28.07.2005., četvrtak
ako ste se slucajno pitali...
| How to make a kobilino zubalo |
Ingredients:
5 parts pride
5 parts crazyiness
5 parts ego |
Method:
Stir together in a glass tumbler with a salted rim. Add lovability to taste! Do not overindulge! |
|
20.07.2005., srijeda
da vam ispricam sta bjese dalje...
Otvorivsi svoje ljupke okice u strahu od onoga sto cu vidjeti, ugledah covjeka jednog. Svjetski covjek. Znate,ono...azijsko-europsko-africki tip... sa jaknom Made in USA. I madezom u obliku Australije. Stajao je na svojim dvjema (2) nogama ponad mene promatrajuci me. Srce mi je stucalo, poskakivalo, izbijalo iz pluca. Adrenalin me pucao, misici moji bili su napeti kao jako napeta spaga. Ili cak napetiji od toga. Novo lice u ovoj prici nije izgledalo previse iznenadjeno sto me vidi na lezaju u svojoj pecini te popustih grcevit stisak na svom bicu (cijenjenom citateljstvu - ne, i dalje nije rijec o dvokotacnookretnom vozilu...mozda bih trebala poceti koristiti kvacice...hm...)
Udaljio se mrmljajuci nesto u bradu. Nije ga bilo par trenutaka a zatim se vratio noseci hranu. Sjeo je mirno pored mene dok sam halapljivo prozdirala svoj obrok. Sporazumjeli smo se zacudo bez problema. Pricao mi je o ovom cudnom mjestu na kojem sam se zatekla, a ja mu opisah svoje pustolovine istovremeno se boreci sa rijecima, zrakom i hranom. Buduci da ga upoznah u petak odlucih ga nazvati Petnaesti Dan Mjeseca Sedmog Dvije Tisuce I Pete Godine. To mi se ucinilo bas prikladno i veoma prakticno.
Njemu se moja prakticnost i nije dopala te je inzistirao da ga zovem Braco. Mah, ti domoroci...valjda mu to ime ima nekakvo posebno znacenje... Pricali smo kao da se poznajemo cijelu vjecnost. Cudno... Strpljivo je slusao o mojim pustolovinama, suosjecao je s mojom amnezijom, divio se mom istrazivackom duhu...ali kad zavrsih s mojim pripovijedanjem samo je odmahnuo glavom i prozborio:
- "Kobilinzone, mozda bi trebala malo usporiti s tim izlascima...i ne piti toliko...i nadam se da nisi nista drugo konzumirala...te tvoje halucinacije su vec prevrsile svaku mjeru..."
Nisam imala blagog pojma sto time misli. Kakve halucinacije...Razocarana njegovom reakcijom, napustih tu neobicnu rezidenciju te sjedoh na svog carobnog tuljana sa zelenom kravatom te odjahah u suton...u potrazi za novom pustolovinom..
Pozdravlja vas Kobilinzon Zubo =)
|
15.07.2005., petak
dan prvi
Kad je napokon osvanuo dan i mraka vise nije bilo, krenuh u moju malu istrazivacku pustolovinu kakva prilici nama pustolovima istrazivacima s amnezijom. Kretah se pazljivo, osluskujuci s oba uha, spremna boriti se za svoj zivot hrabroscu kakvom prilici nama pustolovima istrazivacima s amnezijom kojima je njihov vlastiti zivot neobicno mio i drag (citaj:prekinuti svoje istrazivanje i pobjeci sto je brze moguce). Odlucih da si u blizoj buducnosti moram nabaviti bic kakav prilici nama pustolovima istrazivacima kukavicama s amnezijom sklonih cirkuskim vjestinama. Mislim - imao ga je Indiana Jones, red je da ga i ja imam...lijepo ga je za vidjeti. Uskoro shvatih da realne opasnosti bas i nema - nedostajalo je divljih zivotinja, svemiraca, duhova, psihopata ubojica, ucitelja, politicara...sve u svemu veoma miran prostor.
Moje privremeno boraviste zidovima je bilo podijeljeno na manje jedinice koje su se medjusobno razlikovale svojim sadrzajem. Pronadjoh si i dobar bic (bio je u prostoriji sa ostalim hladnim i manje hladnim oruzjem, stavljen pod slovo B zajedno s bazukom, boratnom kiselinom, borcima za zivotinjska prava i bosiljkom)...koja slucajnost. Bilo je ocito da je netko donedavno bio ovdje. Hoce li se taj netko vratiti? I braniti svoja teritorijalrna prava? Urinirati uokolo? We shall see..
Istrazivanje je uzelo svoj danak od inace neumornog pustolovnog istrazivaca. Zedj me mucila, glad stisnula te si odlucih pribaviti kakav obrok. Prekopala sam sve prostorije, otkrila toplu vodu (i onu hladnu) ali hrane ne nadjoh...ni mrvice...hvatala me slabost...mozda bih trebala malo odspavati a kasnije cu pronaci izlaz iz ove pecine i otici u lov...samo da malo sklopim oci...
Sklupcah se na jednom lezaju privinuvsi se uz svoj novosteceni bic te iscrpljena od novih iskustava odmah zaspah...spavah snom nemirnika, sanjah jednako nemirne snove...kroz tamu mojih kapaka pruzale su se ruke a iz daljine je dopirao glas...
Tada me netko prodrmao....
|
14.07.2005., četvrtak
Kobilinzon Zubo
Probudih se u mraku. Protrljah oci. I dalje je bio mrak.
Protrljah oci snaznije. Mrak su ispunili kruzici i zvjezdice kricavih boja. Poucena iskustvom zakljucih da ne valja prejako stiskati oci. Kad se sarenilo smirilo i dalje je bio mrak.
Posto se mrak nije micao, morah se ja pomaknuti. Izvana je dopiralo blijedo svijetlo. Pipah nogom, rukom, drugom rukom pa drugom nogom i ostalim udovima pokusavajuci dokuciti gdje se nalazim i kamo mi je krenuti.
Ocito je da sam prezivjela kakvu strasnu, potisnutu u sjecanje, nesrecu koja mi je selektivno izbrisala pamcenje. Samo se kristalno jasno prisjecah svojeg imena. Da, ja sam Zubo. Kobilinzon Zubo. Glavom su mi prolazila razna pitanja. Gdje sam? Odakle sam? Hocu li se ikada vratiti onamo odakle jesam i otici odavde? Jesam li ja ipak odavde? Ako nisam - zasto sam tu? Kakva me je malic...malizio...malizioz...zla sila stavila ovdje u mrak bez svjetla? Ne davsi mi kakvu napravu za svjetljenje (sibicu, svijecu, upaljac, svjetiljku, stolnu lampu, svjetlosni mac...bilo sta...). Sto mi je raditi? Kako cu prezivjeti? Koji mi se to k... zabio u nogu????
Odlucih da je mudrije pricekati dan i tada krenuti u istrazivanje...
|
11.07.2005., ponedjeljak
all together now: mrzimo MaxADSL jer onemogucava nasem idolu Zubalu da napise i podijeli s nama svoje kako mudre misli tako i one manje mudre =)
Potpis: Tajni Obozavatelj Zubala u NSB-u
|
08.07.2005., petak
ekskluzivno!!!
O da, da...Zubalo se vratilo. I odmah smo pozurili da ju intervjuiramo =)
A gdje Zubalo bjese?
Poljska: Krakow, Katowice - koncert Jutua s hebenom predgrupom - Killersima =)
Koliko dugo je Zubalo bilo odsutno?
4. - 6. 07. 2005
Koga je Zubalo odusevljavala svojom blizinom, sveprisutnim humorom i zracenjem svoje karizme?
Mr. Zubala (naziv je skovala ona)
Iako ni ostatak autobusa nije uspio odoljeti mom sarmu =)
Koliko je Zubalo popilo?
Puno...jaaaaako dobre pive...
Koliko je ljudi bilo na koncertu?
Puno...kazu 70 000...
Kako je bilo?
Ma coece, hebeno...
Je li moglo biti bolje?
Ofkors, uvijek moze biti bolje...mozda da je bilo vece drustvo(recimo ona, ona ili poneki clan Grette)
Kako se sad Zubalo osjeca?
Zadovoljno...ali umorna do jaja...
Scena koja najbolje opisuje vas umor i glad
Glavni likovi: Kobilino Zubalo(KZ), Mr. Zubalo (MRZ)
KZ: "Da se stanemo sendvic i ja gola pokraj kreveta, ti bi garant pograbio sendvic"
MRZ: "Ma...i zamolio bih te da mi doneses pivu"
Tko kaze da moj dragi nije romantican? =)
|
07.07.2005., četvrtak
dobra vijest by Jutarnji
HONG KONG - Baka stara 78 godina ispala je kroz prozor svojeg stana na cetvrtom katu u Šangaju i pala je na drugu baku staru 85 godina, pisu lokalne novine China Daily. Mladja od dvije bake previse se nagnula i ispala kroz prozor, a tijekom pada odbila se o tendu da bi zatim pala na drugu baku koja je setala ispred zgrade. Obje su bake srecom prezivjele i samo su lakse ozlijedjene.
|
05.07.2005., utorak
kako napraviti posten obrok?
Starci uskoro odlaze na more i ostavljaju bracu i mene prepustene same sebe na milost i nemilost opasnostima koje vrebaju u ovom stanu (kao npr neki strojevi koje oni nazivaju perilicom sudja i vesmasinom...stogod to bilo). I prijasnjih su nas godina tako napustali a mi iskusni pustolovi smo uvijek uspjevali prezivjeti. Pa evo par savjeta za one manje iskusne:
STEP PRVI
Uzmite par lonaca pa ih odmjerite pogledom te odaberite najprikladniji za vasu misiju. Bilo bi pozeljno da su kako-tako cisti...makar to nije uvjet - pretpostavljamo da visoke temperature ipak pobiju vecinu patogenih bakterija.
KORAK DVA
Pripremite pec na drva. Nacijepajte obliznji jablan. Posluzit ce i kakav grab, lipa ili pitomi kesten. Prepoznat cete ga po smedjem stablu i (uglavnom) zelenoj krosnji. Cesto se vidja na teveju.
U nedostatku peci za drva, posluzit ce i obican tzv STEDNJAK. Bit ce vam potrebno nesto plina. Iskopajte ga na obliznjoj naftnoj busotini.
DIO CE
U odabranu posudu ulijte nesto divodikovog oksida (also known as VODA) te ju polozite na vatru i oprezno zagrijavajte dok ne provrije(to vam je ono kad hrpa mjehurica pocne divljati i izbijati na povrsinu tekucine). Tada je voda veoma vruca.
Oprez: opasnost od opeklina, ne dirati golim rukama! Primjenite zastitno sredstvo.
Po izboru i prema mogucnosti, upalite tzv NAPU (jos jedno divno cudo moderne tehnologije osmisljeno da vas hladi dok se znojite pokraj uzarenih posuda...moja bas i ne radi, usisava zrak)
ONAJ ZADNJI PIECE
Ulovite zrtvu te ju primite za uzicu i oprezno umocite u vrelu vodu.Simultano ugasite vas izvor topline. Pustite da odstoji neko vrijeme. Vas caj je gotov.
NAPOMENA: ova korisna metoda je primjenjiva i na druga jela zapakirana u toliko prakticne vrecice (tzv jela iz vrecice - kao juhe, tijesta razna...)
Autor se ogradjuje od mogucih tuzbi - navedene radnje su veoma opasne i valja ih izvoditi uz punu koncentraciju i maksimalan oprez.
Dobar tek zeli Vam Kobilino Zubalo =)
Slobodno udijelite neki svoj savjet ili recept, educirajmo svijet =)
|
03.07.2005., nedjelja
za ddadda =)
02.07.2005., subota
ribanje i ribarsko prigovaranje...
Lezah bezbrizno u svojoj postelji u miru i mraku svoje sobe. Svjetlece zvjezdice sa stropa njezno su rastjeravale tamu viseci ponad moje glave prijeteci odljepljivanjem i obrusavanjem na mene usnulu. Probudih se naglo i neocekivano.
Nesto nije bilo u redu. Osjetih snazne impulse kako struje kroz mene. Srce je pocelo nabijati divljacki kao da je pozeljelo iskociti iz prsnog kosa i pronaci neki mirniji kutak za odmor. Disah mahnito se boreci za zrak, kao da sam maloprije otrcala maraton. Disala sam a udahnuti nisam mogla, zrak kao da je postao tezak, samo disanje je izazivalo bol. Oblio me hladan znoj, sva se najezih.
Bol je putovala mojim tijelom, parajuci moje unutarnje organe. Drhtala sam cijela pokusavavsi dokuciti zasto se sve ovo dogadja. Presamitila sam se pokusavsi naci sigurnost, utociste u supljini koju sam zatvarala i dalje se boreci za zrak. Grcevi su upravljali mojim pokretima, moja svijest se borila za opstanak.
Kad li ce vise proci te paklene muke?? Pokusah se uspraviti na noge...u mislima mi je bilo jedino mjesto gdje sam se mogla spasiti...gdje su toliki prije mene vec pronasli spas i smirenje...
Ipak nisam morala ustati...bio je to samo prdac... =)
Prokleti Ribar i njegove posljedice...
|
|
