x

po prvi put vjerujem da ću stići do urana
khmmm ovaj put na vrijeme
kosti su mi se isplele u pletenice
hladno je
stranci imaju šiljaste noseve
upadaju u moje čitanke
strah me
malo samo
opet sam se okrenula naglavačke
iskotrljala se iz kreveta
pala pod parkete
bila sam tako mala
a on
pa ta je čudna stvar velika poput diva
imao je velike klempave uši
nisam se smijala
samo sam istrčala poput miša
nestala u rupi
ja tako rado nestajem
dakako


x

u žuti sam kovčeg strpala sve fotografije
tamo gore na uranu
postoji soba s licima
neka tamo vise portreti nekih nada
to je velika svemirska slikovnica
a ja ću ionako jednom
opet morati dolje
gdje nema kričavo žutih jablana
da ih upozorim tko ih gleda
ma
ionako nemaju pojma
ti ...

x

neke se haljine ne moraju šivati
ona to jako dobro zna
tamo gore
gdje su tkanine od najsjajnijih materijala
samo zariješ šaku u veliki kotao
promiješaš pijesak
zažmiriš jako
udahneš
i ona je tu
ona iz tvojih misli
a ako se baš jako potrudiš
dobiješ i dvije lijeve cipele

x

plješćem svojim pjesmama
danas je dan brisanja prašine
roditelj uran
napokon će zagristi moje rame
i svojim velikim svjetlima napuniti mi oči
čekam malenu sestricu
s kojom ću se uputiti u land od nemira
i moj se kaktus smije s bradom i naočalama
uskoro ću vidjeti
sve stolice naopačke
čekam

x

sljezovi kolačići daju snagu za velike korake
a moje su cipele baš teške i dosadne
gore kad dođem
izut ću ih i skakati po snijegu
tamo ne osjećaš bol
nema hladnoće
samo mnogo euforije
ma dobro
nije ni tamo poput igrokaza
mi imamo velike
crne kotlove
tamo palimo zločeste misli


x

u meni buja ljeto
a snijeg se bijeli na planini
tramvaji su danas ludo vozili
iskakali iz tračnica i krenuli putem neba
mi smo se samo pogledale
znamo što počinje
da
vrijeme u kojem
ništa nije nemoguće
napokon
vrisnule smo
i predale jedna drugoj žute rukavice


x

na dlanu sam pronašla jednu veliku
modru kap
pogledala sam
u more
u nebo
nigdje nije nedostajalo boje
zatim sam stala pred ogledalo
i spazila
pa to je moje oko ispustilo
znala sam
krenuli su
uran šalje svoje
leteće tepihe
po mene


x

sutra će vijoriti zastava od kose
uvečer ću je oprati
pa od nje načiniti stotine malih pletiva
zbog te će mi hrabrosti
svijet biti valovit
i pomalo kosook ko dijete
što se zaigralo s petrom panom
mi sve vidimo u više dimenzija
i vjetar se baš uvijek zaljubi u mene