smirene su obale betonskog mora
žega popušta
sunce se sakrilo u koljevku
u gradu u kojem zaspivam
nježna vjetrasta zavjesa
dotiče mi lice
pomičem rukama
vlastito čelo
kao da udubljujem misli
a tako sahranjujem
samo nedoumicu
na kojem boku
noćas usnuti