Prije nekog vremena (kao da je nekog briga kada točno) živješe Mornarsko Plava Kapica, kćer Trule Višnje Kapice i sin Zeleno Žutog Kapavca. Bila je poslušna kćer. Uvijek je slušala svoje roditelje. I mudrije i iskusnije od sebe. Nekad i glazbu. Zvukove općenito.
Nije bila kao ona njena sestrična u drugom koljenu, osmi bok, šesto rebro...znate ona...*namig namig*...da, ona... Ona-Čija-Se-Boja-Ne-Smije-Spomenuti. Ona koja je osramotila obitelj smucajući se po šumi s nekim vukom. I onda još dopustila da to saznaju dva najveća tračera u kraju, Grimmovi. A oni iskoristili situaciju, začinili cijelu priču, napisali knjigu i obogatili se.
Jednog dana poslaše majka svoju Kapicu Junior na dalek put baki. Da, da, onoj istoj koju je navodno pojeo vuk (glupost - vukovi vole svježe meso a ne staro, gumenasto i žilavo).
I išla je Kapica..
I išla...
I tak...
Srela nekog vuka, nebitno za priču...
I došla baki...najele se, popile kavu, izmjenile Pokemon sličice.
Baka je bila sretna što je ovaj put nitko nije pojeo.
KRAJ
Aha, da...i svi su živjeli dugo i sretno...osim bake koja je ubrzo umrla jer je bila stara (vuk NIJE imao veze s time, Jacobe i Wilhelme)
Post je objavljen 11.01.2006. u 03:31 sati.