Probudih se u mraku. Protrljah oci. I dalje je bio mrak.
Protrljah oci snaznije. Mrak su ispunili kruzici i zvjezdice kricavih boja. Poucena iskustvom zakljucih da ne valja prejako stiskati oci. Kad se sarenilo smirilo i dalje je bio mrak.
Posto se mrak nije micao, morah se ja pomaknuti. Izvana je dopiralo blijedo svijetlo. Pipah nogom, rukom, drugom rukom pa drugom nogom i ostalim udovima pokusavajuci dokuciti gdje se nalazim i kamo mi je krenuti.
Ocito je da sam prezivjela kakvu strasnu, potisnutu u sjecanje, nesrecu koja mi je selektivno izbrisala pamcenje. Samo se kristalno jasno prisjecah svojeg imena. Da, ja sam Zubo. Kobilinzon Zubo. Glavom su mi prolazila razna pitanja. Gdje sam? Odakle sam? Hocu li se ikada vratiti onamo odakle jesam i otici odavde? Jesam li ja ipak odavde? Ako nisam - zasto sam tu? Kakva me je malic...malizio...malizioz...zla sila stavila ovdje u mrak bez svjetla? Ne davsi mi kakvu napravu za svjetljenje (sibicu, svijecu, upaljac, svjetiljku, stolnu lampu, svjetlosni mac...bilo sta...). Sto mi je raditi? Kako cu prezivjeti? Koji mi se to k... zabio u nogu????
Odlucih da je mudrije pricekati dan i tada krenuti u istrazivanje...
Post je objavljen 14.07.2005. u 01:21 sati.