Slabiš.
Osjetim.
Nisi ono što si nekada bio.
Naprežeš tetive.
Kočiš leđa.
Propadaš pod vlastitom, nekad premoćnom, silinom.
No, još se ne predaješ – dok te netko ne svrgne.
Ja jačam.
Sustižem te.
Uskoro ću te nadjačati, čak i u ovom bijednom tijelu.
Strpljivo čekam tvoj pad.
Meni se nikamo ne žuri.
No tebi ponestaje vremena.
Oznake: pisanje
|