ciklona sa središtem iznad ligurskog mora se polako premješta na jugoistok
Moja je sreća skromna
Ante Tomić
Jutarnji list 22.11.2008.
.....
"Imam svoju djecu, a nikad valjda neće biti tako gadno vrijeme da ne bude krumpira da napravim pomfrit. Više mi od toga zapravo i ne treba. Moja je sreća skromna, niskobudžetna. Navečer sjesti ispred televizora i da mi se dovuku mojih dvoje miševa da mi kradu pržene krompiriće iz zdjele na stomaku, a ja se tobože branim i tučem ih po prstima. S dvoje zdrave djece i jednom terinom pomfrita spreman sam na sve izazove suvremenog svijeta. Ekonomske i financijske oluje ne mogu me potopiti.
Mi na kauču jači od svega, vrijednost dionica naše veze svaki dan pomalo raste, ona ne ovisi o tečaju nijedne valute. Tko može zamisliti išta boljega od toga, svaka mu čast."
after this love
after the rain
ma che bel vento
riempimi gli occhi
curve nell'aria
d'oro e d'argento
sono qui
forse piu in la
forse gia qua
se vai fino in fondo
what do you think about me?
25.11. apdejt: ciklona sa središtem iznad korzike se premješta na istok
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje