Kako smo ljudovi, zar vas nije obuzelo božično raspoloženje, ta sreća, mir, ma daj beži. U školi je užas, pitala me likovni dobil sam pet, kaj nebi još i stoga tri mel. Pod kemijom me tak glava bolela kaj sam jedva učiteljicu gleda, bilo mi je još i zima, užas. Doma sam išel s celim društvom iz bivše druge osnovne, prvi put nas se tolko skupilo. Za školu sam ništ ne delal, kaj se more "božić dolazi" pak mora i meni dojti malo tog raspoloženja a kad dojde izgubim i ono malo volje koju sam imal za školu. Ajde đenja i ak ste v Čakovcu prođite pojkraj singapura i uživajte u božiću.
O meni
Škola: Gimnazija Čakovec
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Razred: 3.c
Godine: 16
Na ovom blogu ne želim nikakva pisma sreće itd. Takvi komentari bit će prijavljeni kao spam
Vidi gužve..
Free Hit Counter
Opomena /A. B. Šimić/
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905)
Smisao
Ima li smisla živjeti,
Jer svemu dođe kraj,
Tako i nama,
Nekom prije,
Nekom kasnije,
Ali svemu dođe kraj.
Teško je naći smisao,
Čak i u najmanjim stvarima
A kamo li tek u životu.
Ali kad ga nađemo,
On je s nama
I ne bojimo se više smrti.
J.X.
Krik
Večer
Savršena,
Spokojna, mirna.
Krik,
Para zrak
Narušava spokoj.
Paničan krik,
Nažalost
Nagoviješta kraj.
J.X.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
Ali samo ih je
Samo ih je nekoliko
Nekoliko onih pravih,
Onih koji bi dali,
Svoj život samo.
Samo da te spase.
Prijatelja ima,
Ima ih sto.
J.X.
Dom
Povratak kući,
Žuti prozori u mraku,
Dom.
J.X.
Tama,
Mrkli mrak,
Ne vidiš prst pred nosom,
Ali osjećaš,
Osjećaš da je strah,
Da je strah kraj tebe
Uvlači ti se u kosti.
Odjednom,
Čudesno svijetlo
Osvjetljava put,
Strah nestaje,
Preplavi te toplina
I ti si sretan.
J.x.