ugurana u blogeditor čini mi se da još spavam
prostor koji nalijeće pred moje oči
nalik je novoj ptici na mom nebu
gledati u nju
(to sasvim strano biće)
a gura me u unutrašnje sklonište

alarmi
bombe
magarci
kokoši
sve divlje
plemenite
riječne riječi
komešaju se
inate

pa ispišu dobro znani krug
koji nije ništa drugačiji
od sve moje prošlosti
nanizane
po danima satima minutima
objave