Budim pjesničke slike
rastem ih u visinu
kose se šire poput šatora nad nama
ispod kiše se penjemo snijegu
preko golih tabana treba sašiti meku metaforu
svijet nas okreće na ražnju
da sa svih strana poprimimo jednak beznačaj
plazim jezik prema putu u koji se uvodim
razgrčem kosim crtama prazninu papira
ne odustajem prije no što
pobijedim strah od pisanja