o nekim mojim dječacima razmišljam s receptom s čašice vrhnja brenda dukat,dok pečem kiflice,
jednom ću sanjati ovo popodne, jednom dok ću imati premalo sjećanja uz nečije tijelo,onda kad više neću biti slobodna kao u ovom zanosnom broju nanizanih dana, ponedjeljak-nedjela u krug,
možda će biti subota, ili neki drugi dan,možda me probudi miris napuhnutog tijesta, i kave što izmijenjuju redoslijed koraka,
kuhinja,soba,soba kuhinja,
uputim tu i tamo koji varljiv pogled kroz prozor,samo da razbijem kontinuiranu sjetu, voljela bih nekog od njih vidjeti danas kraj sebe,kako jede moje kiflice, kako se smije i odlazi, odlazi sit,
neki od mojih dječaka,možda i njih sve, jednog po jednog, s njihovim mekim obrazima, a onda opet, gdje bi se svi oni natisnuli u ovaj prostor moga života, kad ni sama nisam sigurna koliko je prostora ostalo,
subota je, dan u kojem pjesnikinja igra ulogu domaćice