Tko rano rani dvije sreće grabi...

09 veljača 2006

Makar ne vjerujem u ovu gore napisanu rečenicu, ali je stvarno rano, tak da mi se još jako jako spava. Danas moram na glupi nulti sat tak da moram u 11 u školu. Mislim da budem izbrisal ovaj blog, nema više postjeta, nema komentara, tak da mislim da ga više niko ni ne čita, pa zakaj bi onda trošil mjesta na netu. Neznam kak ste vi (ako opće tko ovo čita) ja sam jako loše. Koliko god sam mislio da bude u gimnaziji bolje nego u osnovnoj školi ali sve je to isto usrano sranje, nikomu se nesmeš obratiti a kaj nebi odmah popizdil na tebe, svi te izbacuju iz društa, svima je gušt srati po nekomu kak da taj neko nema osjećaja, kak da taj neko ništ ne osjeća, kak da je biljka. To me tako nervira a posebno dok to meni rade. Živim u jednom mutavom svijetu, gdje svi rade samo za sebe, nitko neće pomoći nikomu kome treba pomoć, svi samo gaze jedni po drugima ne pitajući se dali ti drugi imaju osjećaje ili ih imaju samo oni!!! Ako to tako nastavi mislim da ljudska vrsta neće nikam stići i da ćemo se vratiti na nivo majmuna gdje smo i prije bili. Što se tiće budučnosti, nitko nezna kaj nam nosi ali prema ovakvom stanju u državi i u društvu sama sranja. Najradije bih pobjegao iz ovog svijeta u svoj svijet, zatvorio bih se u sebe i živio u tom svijetu ne obazirući se na druge ljude, ali znam da to nije moguće. Svaki je čovjek društveno biće i svaki čovjek treba društvo, makar ga i to društvo nekad izopćavalo, odbacivalo, makar bi se onda taj pojedinac osjećao jadno i bjedno, on bi težio tome da ima društvo jer mu je to u psihi kuju nije tako lako pobijediti. Evo to bi bilo sve za danas i nadam se da budem dobio barem jedan, jedan komentar.

<< Arhiva >>