Božić je, nama veselja pri meni. Starci su bili na meši, ja nisam imal ni želje ni volje da idem. Neznam za vas ali meni božićne pjesme sve više i više idu na živce. Svake godine puštaju iste pjesme, iste stvari, i ništa se ne mjenja već deset godina. Nek zmisliju nekaj drugoga pa budem možda toleriral ali jedne te iste pjesme jednostavno ne mogu smisliti. Usput, sretan božić svim čitateljima i nadam se da vam je božić protekao u boljem raspoloženju nego meni. Kak nek vam velim, izgubil sam volju za blagdanima, nije da mi se ve ide u školu, niti slučajno ali na živce mi ide sva ta bezrazložna stka oko blagdana. Još novu godinu zbavim i onda sam miran do sljedeće godine. Nova godina mi bude sigurno prošla u mnogo boljem raspoloženju. Ajde do čitanja, i kikelju nisam te kopiral!!
O meni
Škola: Gimnazija Čakovec
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Opomena /A. B. Šimić/
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.