Volim se dopisivati – volim sms poruke, volim mailove, volim pisma, volim icq – na kojem u zadnje vrijeme jako cesto visim. Ovisnik sam o tom tipkanju =) (bar dok tata ne dobije telefonski racun pa me sterilizira i izbaci iz kuce =) Mogu se tipkati sa frendovima iz drugih gradova i drzava a i ovo je odlican nacin za upoznati nove ljude.
Ali naletjeti na nekog sa truncicom humora bas i nije lako. Uglavnom uletavaju virusi, sredovjecni muskarci, napaljeni sex- manijaci... Najcesce se javljaju ljudi koji se nadaju da ce preko neta upoznati ljubav svog zivota – njih je vrlo lako prepoznati u 3 jednostavna koraka:
1.napisu hej ili neki slican bezazlen pozdrav
2. obaspu te pitanjima – "Koji si kvart", "Sta slusas?", "Gdje izlazis?"...i brojnim drugim (sve u istom prozorcicu)
3.traze tvoju sliku odmah nakon odgovora =) (ako sam ruzna, tu ne moze pomoci ni moj sarm, ni moj humor, ni moj sarkazam, ni moja pamet....) Ne vjeruju da nisi fotogenicna =)
Dogodi se, naravno da upoznas i nekog polunormalnog...zalomi se – poklope se neka zvijezdja, planeti, os Zemlje se malo vise nagne...=) Svi ti ispadi i upadi me zabavljaju, shvatis kako je svijet sareno mjesto i da nas zbilja ima svakakvih. Smijeh zajamcen =)
Dopisujem se neki dan tako sa frendom kad zacujem poznati zvukic "o-ooo" (znak da je netko poslao poruku). Jupi...bijeli mis? Ajde dobro...vec sam mislila netko poremecen, rezultat nekakvog propalog eksperimenta (sudeci po imenu), zudi covjek za drustvom....ali nije postavio hrpu pitanja...nije ni trazio sliku...bio je duhovit...odusevih se...Strijelac, visi od mene, stariji malo od mene...a uz to i normalan =) a opet ne obican =)
Pa se cusmo opet jucer. Sta da kazem? Odusevio me – brbljav, brbljaviji od mene, razgovor samo tece, a mozemo o svemu tipkati...jako je duhovit...govori talijanski (strani jezici su sexy =)...studira arheologiju...slusamo slicne stvari...jesam li spomenula da je duhovit? =)
Sarmantan do daske, oborio me s nogu. Zamolih ga da posalje sliku...jedva docekah...ovaj mora biti rugoba...ali nije... Presladak, cupav, tamnokos, kovrce na sve strane, zelene oke...opadoh sa stolca =) i otad se ne mogu prestati smijeskati =) glupost...jedino sto zivi u Rijeci a ja u Zagrebu!! =( I njemu se svidjela moja slika (the chosen one, jedna od rijetkih na kojoj izgledam ok)
Kliknulo je medju nama. Osvojio me. Izmjenismo brojeve mobitela. Nestalo mu love na mobu pa mi je dao broj doma. Misu, nemam te hrabrosti nazvati, sowy =) – bojim se tisine u slusalice, da ti se nece svidjeti moj glas, da me neces smatrati zanimljivom...
Cijeli dan mislim na njega. Cijeli dan se smjeskam. Cijeli dan skacem na mobitel kad cujem da je dosla poruka. Cuvam poruke i iznova ih citam. Zar sam poludjela?! Cemu toliko odusevljenje?? Zar je moguce zaljubiti se u potpunog neznanca, u sliku i slova?? Misu, sto si mi to napravio??
Jedva cekam da se opet cujemo... =)
Post je objavljen 27.12.2004. u 02:33 sati.