stan od para kojih nemaš, kupi namještaj od para kojih nemaš. Onda se smjestiš u kuću/stan i kažeš to je moje. A ne daj bože da se nešto desi, ostaneš bez posla...., jebao si ježe u leđa.
Crnjak...
|
