Zločesta

Italy 2

Sada znam kako je onima koji odu u stranu zemlju, ne znaju ništa, a moraju se snalaziti rukama i nogama. Ne znam pričati talijanski, ali sve razumijem i u ovih par dana sam toliko mahala rukama i objašnjavala što hoću, koliko nisam čitav život. Sva sreća da mi to dobro ide pa sam uspjela nekako objasniti. Sama sebi sam obećala da ću iduće godine upisati tečaj talijanskog da mogu pričati, a ne samo slušati.

I još nešto, ubit će me ova njihova prehrana. Mislim da sam se udebljala oko 2 kg. Ne znam kako oni mogu tako puno pojesti. Recimo, danas za ručak je kao predjelo bio pršut i sir, onda kao prvo glavno jelo makaroni i ragu, sa mesnim okruglicama. I to ne malo, nego pun tanjur. Jedva sam to nekako ugurala. A onda 5 minuta pauza i strina nosi hrpu mesa, krumpira, salate... Nisam mogla vjerovati! Pa zar joj mi izgledamo kao da nemamo što jesti. A ni nismo nešto mršavi! :) Ja nisam mogla. Pojela sam malo salate, tek toliko da ne sjedim bezveze. Nakon toga naravno kolači, obavezno kava i eno ih još uvijek je sve na stolu, još pričaju. I tko zna do kada će taj ritual trajati. Već vidim da će se taj ručak odužiti sa pričom do 18 sati, pa onda večera... njima nikad dosta jela. A moj dragi uživa u svoj toj tjestenini...

Ja sam rekla da ne mogu više sjediti u onom dimu (puše cigaretu za cigaretom) i otišla malo van, prošetala i evo me opet u kući, koristim priliku da vam malo pišem i šaljem vam jednu veliku pusu!!!