Zovi me zvijer

Ovaj post posvećujem svojoj sestrični, ranije spomenutoj kao Ženska 1.
Negdje prije cirka mjesec dana, ubrzo nakon objavljivanja onog mog posta u kojem spominjem svoje novogodisnje odluke, prestale smo komunicirati. Trebala sam slusati ljude koji su mi govorili da previse iskrenosti nije dobro, ali sta ces, sad je gotovo. Samo zelim nadodati da su Ženska 2 i Ženska 3 prihvatile moj post kao (više manje) dobronamjernu kritiku.
Dakle, nakon ovih mjesec dana mram reci slijedeće: nisam primjetila skoro pa nikakvu razliku. Ni meni samoj nije bas jasno kako je to moguce, zato sto sam zensku drzala za, ajmo rec BFF. Istina je vjerojatno da nas dvije nismo već duže vrijeme dobre, i da je ovo bila samo kap koja je prelila čašu. Već sam prije primjetila kako me ona više ne poznaje kao nekad. Doduše, nisam ni ja mogla reći da poznajem ovu curu u koju se ona pretvorila. Onda to možda znaći da smo se i trebale rastati.
Sad, ne bi bilo fer od mene da okrivim njenog lika zbog toga što smo se razišle. Trebala bi kriviti prvenstveno nas, tj. naš odnos. Mislim, ako je to bio takav odnos da ga jedan dečko može bez pol problema uništit, onda nije ni bio vrijedan održavanja. A možda sam ja samo razmaženo derište koje previše očekuje od drugih.
Bilo kako bilo, ovaj mjesec mi nije bio ni malo drugačiji od drugih. Išla sam u školu, u glazbenu, na probe, visila na Internetu... Apsolutno se ništa nije promjenilo. Usuđujem se zaključiti da meni u stvari nitko poseban nije ni potreban, ili da sam ja toliko đubre da samo ljude koji su izašli iz mog života nadopunjujem drugima, bez osvrtanja (zapravo ovaj post je osvrtanje, ali samo zato što sam uočila nešto novo o sebi, što se može predstaviti gore navedenom situacijom).
Kad sam sve izračunala, dolazim do rezultata : Ja sam zvijer, a zvijer uvijek korača životom sama.

Oznake: prijatelji, zvijer