Zovi me zvijer

Odlučila sam da ću ovaj post posvetiti jednoj danas vrlo diskutabilnoj temi mladih danas - online prijateljima. Dok stariji ne mogu zamisliti kako je to pricati s osobom koju uživo nikad nisi upoznao, postoje ljudi koji svoj život ne mogu zamisliti bez online frendova. No na kraju sam ipak odlučila posvetiti ovaj post svojoj osobnoj situaciji u vezi s gore navedenom temom.

Pa, u zadnje vrijeme mi baš ide odricanje. Nedavno sam se odrekla svoje sestricne (ili ona mene?), ali sad sam prisiljena odreći se jos nekoga, što mi trenutno puno teže pada: odreći se svog online prijatelja. Al ta sama rijec sadrzava i problem: on je moj ONLINE prijatelj. I samo to. A ja ne mogu podnjet tako nešto.
Ne planiram sad tu ništa pisati o njemu, pogotovo nešto lose. On je ustvari jedna jako draga osoba. Jedini problem (koji sam ja, naravno, stvorila) je u tome što sam ja htjela više. Više od online. Uživo. E, tu sad nastaju komplikacije.
Iako mislim da ova osoba zna dosta toga o meni (ako me slušala), ja ne znam što ja znam o njoj. Ja jednostavno ne mogu prosuditi nekoga samo na osnovi nekih poruka. Koliko god bi ja htjela reći da poznajem ovu osobu, stvarnost je vjerojatno drugačija.
Ne bi bilo nikakvih problema s tim da ja glupača nisam željela s tom osobom kontaktirati i uživo. Znam da bi bilo puno bolje da sam sve ostavila tako kako je, ali jos jednom u akciju stupaju moji nagoni za uništavanje sreće u životu.
I kao i sestrčni, rekla sam toj osobi sta mislim o tome, tj. da je ne mogu nastaviti pričati s njom ako ona ne želi imati sa mnom posla uživo.
E, tad sam sve uništila.
Ponekad zaboravim kako ja znam biti teška. I posesivna. Drugim riječima, ponekad zaboravim da sam ja zvijer. Ili mozda ne zaboravim, ali nekako to previdim zato što smatram da je neka osoba sposobna, zapravo bolje reći želja izaći sa mnom na kraj. Ali to nije slučaj. Za sad sam upoznala samo jednu osobu za koju mogu reću da pokazuje želju da me dura. Ali nisam ni za to sigurna koliko će trajati. No, sad sam se malo udaljila s teme.
I tako. Stvarno mi je zao sto sam ovo okončala ovako naglo, pogotovo zato sto ta osoba nije nista kriva. Samo je rekla svoje mišljenje i ne bi ju za to trebala kriviti. Sada mi je duplo teže poduzeti ovaj korak, pogotovo zato sto me je ta osoba slusala u onom razdoblju kad sam tek prekinula kontakte sa svojom sestricnom. Ali očito sam ja, kako ona (sestricna) kaže, samo razmaženo derište, i ako ne dobijem nešto savršeno onda to ne želim.

Jos samo zelim reći toj osobi, tom online prijatelju: Žao mi je. Stvarno mi je žao,ali ja sam takva da se moram držati svojih krvavih načela čak i kad to ne želim. Da je drugačije, ispala bi licemjerna. Molim te, oprosti mi. Ako poželiš da imamo kakav nevirtualni kontakt, slobodno mi se javi, ali sumnjam da ćeš to sad poželjeti, pogotovo nakon ovoga. Ili mozda ja tebi nisam značila onoliko koliko si ti meni (u tom slučaju zaboravi ovaj post).

Do sad me istina samo sjebala.

Ja NE slusam Lady GaGu, ali ova osoba ju jako voli.

Oznake: online, prijatelji, odricanje

Ovaj post posvećujem svojoj sestrični, ranije spomenutoj kao Ženska 1.
Negdje prije cirka mjesec dana, ubrzo nakon objavljivanja onog mog posta u kojem spominjem svoje novogodisnje odluke, prestale smo komunicirati. Trebala sam slusati ljude koji su mi govorili da previse iskrenosti nije dobro, ali sta ces, sad je gotovo. Samo zelim nadodati da su Ženska 2 i Ženska 3 prihvatile moj post kao (više manje) dobronamjernu kritiku.
Dakle, nakon ovih mjesec dana mram reci slijedeće: nisam primjetila skoro pa nikakvu razliku. Ni meni samoj nije bas jasno kako je to moguce, zato sto sam zensku drzala za, ajmo rec BFF. Istina je vjerojatno da nas dvije nismo već duže vrijeme dobre, i da je ovo bila samo kap koja je prelila čašu. Već sam prije primjetila kako me ona više ne poznaje kao nekad. Doduše, nisam ni ja mogla reći da poznajem ovu curu u koju se ona pretvorila. Onda to možda znaći da smo se i trebale rastati.
Sad, ne bi bilo fer od mene da okrivim njenog lika zbog toga što smo se razišle. Trebala bi kriviti prvenstveno nas, tj. naš odnos. Mislim, ako je to bio takav odnos da ga jedan dečko može bez pol problema uništit, onda nije ni bio vrijedan održavanja. A možda sam ja samo razmaženo derište koje previše očekuje od drugih.
Bilo kako bilo, ovaj mjesec mi nije bio ni malo drugačiji od drugih. Išla sam u školu, u glazbenu, na probe, visila na Internetu... Apsolutno se ništa nije promjenilo. Usuđujem se zaključiti da meni u stvari nitko poseban nije ni potreban, ili da sam ja toliko đubre da samo ljude koji su izašli iz mog života nadopunjujem drugima, bez osvrtanja (zapravo ovaj post je osvrtanje, ali samo zato što sam uočila nešto novo o sebi, što se može predstaviti gore navedenom situacijom).
Kad sam sve izračunala, dolazim do rezultata : Ja sam zvijer, a zvijer uvijek korača životom sama.

Oznake: prijatelji, zvijer