Fale mi još barem dvije ruke i dvije glave. Toliko sam zauzeta ovih dana da ću da poludima. U P. Materinu...
A toliko imam da pišem. Jesen stiže. Želim da poželim svima sretnu jesen... Da nas lijepo vrijeme posluži još neko vrijeme. Htjela bi da pišem o jeseni... Ah, kako inspiracija i želja za pisanjem dolazi u pogrešno vrijeme.
Sutra, odnosno već danas imam ispit... To onaj jedan ispit koji imam osjećaj da nikada neću položiti, a tako sam blizu kraja. Dakle ovih dana sam posvećena učenju. Posao mi ide NIKAKO... Nemam vremena... dakle učim, pa kašljucam na svim ostalim poljima.
Probila sam rokove za predavanje tekstova za magazin za koji pišem. Imam osjećaj da mi mozak ključa.
A tako mi se piše... Toliko tema u poslijednje vrijeme... Aaaaa poludiću.
Najavljujem tekst Darkeri Vs. Šminkeri... Naravno ako mi ne ispari tekst iz glave. Ako ga ne izgura Habermasova Teorija o komunikacijskom djelovanju ili možda Demokratija i mediji bez temelja.
Finih mi se stvari desilo i pored svega ovoga... što će mi opet oduzimati vrijeme, ali naime... Webmaster jedne Sarajevske web stranice se obreo na mom blogu, svidio mu se i ponudio mi da povremeno pišem za njih... To me jako obradovalo.
Nemam više vremena... Moram se vratiti Lasvelovoj paradigmi.
Da mi je samo na jedan dan biti dvoglavo, višeruko čudovište.
|
