U životu za ništa nema garancija. Od nekuda treba početi. Ja imam relativno dobro plaćen posao, živim sama, kupila sam stan na kredit kojeg moram otplaćivati još 23 godine, imam svoj auto, volim si s vremena na vrijeme priuštiti lijep komad odjeće, neko malo putovanje. No, neka mi se desi neka nezgoda, pa da ne mogu raditi, sve to dolazi u pitanje... No, živim dalje, o tome ne razmišljam, jer me može samo ubaciti u depru...Life goes on :)))
20.12.2004. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj profa bi na to reko: Povijest se ponavlja. Vječno ista spika il kak bi Krleža optimistično prosro: Nigdar ni tak bilo da nekak ni bilo... O čem se tu radi? Vrlo jednostavno: živiš u skladu s godinama kaj znači da uvijek ljude muče istiproblemi. S petnaest te boli ona stvar za čitav svijet; glavno da se dobro zabavljaš. S dvadeset već pomalo kužiš kak je svijet u banani, al misliš da su svi glupi osim tebe pa ideš na foru kak ćeš ti sve to promijeniti (na bolje, of course). Oko tridesete polako shvatiš kak je glupo glumiti izbavitelja jer zna se kak je Isus završil pa počneš mislit na sebe (posao, karijera, brak?!, stan; ne nužno tim redom). Onda dođu i četrdesete pa ti z guzice do mozga dođe ona mudra: za ideale ginu budale. tad ulaziš u fazu kad ti je TV dnevnik glavna emisija i misliš da bu cijeli svijet ošo u dim kroz koji dan. Ito je to: povijestse ponavlja. To su prošli i moji starci, i njihovi, pa sve do kromanjonaca. Trust me, svi će ti reči kak je u njihovo doba bilo bolje, ljepše, pametnije, sigurnije i bla, bla, bla. A u biti su u pravu jer u njihovo doba su bili mlađi: imali su petnaest, dvadeset i nisu gledali TV dnevnik i nije ih mučila kičma, prostata i menopauza. Jedino preživljavaju optimisti i luđosi. Zato ja ne razmišljam nego uživam u životu. Moj moto je: uživaj jer život je kratak, dva put okom trepneš i ode dvadeset godina života. Trust me.
20.12.2004. (06:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi mi bježimo od toga da postanemo kao "odrasli" iz naše blizine, ali jbt ga, stigne nas to na kraju .. ako nećeš tako, nećeš nikako, a o nekim je stvarima bolje razmišljat optimstično ;) (recimo, možda dobiješ na Bingu)
21.12.2004. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tija
da, pa to i ide tako!
19.12.2004. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shades of blue...
joj gdje me nađe... uhhh
19.12.2004. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječanka&svijet
U životu za ništa nema garancija. Od nekuda treba početi. Ja imam relativno dobro plaćen posao, živim sama, kupila sam stan na kredit kojeg moram otplaćivati još 23 godine, imam svoj auto, volim si s vremena na vrijeme priuštiti lijep komad odjeće, neko malo putovanje. No, neka mi se desi neka nezgoda, pa da ne mogu raditi, sve to dolazi u pitanje... No, živim dalje, o tome ne razmišljam, jer me može samo ubaciti u depru...Life goes on :)))
20.12.2004. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KGB is watching!
Ma ja s 23 trenutno razmišljam o funkcioniranju ove prolupale planete i sve me je više strah - kako ću ja to?
20.12.2004. (03:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PunoglafkO
Moj profa bi na to reko: Povijest se ponavlja. Vječno ista spika il kak bi Krleža optimistično prosro: Nigdar ni tak bilo da nekak ni bilo... O čem se tu radi? Vrlo jednostavno: živiš u skladu s godinama kaj znači da uvijek ljude muče istiproblemi. S petnaest te boli ona stvar za čitav svijet; glavno da se dobro zabavljaš. S dvadeset već pomalo kužiš kak je svijet u banani, al misliš da su svi glupi osim tebe pa ideš na foru kak ćeš ti sve to promijeniti (na bolje, of course). Oko tridesete polako shvatiš kak je glupo glumiti izbavitelja jer zna se kak je Isus završil pa počneš mislit na sebe (posao, karijera, brak?!, stan; ne nužno tim redom). Onda dođu i četrdesete pa ti z guzice do mozga dođe ona mudra: za ideale ginu budale. tad ulaziš u fazu kad ti je TV dnevnik glavna emisija i misliš da bu cijeli svijet ošo u dim kroz koji dan. Ito je to: povijestse ponavlja. To su prošli i moji starci, i njihovi, pa sve do kromanjonaca. Trust me, svi će ti reči kak je u njihovo doba bilo bolje, ljepše, pametnije, sigurnije i bla, bla, bla. A u biti su u pravu jer u njihovo doba su bili mlađi: imali su petnaest, dvadeset i nisu gledali TV dnevnik i nije ih mučila kičma, prostata i menopauza. Jedino preživljavaju optimisti i luđosi. Zato ja ne razmišljam nego uživam u životu. Moj moto je: uživaj jer život je kratak, dva put okom trepneš i ode dvadeset godina života. Trust me.
20.12.2004. (06:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tu i tamo .. u epizodi ..
svi mi bježimo od toga da postanemo kao "odrasli" iz naše blizine, ali jbt ga, stigne nas to na kraju .. ako nećeš tako, nećeš nikako, a o nekim je stvarima bolje razmišljat optimstično ;) (recimo, možda dobiješ na Bingu)
21.12.2004. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...