Žirajska Obavještajna Služba

Ponedjeljak, dobra marenda, za desert čokolino i pahuljice.
Savršeno! Uz to pun sreće što idem na Hvar, direktno sa svetog tla.
Ukrcaj u munjenoj vali gdje su me ispratili sa krova dva iskusna građevinara Luce i Kena, srećom nije bila tramontana (za one koji neznaju, sjeverni vjetar). Posada, bekunis Jakov, Zdravko (bukara je k.... za njega) i Frane (mlada nada jedriličarskog kluba u Šibeniku). Išli su na hvarsku Uskršnju regatu, a ja da vidim što to znači voziti se u jedrilici od 11 metara.
Putovanje je odlićno zapoćelo uz slabi JI vjetar poviše Mune koji je došao do brzine od 22 čvora ispod Mažirine, uz stanje mora 2-3 uz poneki val preko 3. Kapetan MM (Mikula mali) je preuzeo kormilo prije Rasoha, jer su ljudi hvatali posljednje trenutke podnošljivog mora da mogu pojesti maništru i fažol što nam je skuhala Nada. Sljedećih sat vremena sam (već mi je muka) se borio sa valovima među kojima je bilo i onih koji su me blagoslivljali preko prove (fuj valovi). Nakon čega odlazim u kabinu da pojačam svoju toplinsku izolaziju. Oblačenje je predugo trajalo (5 min.), dovoljno da upropasti moje putovanje. (nemogu vjerovati kako mi stanje pogoršava dok ovo pišem, nadam se da danas neće ponoviti kao na brodu)
Počeli su prvi znakovi morske bolesti! Još sam proveo neko vrijeme vani, i to je sve što sam vidio od putovanja za taj dan. Borba sa havarijom je nastavjena na brodskom ležaju, gdje sam nakon pola sata definitivno kapitulirao. Kapitulacija se potpisivala sljedećih pet sati u više navrata nad lavandinom. KATASTROFA !!! Najveći problem je bio u tome šio nisam imao ništa za izbaciti iz sebe. Sjetio sam se onih mladih dana dok se pilo, a ništa jelo ď�Š
Putovanje za taj dan (ali ne i moj rat sa želudcem) se završilo na Šolti u uvali Maslenica. Večera nikad bolja. Pečene bržole i kajgana od nojevog jaja sa šparogama. Samo sam gledao ď�Ś
Ujutro se plovidba nastavila sa sjeverne strane Šolte da se zaštitimo od juga koje nije palo. Kad smo otvorili Hvar bilo je prilike za jedrenje uz vjetar, što smo iskoristili na moju veliku radost. Prvi put u životu jedrim, juhuuu! Kabinu sam držao na sigurnoj udaljenosti sve do Palmižane (marina na Paklenim otocima). Do Hvara sam išao gliserom koji je bio pun punata (daske) i sa dva Hvarska bekunisa. Neću vam ni spominjati koliko mi je bilo slabo, trežnjenje (što vi često iskusite) je mačji kašalj za morsku bolest
Nakon dva dana se vračam trajektom na ostrvo, po bonaci. Brod se lagano zaljulja i meni več dolazi muka.
Pokupio sam neki jebeni virus. Od sad na kopno samo tunelom.
ŽIVILO ČVRSTO TLO POD NOGAMA !!!!!
A I OSTRVO !! (MIKULA 17.03.2008. 23:19)