U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 08.03.2008.
Porculanske lutke, jače od svega*
|
boomp3.com Ovako počinje uvod u jednoj priči o tome što je predhodilo obilježavanju 8.03. kao Međunarodnog Dana žena. Rođen na prijelomu stoljeća, u vrijeme velikog industrijskog napretka ali i velikih turbulencija, kriza i radikalnih ideologija, Međunarodni je Dan žena, pokazalo se, nosio u sebi korijene protesta i političkog aktivizma koji će postati nezaobilazni oblici društvenog života. Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice. Sad, čitam ja to i čitam.... kakve su razlike za more žena u našem društvu danas, ili u vremenu o kojem priča ovaj uvod. Spolna segregacija vlada i danas. Osjetila sam je na vlastitim leđima i ne tako davno dok sam radila u jednom srednje velikom poduzeću, gdje sam primala upola manju plaću od kolege koji je imao nešto manji obim posla i odgovornosti, ali u drugom gradu. I uzalud mi je bilo što sam imala i veću stručnu spremu i duže radno iskustvo. Tu segregaciju žene osjećaju i danas na svakom koraku, naša se odgovornost, ozbiljnost i predanost cijeni na riječima i hvalospjevima, ali ne i na platnoj listi, ne na istoj mogućnosti napredovanja i ne na poštovanju u ophođenju. Ako radite u većoj grupi ljudi i dođete isto nervozne kao i kolega, zna se zašto ste nervozne vi, a zašto kolega.... To su možda predrasude, ali ja to promatram na isti način kao i segregaciju. Koliko god sam pozitivni borac u svakom nastojanju da se dođe do ciljeva i rezultata, sve me ovo smeta i boli. Postotak zaposlenih žena i dalje je najveći u tekstilnoj industriji, a danas imamo i one silne super-hiper-mega markete, gdje ćete na zaposlenog muškarca naići kao na iglu u plastu sijena. Ako i naiđete, on neće slagati robu po policama, niti će biti na blagajni, on je, ako nije mesar za pultom sa svježim mesom, vjerojatno poslovođa. A za pomoćno osoblje u kućanstvima, da ne govorim. Duša mi jeca za svim ženama koje putuju u Italiju služiti po raznim kućanstvima, a duševno, moralno i u svakom drugom pogledu vrijede daleko više od njihovih poslodavaca. Neprestano se pitam, kakva je to moderna država kojoj je potpuno svejedno što su njene mnoge žiteljice pretvorene u jeftinu i potplaćenu radnu snagu, spremene da obavljaju i najponižavajuće poslove, spremne da ostave obitelj, djecu, jer su jednostavno na to prisiljene. Imala sam i ja nekad svoju teoriju, da nitko nije prisiljen raditi ništa što ne želi, i da svi imamo izbor i odabiremo ono što želimo. Ali... padne puno paučine s očiju, kako godine prolaze, a vid godinama ne slabi, dapače. Dakle, što je drukčije i koliko je to drukčije zaista – drukčije! I u ovih mojih (skoro!!!) pola stoljeća bilo je svega, uspomene se slažu, umeću... Ponekad kao sloj fine čokoladne kreme na torti, a ponekad kao mrlja na odjeći koja se nikako ne skida... Osmi mart u meni budi sjećanja... kad sam mami nosila buketić ljubičica i kakav stih kada sam i sama počela primati cvijeće i čestitke na taj dan.... razlog za dobru feštu u firmi, još onda prije devedesetih ukradeno vrijeme i na brzinu neko piće u kafiću, poslije devedesetih Kad me danas dragi zagrli i kaže – sretan ti dan žena, znam da se i u njegovim mislima vrte neke uspomene i da već dugo ovaj dan nema više onu svoju stvarnu namjeru. Ali, nije to važno. Volim sve datume i obljetnice koji se mogu obilježiti, volim dobre želje, volim se zagrliti s ljudima i čestitati, smijati se u glas, nazdraviti! Zaboraviti bar na tren svu moguću ogorčenost koja već dugo ide kao veo uz neke datume oko kojih se neumorno raspravlja, a ženi se u životu ništa ne mijenja! Zato, drage moje, sretan vam Dan žena. Želim vam iskreni buketić ljubičica i osmijeh za sva sjetna sjećanja.  Legenda: * |
- 09:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||