29.12.2004., srijeda
dozu alkohola...u krv, molim
Mrzim decke. Ali znate onu :"Can't live with them, can't live without them"– to vrijedi i za mene. Upoznam divnog decka. Luda ja za njim, lud on za mnom. Sve super. Nemamo bas realne sanse (ipak nas dijeli par desetaka kilometara – space is a bitch!) ali sanjarimo.
Upoznam ja jos jednog decka. Isto drag i on par stotina kilometara udaljen.
Zaustavi me murjak zbog prebrze voznje...i pozove me na kavu...
Odem na trening, sretnem bivseg. Odjednom je i on lud za mnom...
Pakiram se veceras, decko s kojim mutih ovo predljeto posalje porukicu i zove na cugu...
Svi dragi decki. Ali zasto svi odjednom?! I uvijek tako!! Cim Zubalo primirise potencijalnog partnera za parenje (ipak ja studiram biologiju he, he =) odjednom se javi hrpa drugih. Pa zar vi nekako komunicirate medjusobno?! Feromonima?! Nanjusite moje podivljale hormone?? Osjetite to telepatski?! Neka mi to netko objasni... Screw you guys, I'm going to Bratislava! =)
Dosta je meni toga, spakirah se , veceras odlazim...Bratislava, here I come!! =) I bolje da se maknem, pustim mozak na pasu par dana...neka pliva bezbrizno jezerima alkohola =) Lososs i ja odlazimo na nesebicnu misiju opijanja...naravno, nesebicnu jer cemo piti za sve koji nam se nisu mogli pridruziti. Evo necemo se tako ograniciti – pit cemo za sve koje poznajemo i ne poznajemo =) Sve za mir i ljubav u svijetu. Uskoro ce na netu biti dostupan filmic kako mi izgledamo nakon solidne kolicine alkohola.
Molim sve bogove i sile neka blagoslove nas bus =) Bar ovaj put... Ostavljam sve brige iza sebe i hrlim u zagrljaj svijetu... I dobrom provodu. I kvalitetnom pivu. I opijanju po brzom postupku. Dozu alkohola...u krv, molim =)
P.S. Svima zelim sve najbolje u Novoj 2005. Lijepo se provedite! =)
|
27.12.2004., ponedjeljak
bijeli mis =)
Volim se dopisivati – volim sms poruke, volim mailove, volim pisma, volim icq – na kojem u zadnje vrijeme jako cesto visim. Ovisnik sam o tom tipkanju =) (bar dok tata ne dobije telefonski racun pa me sterilizira i izbaci iz kuce =) Mogu se tipkati sa frendovima iz drugih gradova i drzava a i ovo je odlican nacin za upoznati nove ljude.
Ali naletjeti na nekog sa truncicom humora bas i nije lako. Uglavnom uletavaju virusi, sredovjecni muskarci, napaljeni sex- manijaci... Najcesce se javljaju ljudi koji se nadaju da ce preko neta upoznati ljubav svog zivota – njih je vrlo lako prepoznati u 3 jednostavna koraka:
1.napisu hej ili neki slican bezazlen pozdrav
2. obaspu te pitanjima – "Koji si kvart", "Sta slusas?", "Gdje izlazis?"...i brojnim drugim (sve u istom prozorcicu)
3.traze tvoju sliku odmah nakon odgovora =) (ako sam ruzna, tu ne moze pomoci ni moj sarm, ni moj humor, ni moj sarkazam, ni moja pamet....) Ne vjeruju da nisi fotogenicna =)
Dogodi se, naravno da upoznas i nekog polunormalnog...zalomi se – poklope se neka zvijezdja, planeti, os Zemlje se malo vise nagne...=) Svi ti ispadi i upadi me zabavljaju, shvatis kako je svijet sareno mjesto i da nas zbilja ima svakakvih. Smijeh zajamcen =)
Dopisujem se neki dan tako sa frendom kad zacujem poznati zvukic "o-ooo" (znak da je netko poslao poruku). Jupi...bijeli mis? Ajde dobro...vec sam mislila netko poremecen, rezultat nekakvog propalog eksperimenta (sudeci po imenu), zudi covjek za drustvom....ali nije postavio hrpu pitanja...nije ni trazio sliku...bio je duhovit...odusevih se...Strijelac, visi od mene, stariji malo od mene...a uz to i normalan =) a opet ne obican =)
Pa se cusmo opet jucer. Sta da kazem? Odusevio me – brbljav, brbljaviji od mene, razgovor samo tece, a mozemo o svemu tipkati...jako je duhovit...govori talijanski (strani jezici su sexy =)...studira arheologiju...slusamo slicne stvari...jesam li spomenula da je duhovit? =)
Sarmantan do daske, oborio me s nogu. Zamolih ga da posalje sliku...jedva docekah...ovaj mora biti rugoba...ali nije... Presladak, cupav, tamnokos, kovrce na sve strane, zelene oke...opadoh sa stolca =) i otad se ne mogu prestati smijeskati =) glupost...jedino sto zivi u Rijeci a ja u Zagrebu!! =( I njemu se svidjela moja slika (the chosen one, jedna od rijetkih na kojoj izgledam ok)
Kliknulo je medju nama. Osvojio me. Izmjenismo brojeve mobitela. Nestalo mu love na mobu pa mi je dao broj doma. Misu, nemam te hrabrosti nazvati, sowy =) – bojim se tisine u slusalice, da ti se nece svidjeti moj glas, da me neces smatrati zanimljivom...
Cijeli dan mislim na njega. Cijeli dan se smjeskam. Cijeli dan skacem na mobitel kad cujem da je dosla poruka. Cuvam poruke i iznova ih citam. Zar sam poludjela?! Cemu toliko odusevljenje?? Zar je moguce zaljubiti se u potpunog neznanca, u sliku i slova?? Misu, sto si mi to napravio??
Jedva cekam da se opet cujemo... =)
|
26.12.2004., nedjelja
veseli homoseksualci
Homoseksualizam, -zma grc.-lat. (homo...+ isp.seksualan) protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola; homoseksualan, -lma, -lno – spolno naklonjen istom spolu; abnormalno seksualan; homoseksualac – muskarac opterecen homoseksualizmom (Klaic)
Ovo zvuci jako okrutno. Protuprirodno, abnormalno...? Poznajem par homoseksualaca, jedan mi je cak bio dobar prijatelj neko vrijeme (razdvojismo se radi drugih stvari) i nijedan mi se nije cinio abnormalan. Dapace, prilicno su normalni...cak veoma zabavni =)
Jednom davno, nase malo zensko drustvo greskom zalutase u Global (poznat gay-klub u Zagrebu). Bile smo cetiri cure u potrazi za pjena-partyem za koji smo procitale u novinama da se tu odrzava. Vec na ulazu se kuzi da to i nije obican birc. Makar smo bile cetiri cure, odmah su shvatili da nismo lezbijke...guess what – to nikome nije nimalo smetalo! (pouka: homoseksualci ne izopcuju ljude iz svog drustva zato sto su razliciti)
Odlicno smo se zabavile – drustvo je jako otvoreno i ludo...i jako neobicno. Posramili su nas – svi decki su imali vise ritma i bolje plesali (citaj: izvijali u ritmu) od nas (cak su nas pokusali nauciti neku koreografiju da bismo im sluzile kao pratnja pri pjevanju =). A i nakon nekog vremena se naviknes na pjesme u stilu: «Varala si me...» (koju izvodi zenska pjevacica, naravno)...i na cinjenicu da tu svi polude kad se pusti Nina Badric i «Takvi Kao Ti»...i na to da svi govore u zenskom rodu («Koka, pa mi bumo se smrzle, obje imamo japanke na nogama» - prozbori decko nasih godina =)...
Da napomenem jos jednom – nas nitko nije izolirao, ma ni krivo pogledao...mozda malo u cudu =) Upravo suprotno, druzili su se s nama, plesali s nama, brijali s nama (svemocna i svezgodna frendica moze i homica zbariti =) Ne kazem da su svi homoseksualci takvi. Vjerojatno postoje i oni malo suptilniji, suzdrzaniji – a opet normalni. Pa pobogu, i oni poput nas placu, smiju se, krvare, kopaju nos... Svi smo mi ljudi.
Bio Bozic, prosao Bozic. Ljubav svima, mir na zemlji. Bog nas je sve stvorio jednakima, jednako vaznima, zar ne? Svi smo mi Bozja djeca? Kako je onda moguce da i Crkva osuduje homoseksualizam?! Kao vrijedna studentica biologije sam naucila – from a biological point of view – njihovo «parenje» ne rezultira potomkom (priznajem, ja im ionako ne bih dozvolila posvajati djecu – nazovite me zbog toga konzervativnom, licemjernom, kako god...protiv toga jednostavno ne mogu) Zbog toga smo spremni odbaciti ljudsko bice, jednu dusu...zalosno... Bog je faca, On je glavni, i tko smo mi da bismo osudjivali ista a kamoli drugog covjeka, svog bliznjeg??
Homoseksualci su ok. Ne volim ljude koji ih mrze, a oni obicno ni sami ne znaju zasto ih mrze, nemaju nikakvih argumenata. Lekcija iz psihologije - homoseksualizam je prirodan dio razvoja nase psihe. Svatko prodje tu fazu znatizelje i razmisljanja o istom spolu – samo to neki provedu u djelo. I zasto su lezbijke popularnije od homica?? San svakog muskarca je biti s dvije lezbijke, ali vjerujte nije san svake zene biti s dva homoseksualca =)
Podrzavam homoseksualizam (ali nisam lezba =) ili bolje receno, nemam nista protiv njega. Svatko od nas poznaje homoseksualca (ili barem biseksualca), samo toga mozda nije svjestan. Homici su svugdje oko nas...beware =)...
|
25.12.2004., subota
vjerujete li jos u Djeda Bozicnjaka?
Na svijetu postoji otprilike 2 milijarde djece (osoba ispod 18 godina). Ipak, kako Djed Bozicnjak ne posjecuje muslimane, hinduse, zidove i budiste, kolicina posla na Bozic se smanjuje na 15%, odnosno sveukupnih 378 milijuna djece (prema Uredu za populacijske statistike). Prema prosjeku od 3.5 djece po kuci, Djed Bozicnjak mora posjetiti 108 milijuna domova, ako pretpostavimo da u svakoj danoj kuci postoji barem jedno dobro dijete.
Djed Bozicnjak ima oko 31 sat Bozica za rad, zahvaljujuci razlicitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji, te ako pretpostavimo da putuje sa istoka na zapad (sto se cini logicnim). Tako dobivamo da Djed Bozicnjak posjeti 967,7 kuca u sekundi. Prema tome, za svaki dobar krscanski dom sa dobrim djetetom, Djed Bozicnjak ima oko tisucinu (1/1000) sekunde da zaustavi sanjke, iskoci, uzme darove, uskoci u dimnjak, napuni carape, nade bor, ostavi ostatak darova pod borom, popne se natrag kroz dimnjak, uskoci u sanjke i dode do slijedece kuce.
Pretpostavljajuci da je svih 108 milijuna stajalista jednako rasporedeno po Zemlji (samo u svrhe naseg proracuna), govorimo o 1,24 kilometra razmaka od jedne do druge kuce; iz cega proizlazi ukupan put od 120,8 milijuna kilometara, ne ukljucujuci Bozicnjakove odlaske na WC ili stanke za jelo / pice. Iz navedenoga proizlazi da je brzina Bozicnjakovih sanjki oko 1080 kilometara u sekundi (3200 puta veca od brzine zvuka!). Za usporedbu, najbrze ikad stvoreno vozilo, svemirska sonda Odisej, ide "svega" 45 kilometara u sekundi (162000 km/h), a normalan jelen najvise 24 km na sat odnosno 0,0066 kilometara u sekundi.
Teret saonica je takoder jedan vrlo interesantan element. Pretpostavimo da svako dijete ne dobije nista vise nego jedne kutija Lego kockica srednje velicine (oko 860 grama). Tada je ukupna masa tereta na Bozicnjakovim saonicama nesto veca od 500 tisuca tona. Na tlu, normalan jelen ne moze vuci vise od oko 138 kg. Ako uzmemo da Bozicnjakov leteci jelen moze vuci 10 puta vise, Djed Bozicnjak bi trebao oko 360 tisuca letecih jelena da povuku saonice. Masa tolikog broja jelena povecava sveukupnu masu saonica za oko 54 tisuca tona, odnosno za oko 7 puta mase Kraljice Elizabete (broda, ne vladarice =)
Oko 600 tisuca tona putujuci brzinom od 1080 km/s stvara nezamisliv otpor zraka - takav otpor kakav bi zagrijao jelene toliko jako koliko se zagrije svemirski brod koji ponovno ulazi u Zemljinu atmosferu. Prednji par jelena apsorbirao bi oko 14,3 kvintilijarde dzula energije u sekundi. Ukratko, taj par bi se, cim krene, pretvorio u nimalo lijep prizor zivih baklji, izlazuci jelene iza njih, te dovodeci do lancane reakcije u kojoj bi svih 360-ak tisuca jelena izgorilo za oko 4,26 tisucina sekunde, odnosno tocno na vrijeme da Djed Bozicnjak dode do pete kuce na svom putu.
Djed Bozicnjak bi, kao rezultat akceleracije sa 0 km/s na 1080 km/s u tisucini sekunde, bio izlozen akceleracijskoj sili 17,5 tisuca puta vecoj od one maloga g, tj. 175000 m/s. Djed Bozicnjak mase 115 kg (sto je vrlo malo za Djeda Bozicnjaka) bio bi prikovan za kraj svojih saonica sa 1984906,9 kilograma sile, sto bi mu trenutacno smrvilo kosti i organe pretvarajuci ga u kasastu ljubicasto-crvenkastu tekucinu.
Prema tome, ako je Djed Bozicnjak ikada i postojao, sada je sigurno mrtav.
Sretan Bozic svima =)
|
da, tebi... =)
Jedno posebno i veliko HVALA meni najdrazem Dabru na njenoj kreativnosti koju voli djeliti, inspiraciji koju utjelovljuje i peraji koju uvijek spremno nudi za plakanje ili kriglu alkohola ... =)
|
mica
Moj susjed ima preslatku macku. Macka svako malo dolazi k nama preko balkona. Tako je i danas. Lijepa je maca – crna s bijelim flekama, dugodlaka s najmeksim krznom na svijetu... Dodje valjda kad joj je dosadno pa se voli igrati sa mnom...i sa mojim biljem na balkonu. Obozava se maziti...voli kad ju se mazi po glavi...po repu...po capama... Bas volim macke...
*swush greb aaa!!!*
Moj susjed ima macku. Macka je odvratna, utjelovljenje zla, sam vrag! Macka svako malo dolazi k nama preko balkona. Tako je i danas. Gadna macka – sa sarama kao krava s kojom se Majka Priroda okrutno nasalila. Dodje valjda kad joj je dosadno pa muci nevine ljude...ne da se otjerati...i uvijek mi kopa po gredici i unistava bilje. Ima opak pogled i ostre kandze. Ne volim macke, zle su...
P.S. Jesam li spomenula da zivim na osmom katu? Mozda se mica jednom posklizne...buahahaha...
P.S.S. U snimanju ove epizode nije (ozbiljno) ozlijedjeno nijedno zivo bice, niti ce biti ozlijedjeno u blizoj buducnosti =)
|
24.12.2004., petak
sama o sebi, sama sa sobom
Volim pricati sama sa sobom, bar je s nekim pametnim =) Sjednem na pod, uzmem deku i samo razmisljam...pustim misli da teku... Ponekad pricam u sebi, ponekad na glas, ponekad uhvatim misli na papir. Jednostavno je – recenica slijedi prethodnu, slijedeca se nadovezuje na nju.
Mogu pricati o bilo cemu. O danasnjem danu, o vremenu - o suncu, o oblacima, o kisi, o snijegu kojeg nema, o satu, o kazaljkama, o vjetru, prolaznosti, zaboravu, trajnosti, vremenu za spavanje, vremenu za pokret, vremenu za jelo, vremenu za prestati govoriti, vremenu za smiriti se...i udahnuti...
Mogu pricati o svojim osjecajima – o sreci, o laznom osjecaju srece, o osjecaju da si prevaren, o tuzi, o strahu, o panici, o ludilu, o ravnodusnosti, o pomirenju, o smirenosti...i udahnuti...
Mogu pricati o svojim potrebama – o potrebi za jelom, za picem, za drustvom, za samocom, za samostalnoscu, za srecom, za potporom, za prijateljstvom, za ljubavi, za zrakom...i udahnuti...
Ponekad pozelim izaci van i prosetati...ali vani je hladno...pozelim prosetati po noci s nekim tko me razumije...ali takvog nema...bar ne u blizini... Zeljela bih cuti neciju prisutnost...osjetiti...ali nikoga nema...
Cesto pricam sama sa sobom...cesto me nitko ne cuje...
Slusa li itko?
|
trazim sogoricu =)
Stojimo moja majka i ja u kuhinji, radimo previse kolaca kao i svake godine i pricamo. Ogovarasmo malo mog brata. Majka upitase:"Pa zasto tvoj brat nema curu?" U zadnje vrijeme stalno u sali zapitkuje kad ce postati baka. Ali stvarno ne znam zasto moj braco nema curu(barem tako kaze). Sigurna sam da ih je imao (nalazila sam kondome po njegovoj sobi =) – neke cure su s vremena na vrijeme zvale doma.
I tako trazimo sogoricu =) Moj braco je 25 godina mlad, smedjokos sa smedjim ocima, visok oko 185cm sa blagdanskim viskom kilograma. Podsjeca na Adama Sandlera ali ipak sliku necu priloziti – mogao bi se naljutiti a i nije bas fotogenican (mora da je to nasljedno =). Spretan je, voli sport i to ne samo gledati ga. Radi za starog (starci su arhitekti), zaradjuje, ponosni je vlasnik velikog, plavog, novog tutacha. Obozava voziti, jedva izlazi iz auta =) Pametan je sa odlicnim smislom za humor. Blesavo se smije ali zarazno, voli parodije, drustven je i moze komunicirati s bilo kim, a sve bi napravio za svoje prijatelje. Senzibilan je i malo slabiji na zivcima, lako posizi ali se i brzo smiri. Pije puno kave (bez nje ne funkcionira) i pusi – to bih jedino promjenila kod njega.
Ma dobar je moj braco. Dapace, moj braco je najbolji... =)
P.S. Molim da buduca sogorica bude fotogenicna da istrijebimo lose gene u obitelji =)
|
22.12.2004., srijeda
dvojbe...ili dileme?
Hodam ulicom. Ili se ulica podmece pod moje noge, krece se a ja pruzam noge u mjestu? Okruzuje me smog. Ili ja radim rupe u njemu? Vozim se tramvajem. Ili on vozi mene? Stavljam ruke u dzepove. Ili dzepovi popunjavaju prazninu mojim rukama? Gubim se u mislima. Ili me misli uvlace u svoj vrtlog? Padam na pod. Ili me pod rusi? Udaram o pod. Ili on udara mene? Uglavnom boli...
|
svijet i nije najbistriji
U pocetku bijahu naocale. I naocale bijahu velike i naocale bijahu ZAKON. Bijahu zakon koji nisam voljela (pod)nositi.
Ne znam jesam li ikad normalno vidjela bez pomagala. Pretpostavljam da jesam ali se ne sjecam – tada se nisam time zamarala. Sve je pocelo u drugom osnovne kad me ucitelj za vrijeme testa premjestio par klupa iza, a zadatke ispisao na dalekoj mi ploci...ubrzo je predlozio mojim roditeljima da posjetimo okulista =) Kod tete okulistice i nije bilo zabavno – kapi u oci, citanje presitnih slova s preudaljene ploce, odgovaranje na pitanja...sok za 7-godisnjakinju. Zar sa mnom nesto nije u redu??
Kratkovidna sam. Nisam voljela naocale – bile su presarene za moj ukus (naravno, moja majka ih je smatrala preslatkima =) – bile su visak na mom licu. Nisam mogla izbjeci neoriginalno ruganje – "ćorava", "streberice", "četverooka"... Nosila sam ih sto sam rjedje mogla, samo na nastavi i kad sam nesto citala ili blejala u tv.
Sa slabovidnoscu sam se nosila na svoj tvrdoglavi nacin. Naime, nakon sto se par puta zabijes u stup, zapamtis koordinate te prepreke =) Promatrala sam detalje: prijatelje sam prepoznavala po njihovoj odjeci, torbama, kosi, nacinu hoda... I danas mrzim kad u daljini primjetim nekoga tko uporno mase – uvijek se pitam je li to mahanje upuceno meni =)
Proslo je par godina, ostarila sam par godina, razvila se par godina a sa mnom i moje oko i moja kratkovidnost. Promjenih vise naocala ali je uvijek bilo tesko naci neke koje mi dobro stoje. Ali su na scenu stupile blazene lece! Zamjenile su naocale i nosila sam ih po cijele dane. Svijet je postao ljepse, bistrije i definiranije mjesto =) Ne biste vjerovali koliko su utjecale na mene – napokon, tesko je trenirati odbojku bez ikakvih optickih pomagala, jedva razaznajes tko servira s druge strane mreze a kamoli loptu koju drzi u ruci =)
Danas vecinom nosim lece ali napokon sam i nasla naocale koje mi se svidjaju i koje volim, nije me toliko sram pokazati svijetu da sam corava. Ljudi u mojoj okolini su se takodjer razbistrili i nisu vise bile tako okrutni, Naucila sam se nositi sa mojom slabovidnoscu, cak se i cesto salim na njen racun.
Frend me jednom upitao kako je to biti corav:"Jel ti to npr vidis 3 metra pa je dalje mrak?" He he...ne, mi ne zivimo u svijetloj kugli promjera 3m =) Jednostavno sto je promatrani objekt dalje, to je mutniji, slabije se raspoznaju njegove granice. Otprilike kao da vam malo kreme dospije u oko – vidjet cete mutno dok ga ne protrljate (kids, don't try this at home, nije preporucljivo =)
Posto puno nosim lece, oko mi se ulijenilo tako da kad skinem lece a ne nosim naocale (npr na moru) slijepa sam ko sisimis. Ali i corava koka (kobila =) pronadje zrno (citaj: kamen na koji ce se popiknuti ili porezati =) A uvijek se nadje u blizini netko tko ce vam procitati nesto sto pise tamo daaaleeekoooo. Moras se tu i tamo osloniti na ljude. Nikad necu zaboraviti mog dragog prijatelja iz Osijeka koji mi je na krcatoj plazi pokusao pomoci da uocim svoje drustvo =)
Ni sa pomagalom ne vidite savrseno. Na faxu uglavnom sjedim u prvim klupama da bih vidjela sto pise na ploci. Lece, uostalom, cesto zuljaju, oko je preumorno pa se odbija otvoriti i pustiti ih unutra, naocale su zaflekane ili spuznu s nosa... Rijetko kad ce decko pristupiti curi s naocalama – pretpostavljam da imaju predrasude o naocalama, smatraju da osoba koja ih nosi je dosadna, samo uci ili bleji u komp pisuci blesave stvari za svoj blog =)
Ali vise me toliko ne smeta moja kratkovidnost. Cak sam shvatila da sam zbog toga zanimljivija i posebnija – ljude zanima ono sto nemaju ili ne razumiju. Imam veliku dioptriju ali znam da postoje ljudi koji vide losije ili ne vide uopce...ne zalim se vise...to je dio mene...ocito smo i ja i moje zeleno oko malo odrasliji =)
|
20.12.2004., ponedjeljak
muško/ženske razlike su uvijek zabavne... =)
1. Imena
Kada Ana, Maja, Martina i Barbara idu jesti, one se međusobno nazivaju = Ana, Maja, Martina i Barbara.
Kada Mišo, Franjo, Ante i Marko idu jesti, oni se međusobno nazivaju = Šomi, Njofra, King Kong i Mad Max.
2. Lova
Muškarac će platiti bez da trepne 2 eura za stvar koja inače košta samo 1 euro, samo pod uvjetom da mu ona treba pod hitno.
Žena će platiti 1 euro za neku stvarčicu koja inače košta 2 eura, iako ju uopće ne treba, samo zato jer je na rasprodaji.
3. Kupaonica
Muškarac u prosjeku ima 6 stvari u kupaonici: četkicu za zube, britvicu/aparat za brijanje, pjenu za brijanje, kolonjsku vodicu, sapun i ručnik s inicijalima hotela 'Jezero'.
Žena u prosjeku ima minimalno 337 stvari, od kojih većini njih muškarac ne zna ni pravo ime, a kamoli namjenu.
4. Djeca
Žena zna sve o svojim klincima: posjeti zubaru, prva ljubav, najbolji frendovi, najdraže jelo, strahovi, nade...
Muškarac tu i tamo opaža da kod njega stanuju neki mali ljudi.
5. Svađa
Žena ima zadnju riječ u svakoj svađi.
Sve što muškarac kaže nakon toga je početak neke nove svađe.
6. Budućnost
Žena se brine za svoju budućnost sve dok se ne uda.
Muškarac se u pravilu ne brine za svoju budućnost, sve dok se ne oženi.
7. Prirodnost
Muškarci se ujutro probude, a izgledaju podjednako dobro kao večer prije.
Žene se preko noći rastave, a onda se ujutro moraju sastavljati.
8. Uspjeh
Uspješan muškarac je onaj koji zarađuje više novaca nego što = njegova žena može potrošiti.
Uspješna žena je ona koja uspije pronaći upravo takvog muškarca.
9. Ženidba
Žena se udaje za muškarca u nadi da će se on promijeniti. A to se nikada ne dogodi.
Muškarac se oženi za ženu u nadi da se ona nikada neće promijeniti. To se u pravilu događa.
|
mali opis kako funkcionira muski mozak =)
15 SAVJETA :
1. Nemoj se zanositi da nešto možeš promijeniti na muškarcu. Osim ako ne nosi pelene.
2. Što napraviti kad ti muškarac zalupi vratima s vanjske strane? Zaključaj ih iznutra.
3. Ako su već jednog muškarca poslali na Mjesec, morali bi ih moći poslati sve!
4. Ne dopusti da misli tvog muškarca lutaju. Premale su da bi bile same vani.
5. Uvijek izaberi mlađeg muškarca. Ionako nikad ne sazriju.
6. Muškarci su svi isti - imaju različite face samo da bismo ih mogli raspoznati.
7. Definicija neženje: muškarac koji je propustio priliku da unesreći neku ženu.
8. Nije istina da žene rade kretene od muškaraca. Većina muškaraca se diči motom "Uradi sam!"
9. Jedini način da muškarca navedeš da nešto napravi je da mu kažeš da je prestar da bi to napravio.
10. Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.
11. Ako si baš želiš muškarca koji će biti vezan uz tebe, potraži ga u bolnici za duševne bolesti.
12. Sinovi Izraela lutali su pustinjom 40 godina. Eto, i u drevna vremena muškarcima je bilo ispod časti pitati za put.
13. Ako te pita jel voliš kartanje, reci "da, ali samo s kreditnim karticama".
14. Zapamti da smisao za humor ne znači pričati viceve njemu, nego smijati se njegovima.
15. Svi su ljudi stvoreni jednaki. Na nesreću to uključuje i muškarce.
|
19.12.2004., nedjelja
kako biti fotogenican?
Kako biti fotogenican?
Zbilja ne znam, ne pitajte mene.Ja pripadam skupini nefotogenicnih, afotogenicnih, protufotogenicnih iliti onih koje taj "svjetlocrtni stroj" =) jednostavno ne voli. Zato cim nanjusim fotoaparat u svojoj blizini mahnito bjezim sto dalje... Nekako podnosim digitalne fotice na kojima se slika moze pobrisati i slikati ponovo.
Fotogenican, -cna, -cno grc. (foto + genesis) – 1. koji je proizveden svjetloscu; 2. koji dobro utjece na fotografsku plocu, koji se lako i dobro moze fotografirati.
Moja vlastita majka je cak jednom prilikom izjavila da fakat (ovo nije prosta rijec =) ne ispadam dobro na slikama (naravno, poreci ce da je to ikad pomislila a kamoli izrekla naglas). Moja vlastita majka je takodjer jednom prilikom izjavila kako je fotografija odraz same osobe. Slijedi – zar moja vlastita majka misli da joj je kcer neugodna pojava za oci i dusu okoline?? Pa valjda nisam tako grozna osoba...ipak se medju 100 slika nadje jedna na kojoj licim na nesto normalno =)
Smatram da je puno jednostavnije izbjeci taj pakleni stroj i proces slikanja nego se kasnije zgrazati nad vlastitim likom sto ostade zarobljen na komadu papira:"Zar sam to zbilja ja??! Ma neee... Nemoguce! Pa te oci su tako sitne, taj nos tako kvrgav, taj zub tako viri, usta se krevelje...a odakle je samo iskrsnuo taj prist velicine Apeninskog poluotoka??"
Jos nekako podnosim grupne slike ali solo... Dakle, moja nocna mora je odlazak fotografu kad su mi neophodno potrebne fotografije za dokumente. "Molim Vas, sjednite. Udobno se smjestite. Okrenite se za 38.5° ulijevo a pogled usmjerite prema meni. Bradu malo dolje. Smijesak. Ne toliki. Ruke u krilo. Pticica!" Klik! Tko bi rekao da na tako maloj slicici mozes ispasti tako lose?!
Mozete samo zamisliti koji sam horor prozivljavala u sobici gospodje Jadranke (vjerujem da je taj neugodan dogadjaj Lososs potanko opisala na svom blogu =). Stojis pred zidom pod svjetlima okruzen neugodnim ljudima (osim drage Lososs =) potpuno svjestan svojih fizickih mana i samo zelis pobjeci ali noge odbijaju poslusati zapovijed uzasnutog mozga. Te slike nisu mogle dobro ispasti i drago mi je da ih nisam vidjela =)
A sada moj danasnji dozivljaj, susret s tim cudovistem s jednim okom koji me potaknuo da napisem ovaj post. Utakmica. Frend sjedi na klupi s foticem i slika. Ja naivno mislim da slika radi vlastitog gusta (divi se covjek nasoj igri pa to zeli sacuvati za iduce narastaje =) i istovremeno u sebi molim da jedno od nas dvoje (po mogucnosti on s tim uredjajem) propadne u zemlju. Ali vidi njega – poslije utakmice povlaci on mene za ruku i zeli mi pokazati slike. I uporan je. "Vidi ovu! A ovu! Gle kako si blesavu facu slozila na ovoj! A vidi kako se kreveljis dok serviras! Ili kako izgledas kad ti krmaca od 2 tone skoci na nogu! A ovdje kad si joj okrenula ledja i psujes joj svu blizu i dalju rodbinu i njihove kucne ljubimce!" (ma ne bi ja nikada psovala! =) Pristojno odgovaram:"Ali Damire, ne zelim vidjeti slike, ne zelim znati kako izgledam dok igram, nisam fotogenicna." Covjek je uporan i dalje me nagovara. Ne popustam. Natezemo se oko toga minutu, dvije, osam kad on prozbori:"Daj pogledaj slike vec jednom, naljutit cu se!" Molim??? On ce se naljutiti?! Zar je on s tim slikama meni ucinio kakvu uslugu?! Pa pobogu, nisam fotogenicna! Nije li onda logicno da ne zelim vidjeti kako izgledam dok radim nesto sto volim?! Pa ne zelim igrati s mislju da izgledam kao retardirana kobila s loptom!
Ne razumijem zasto nisam fotogenicna. Je li to genetski? Poigravaju li se priroda i zakoni fizike sa mnom? Svaki put kad fotic okine dodje do pomaka dimenzije ili nekakvih opakih interferencija zraka svjetlosti?!Zato molim dobre duse koje zalutaju na moj blog da udijele kakav savjet...kako biti fotogenican?? Kako prevariti to zlonamjerno bice zvano fotoaparat??
Usput, moja sucut i suosjecanje ljudima koji boluju od istog poremecaja =) Javite se, neka se i nas glas cuje u tami koja nas okruzuje (a ne pod bljeskalicama fotoaparata =)
P.S. Svaka slicnost s mojim napornim prijateljem Damirom je namjerna =)
|
18.12.2004., subota
zaboravljivost
Mrzim kad sam zaboravljiva...
Mrzim kad zaboravim gdje sam pospremila novac. Mrzim kad zaboravim gdje sam sakrila prsten da ga ne ukradu u svlacionici dok igram... obicno je na istom mjestu kao i lova. Mrzim kad zaboravim frendici vratiti biljeznicu ili cd koji mi je posudila...obicno je odmah kod vrata stana jer ga tu stavim da ga ne zaboravim ponijeti. Mrzim kad zaboravim kad se nalazimo pa moram ponovo zvati i dogovarati se. Mrzim kad zaboravim nekome cestitati rodjendan...onda se sjetim koliko ne volim kad netko zaboravi moj. Mrzim kad nesto trazim i obilazeci stan, zaboravim o cemu je rijec...naravno, obicno je to nesto zaista neophodno i to trazim u velikoj zurbi (citaj: kad vec kasnim). Mrzim kad zaboravim kisobran.
Danas je padala kisa pa sam nosila kisobran na fax. Sjela sam u kantinu na caj s frendicama i stavila svoj kisobran s frendicinim da ga ne zaboravim...podsjetit cemo jedna drugu da ih uzmemo. Danas sam zaboravila kisobran. Mrzim kad zaboravim kisobran.
Sta sam ono jos htjela napisati? Zaboravila sam...
Mrzim kad sam zaboravljiva...
|
17.12.2004., petak
kako ubiti vrijeme...
Mnogo je nacina za ubiti vrijeme:
1. podmetnite mu nogu i iscipelarite ga na smrt
2. izbodite ga nozem (pazite da ne ostavite otiske prstiju =)
3. odrubite mu glavu sjekirom (dokaze, naravno, unistite)
4. udavite ga u skoljci za wc (ne zaboravite povuci vodu =)
5. spalite ga na homemade lomaci (pazite da se pozar ne prosiri nekontrolirano, cuvajmo nasu lijepu domovinu i njene sume)
6. strpajte ga u lonac i kuhajte pola sata...posluzite uz pazljivo odabrane zacine (u slucaju nuspojava javite se lokalnom lijecniku)
7. objesite ga i trenirajte kickboxing
8. zakopajte ga zivog i na proljece posadite orhideje
9. otvorite svoj blog i pisite postove =)
|
ladies and gentlemen...
Napokon se oglasilo i Vase dugoocekivano zubalo... Da, cuda se zbilja dogadjaju pa tako i ja otvaram svoj blog. Prozvakat cemo mnoga tema, gricknuti pokoje slovo, halapljivo prozdrijeti koju slasnu recenicu...naravno, sve u svrhu olaksavanja moje savjesti i zabave svekolikog pucanstva. Redovito posjecujte moj blog, ostavite pokoji komentar (pliiiiiiz!!! =), svaka kritika je dobrodosla ali ne zaboravite - poklonjenom konju se ne gleda u zube =) Pa da ne duljim - ladies and gentleman, I give you... ME! =)
|
|
