|
Sjedim, pogleda prikovana na mobitel.
Spremna sam za pokret. Samo čekam posljednju potvrdu.
Zbog nje, raspuštena kosa mi miriše kao proljeće.
Zbog nje, stopala su mi utegnuta u ženskaste sandale.
Zbog nje, obućena sam po konvencionalnim pravilima ljepote.
Da, čak i to!
Nestrpljivo lupkajući podužim, nepromjenjenim noktima po stolu, iščekujem.
Kosa mi smeta.
Sandale me žuljaju.
U odjeći se osjećam neugodno.
No, izdržat ću. Zbog nje.
Napokon, mobitel se oglašava.
Mrštim se nakon što ugledam poziv, a ne poruku.
„Halo? Hej, bok! Aha... a joj. Ma ne, razumijem, nema veze, stvarno, nisam se još niti krenula spremat'. Vidimo se onda nekom drugom prilikom. Bok!“
Maločas prpošni osmijeh naglo zamjenjuje mrštenje.
Izuvam se.
Presvlačim se.
Vežem kosu.
Odlazim, s knjigom pod rukom.
Na mobitelu, zaboravljenom na stolu, nalazi se jedna sićušna, nezadržana suza.
Oznake: pisanje
|
