sutra ću obuti ove izuvene cipele
i dugo ću hvatati sunce na pločniku
još se i tvoj glas čuje u tišini lijene nedjelje koja će me otpremiti
u groblje cd-a na jednu radio postaju
gdje će me mikrofon i slušalice pojesti ovako rastresenu
a hrabra će me zora još jednom kao maternica plod
nemilosrdno ispljuvati radničkoj klasi na ogled poput
jutarnjih vijesti