Smrzotine su lokalna, akutna oštećenja kože i drugih tkiva koja nastaju nakon duljih izlaganja hladnoći i blablabla, uglavnom, krvne žile u neposrednoj blizini kože počinju se sužavati kako bi na taj način unutrašnjost tijela zadržala toplinu.
Tako bar piše u jednom zdravlje-prilogu, a ponešto su me o tome naučili i u školi.
Zapamtila ja, bez obzira na protok vremena.
(I probala, one zime osamdesesttreće ili četvrte, kad je u Zagrebu bilo -23, sjeća li se tko?)
A što se dešava u obrnutoj situaciji: kad su unutrašnja tjelesna prostranstva tijela toliko već okovana ledom da površinom razbacane kapilare ne mogu baš ništa, nemaju nikakvo djelovanje, stezale se one, ili širile, trudile do iznemoglosti...
Kako s takvim bićima na kraj, kad ne znaš jesu li uopće s ovog planeta, tako suprotni svemu što znamo o staničnim metaboličkim procesima.
Dobro se obuci, navuci na sebe ono trojstvo što mrziš, šal - kapu- rukavice i hodaj, hodaj, srećo,
samo hodaj, predivna je ta zimska noć što te zove!
Ma dođi, sve ću ti ispričati, može večera, reci da može....
(Kamo idemo i 'ko će doć'?)
Fiorella Mannoia - Come Si Cambia (1984)
Come si cambia per non morire
come si cambia per amore
come si cambia per non soffrire
come si cambia per ricominciare
(' ' ' ' ' apostrofirajući, usput.)
Žile na površini učinit će svoje, suzit će se, stegnut....herc će i dalje lupat na toplom, tu i tamo preskočit, daj Bog i poskočit!
Ništa što jedan dobar kirurg ne bi znao riješiti.
A ja poznam jednog, la la la....
(Taj me uvijek čeka)
(Ne vidi se bura, ne vidi se zima, ali sve je to tu - na slici!)
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje