znam ju dozivati kroz noć
njenu dušu trebam da mi se smije kad joj govorim
o ratovima vojskama i giljotinama
u kojima sam prisustvovala
plakat ću joj malo u ruku
da osjeti kako su suze blaženo ledene
iz mog ledenog srca
kako se komadaju kristali
a onda ćemo se zaboraviti
do drugih stoljeća
neka i njih bude
žmirim ju
lijepa mi je i u crnilu
tamna strana moga žutila
a onda udahnem
nema sunca jačeg od njenih
krvavih žila
koje će me spržiti
ako joj to dopustim