26.01.2006., četvrtak
peticija!!!
I to važna!!!
Mjesto radnje: običan birc
Vrijeme radnje: jednako obično...recimo sunčano
Obična pretpostavljena situacija (hipotetska dapače...a nema veze s nilskim konjima):
Unilazi superatraktivna, neobično pristupačno izgledajuća, dobrog srca, vragolastog osmijeha, nadprirodno inteligentna i megaduhovita djevojka a opet kršćanski skromna(ja...link na mene ovdje =) u mjesto radnje. Zauzima sjedeću poziciju znalački se diveći dekoracijama njoj nepoznatog birca.
Neočekivano joj prilazi nepoznata osoba koja se predstavlja kao ....*dramaturška napetost*....KONOBAR!!!
Ona (tj. ja) usplahireno pogleda neobičnog čovjeka velikim očima i prošapće:" Dobar dan..."
On, neobičan čovjek grubo odgovara:" 'bar dan! Šta ćeš?"
Ona, odvažnije: "Koliko vam košta onaj božanstveni pjenušavi nektar?"
On, bahato: "Piva? 12 čuna..."
Ona, spremna boriti se do zadnjeg daha da bi ostvarila svoje želje:"Može jednu..."
On, podmuklo:"U flaši ili u čaši?"
Ona, damski:"U flaši"
Par trenutaka kasnije konobar donosi MALU bocu piva!!!
Ona, užasnuta, na rubu plača:"Mora da ste se zabunili..."
On, bezobzirno, podmuklog pogleda:"Ne, nisam, 12 čuna, molim..."
Ona, ne imajući snage pobuniti se, drhtavom rukom vadi novac iz novčanika svjesna da će zbog ove traume plaćati terapije par puta na tjedan do kraja života:"Izvolite..."
On:"Šta?? Nema napojnice??"
OVO SE MOŽE DOGODITI I VAMA!! MALE BOCE (0,25L, 0,33) SU SVUDA OKO NAS!!
TREBALI BI IH ZAKONSKI ZABRANITI I SPRIJEČITI OVAKVE TRAGEDIJE!! PODUZMITE NEŠTO!!
Možda baš vaš potpis promijeni svijet!!
|
23.01.2006., ponedjeljak
kopulatorni organ
od interneta doma ne radi pa ne dopušta da pišem moje nadahnute (ili kakve već) postove pune vrlih i poučnih misli namjenjene svim generacijama, spolovima, rasama, vjerskim, gurmanskim i sexualnim opredjeljenjima koje svi željno očekujete (ili ne) =)
Zubalo na faxu
|
11.01.2006., srijeda
sve boje kapice
Prije nekog vremena (kao da je nekog briga kada točno) živješe Mornarsko Plava Kapica, kćer Trule Višnje Kapice i sin Zeleno Žutog Kapavca. Bila je poslušna kćer. Uvijek je slušala svoje roditelje. I mudrije i iskusnije od sebe. Nekad i glazbu. Zvukove općenito.
Nije bila kao ona njena sestrična u drugom koljenu, osmi bok, šesto rebro...znate ona...*namig namig*...da, ona... Ona-Čija-Se-Boja-Ne-Smije-Spomenuti. Ona koja je osramotila obitelj smucajući se po šumi s nekim vukom. I onda još dopustila da to saznaju dva najveća tračera u kraju, Grimmovi. A oni iskoristili situaciju, začinili cijelu priču, napisali knjigu i obogatili se.
Jednog dana poslaše majka svoju Kapicu Junior na dalek put baki. Da, da, onoj istoj koju je navodno pojeo vuk (glupost - vukovi vole svježe meso a ne staro, gumenasto i žilavo).
I išla je Kapica..
I išla...
I tak...
Srela nekog vuka, nebitno za priču...
I došla baki...najele se, popile kavu, izmjenile Pokemon sličice.
Baka je bila sretna što je ovaj put nitko nije pojeo.
KRAJ
Aha, da...i svi su živjeli dugo i sretno...osim bake koja je ubrzo umrla jer je bila stara (vuk NIJE imao veze s time, Jacobe i Wilhelme)
|
01.01.2006., nedjelja
rizik ovčji
....skakale tako ovčice brojne dok se jedna (jao, nesreće i jada...zašto, o zašto se to dogodiše???) ne saplete kopitancem o vunu(o šta drugo?) druge ovce koju preskakaše. I padne ovčica, pade, stropošti se na sve četiri. Ostale ovce odmah potrčaše družici u pomoć.
- Jesi li dobro?? Opasna je ovo igra. Hoćemo li radije igrati nešto drugo?
- Ali što možemo igrati? - zavapi unesrećena ovca - Jel netko donio Rizik?
- Da, ajmo svi igrati Rizik!! - oduševljeno usklikne stado i pohrli prema kutiji koja se čudesno stvorila na livadi.
Uzdah razočaranja prožme skupinu.
- Samo 6 igrača može igrati!!! Ali rekli su da je Rizik igra za cijelu obitelj!!
- Ne, to je incest...
- Aha...ajmo to igrati...
- Bolje ne...statički elektricitet u vuni i to...a i ovo je priča za laku noć, nije prikladno.
- Ma samo cemo zamoliti autoricu ove besmislene priče da bude diskretna...neka iskre frcaju ;)
*cenzurirano*
|
|
