Otvaram ormare
da odjeća ustane i pobjegne trgovima
debele neriješene križaljke vješam oko vrata
zastori padaju kao prvi snijeg
koraci
koraci
koraci
oni se samo nižu jedan za drugim
slike iz nečije glave
nasumce izvučeni brojevi na nacionalnoj lutriji
ovo je vrisak
spasite se od mene
ja sam
samo olovka
našivenih zubi
divljam